Filmom do inkluzije

Bez margina: Prikazan izbor filmova s Festivala Uhvati film

Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ

28.02.2025.

U surad­nji s Društvom oso­ba s tje­les­nim inva­li­di­te­tom juž­ne Istre (DOSTI) i riječ­kom udru­gom Spirit, u sru­je­du, 26 velja­če je u Domu hrvat­skih bra­ni­te­lja Pulska film­ska tvor­ni­ca pred­sta­vi­la „Uhvati film“ –fes­ti­val krat­kih fil­mo­va koji dono­se živo­pis­ne ink­lu­ziv­ne pri­če. Projekcija je dio pro­gra­ma „Site spe­ci­fic“ koji PFT pro­vo­di na raz­nim grad­skim loka­ci­ja­ma, s fil­mo­vi­ma koji temat­ski reagi­ra­ju na potre­be zajed­ni­ce i nas­to­je otvo­ri­ti i arti­ku­li­ra­li kolek­tiv­nu svi­jest, te ponu­di­ti mogu­ća rje­še­nja koja su pri­mje­nji­va i za grad Pulu.

Spirit je nepro­fit­na “gra­s­sro­ots” udru­ga, osno­va­na 1997. od dese­tak (tada) stu­de­na­ta koji su ima­li potre­bu stvo­ri­ti plat­for­mu kroz koju bi reali­zi­ra­li (sub)kulturne i kre­ativ­ne pro­gra­me. Kroz orga­ni­za­ci­ju radi­oni­ca, izlož­bi, kon­ce­ra­ta, izda­nja (časo­pis, CD…) mije­nja­ju sebe i nada­ju se da time pozi­tiv­no utje­ču i na svi­jet koji ih okru­žu­je. Festival „Uhvati film“ je pro­jekt koji Udruga Spirit orga­ni­zi­ra već 22 godi­ne, u surad­nji s Novosadskom udru­gom „Parnas“ i pred­stav­lja ga kao fes­ti­val koji „ruši bari­je­re i poti­če druš­tvo na jed­na­kost“ te nas­to­ji sen­zi­bi­li­zi­ra­ti jav­nost za pro­ble­me oso­ba s poseb­nim potre­ba­ma u cilju boljeg razu­mi­je­va­nja nji­ho­va nači­na živo­ta i pos­lje­dič­nih sus­tav­nih pobolj­ša­nja. Osim toga, kako su auto­ri i glum­ci u fil­mo­vi­ma oso­be sa inva­li­di­te­tom, Festival slu­ži i kao poti­caj i ins­pi­ra­ci­ja dru­gim oso­ba­ma sa inva­li­di­te­tom bilo da se oku­ša­ju u tak­voj vrsti stva­ra­laš­tva ili da pokre­nu svo­ju kre­ativ­nost u nekom dru­gom smje­ru i ostva­re ugod­ni­ji i ljep­ši život. Svake se godi­ne orga­ni­zi­ra natje­čaj za nove fil­mo­ve, a s godi­na­ma je već stvo­re­na obim­na arhi­va. Prezentacije ovog fes­ti­va­la do sada su posje­ti­le više od 30 gra­do­va Hrvatske i Srbije, a kako je od počet­ka težio biti među­na­rod­ni, pola­ko se širi i na dru­ge zem­lje u regi­ji. Osim u kino dvo­ra­ne orga­ni­za­to­ri pro­jek­ci­je nas­to­je odves­ti i izvan “film­skog” okru­že­nja,  u raz­ne udru­ge, knjiž­ni­ce, ško­le, fakul­te­te, jer su upra­vo manji sku­po­vi pogod­ni­ji za kons­truk­tiv­ne raz­go­vo­re nakon pro­jek­ci­ja, kakav se dogo­dio i sinoć.

Prikazani su fil­mo­vi „Making waves / Praveći valo­ve“, „Design abi­lity / Sposobnost dizaj­ni­ra­nja“, „11 Blue Lemons“ i „Gluv nije nem“. Prvi film pri­ča o dvo­je mla­dih s inte­lek­tu­al­nim pote­ško­ća­ma čija strast pre­ma ple­su pomi­če gra­ni­ce nji­ho­vog emo­tiv­nog i soci­jal­nog izra­ža­va­nja. Kako sam akter na kra­ju zaklju­ču­je: “u ple­su osje­ćam duh, Zemlju i lju­bav“. Drugi film pri­ka­zu­je neo­bič­nu dizaj­ner­sku agen­ci­ju koja u sfe­ri kre­ativ­nih ide­ja zapoš­lja­va oso­be s poseb­nim potre­ba­ma i nji­ho­va im kre­ativ­nost osi­gu­ra­va uvi­jek svje­ža i ori­gi­nal­na rje­še­nja. Treći film pra­ti Mary, dje­voj­ku s Down sin­dro­mom i dizaj­ne­ri­cu tek­s­ti­la koja svo­jim ori­gi­nal­ni prin­te­vi­ma na svi­li i dru­gim mate­ri­ja­li­ma gra­di uspješ­nu mod­nu kari­je­ru (vri­je­di napo­me­nu­ti da Mary dola­zi iz umjet­nič­ke obi­te­lji koja ju je od male­na poti­ca­la u nje­nim kre­ativ­nim nas­to­ja­nji­ma). Posljednji pri­ka­zan film „Gluv nije nem“, autor­ski je rad jed­ne talen­ti­ra­ne glu­he dje­voj­ke koja vrlo dojm­lji­vo publi­ci pre­no­si svoj doživ­ljaj svi­je­ta i pote­ško­ća s koji­ma se u nje­mu sva­kod­nev­no susre­će. Većina je fil­ma bez tona i pra­ti je u život­nim situ­aci­ja­ma u ško­li (koja joj ne pru­ža tuma­ča, a nudi sve­ga neko­li­ko jed­nos­tav­nih zani­ma­nja za koja se može ospo­so­bi­ti), kod liječ­ni­ka, kao i u nje­nim poku­ša­ji­ma rav­no­prav­nog sudje­lo­va­nja u kul­tur­nim zbivanjima.

Helga Paškvan iz udru­ge Spirit sudje­lo­va­la je nakon pro­jek­ci­ja u disku­si­ji s publi­kom koju su potak­li pri­ka­za­ni fil­mo­vi. Iako su oda­bra­ni fil­mo­vi tema­ti­zi­ra­li uglav­nom moguć­nos­ti zapoš­lja­va­nja lju­di s raz­li­či­tim pote­ško­ća­ma, ubr­zo se iskris­ta­li­zi­rao opće­nit pro­blem našeg oko­šta­log obra­zov­nog sus­ta­va kao i sus­ta­va soci­jal­ne skr­bi – npr. ne pos­to­je ško­le koje bi edu­ci­ra­le peda­go­ge koji bi poma­ga­li zna­kov­nim jezi­kom ili Brailleovom pismom, inge­ren­ci­je pomoć­ni­ka u nas­ta­vi nisu pre­ciz­no utvr­đe­ne, a i sva­kom je uče­ni­ku s teško­ća­ma u razvo­ju potre­ban dru­ga­či­ji indi­vi­du­al­ni pris­tup. Također, moguć­nos­ti zapoš­lja­va­nja mla­dih s pote­ško­ća­ma nakon redov­nog obra­zo­va­nja su vrlo sužene.

Umirovljeni pro­fe­sor glaz­be i glaz­be­ni tera­pe­ut Željko Antunović istak­nuo je veli­ku vri­jed­nost glaz­be, koja znat­no poma­že u pro­ce­si­ma sklad­ni­je reha­bi­li­ta­ci­je i ospo­sob­lja­va­nja hen­di­ke­pi­ra­nih, uz nagla­sak na potre­bu da se s dijag­nos­ti­ci­ra­nom dje­com poč­ne radi­ti što rani­je. Zuzana Hoti Radolović iz DOSTI‑a nagla­si­la je kako je danas ipak situ­aci­ja u škol­s­tvu mno­go bolja od one pri­je nekih 20-ak godi­na, kada uop­će nije bilo ink­lu­zi­je dje­ce s pote­ško­ća­ma u redov­ni škol­ski sus­tav, a pomoć­ni­ci u nas­ta­vi (koji danas rade i u osnov­nim i u sred­njim ško­la­ma) bili su tek spo­ra­dič­no uklju­če­ni kao volonteri.

Na kra­ju veče­ri, pri­ka­za­no je i neko­li­ko krat­kih ske­če­va iz humo­ris­tič­kog seri­ja­la „Agent 0010“ koji stva­ra­ju koris­ni­ci Udruge Spirit. Npr. u ske­ču „Inauguracija“ sve­ča­no se i cere­mo­ni­jal­no obi­lje­ža­va pri­ma­nje na posao jed­ne čis­ta­či­ce. Duhoviti mla­di auto­ri i glum­ci na ovaj si način osi­gu­ra­va­ju zaba­vu, kre­ativ­nost, ali i skrom­ne honorare.

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.