Arena i Malo rimsko kazalište: mogućnosti, izazovi i put naprijed

Tekst Marino JURCAN • Fotografije iz arhiva Kulturistre

12.09.2025.

Aktualna kadrov­ska pre­vi­ra­nja u pul­skom Povjerenstvu za pro­gra­me u pros­to­ri­ma kul­tur­no-povi­jes­nih spo­me­ni­ka, pono­vo otva­ra pita­nje kori­šte­nja tih pros­to­ra te bol­ni manjak stra­te­škog pla­ni­ra­nja i pozi­ci­oni­ra­nja Pule na evrop­skoj, ali i svjet­skoj kul­tur­noj mapi. Arena i Malo rim­sko kaza­li­šte nisu samo povi­jes­ni spo­me­ni­ci – oni su funk­ci­onal­ni pros­to­ri kul­tu­re, susre­ta i iden­ti­te­ta, s gole­mim sim­bo­lič­kim, druš­tve­nim i eko­nom­skim značenjem.

Što već dobro funk­ci­oni­ra: Arena kao glaz­be­no – baštin­ski okvir i europ­ska pozornica

Pod vod­stvom Arheološkog muze­ja Istre, oba su pros­to­ra infras­truk­tur­no obnov­lje­na i pro­gram­ski oživ­lje­na, a poseb­no valja istak­nu­ti sus­tav­ni rad na revi­ta­li­za­ci­ji Malog rim­skog kaza­li­šta, koji je se od pasiv­nog spo­me­ni­ka pre­tvo­rio u uvre­men pros­tor kul­tu­re. Arheološki muzej Istre ujed­no se isti­če i kao jed­na od finan­cij­ski naj­us­pješ­ni­jih kul­tur­nih usta­no­va u zem­lji, pre­ma pri­ho­di­ma od ulaznica.

Programski, pos­ljed­njih dese­tak godi­na obi­lje­žio je kon­ti­nu­itet bez skan­da­la, s pos­te­pe­nim ras­tom kva­li­te­te i vid­lji­vos­ti kon­cert­ne ponu­de. Posebno od 2022. naova­mo, Arena pos­ta­je viso­ko ran­gi­ra­na europ­ska kon­cert­na destinacija.

U sezo­na­ma 2024. i 2025. godi­ne na pozor­ni­ci Arene nas­tu­pa­ju neka od naj­ve­ćih ime­na svjet­ske i regi­onal­ne glaz­be­ne sce­ne: Dua Lipa, Jason Derulo, Florence + The Machine, Lenny Kravitz, Duran Duran, Jean-Michel Jarre, Andrea Bocelli, Avril Lavigne, Bryan Adams, Simple Minds kao i doma­ći popu­lar­ni izvo­đa­či poput Tonyja Cetinskog, Gibonnija, Parnog valj­ka itd..

Od 20+ naj­av­lje­nih kon­ce­ra­ta godiš­nje, oko 60% otpa­da na ino­zem­ne izvo­đa­če, dok doma­ći i regi­onal­ni čine osta­tak. Žanrovski domi­ni­ra­ju pop, rock i zabav­na glaz­ba (60%), potom kla­sič­na (25%) i elektronička/eksperimentalna sce­na (15%). Takav ras­pon poka­zu­je raz­no­vr­s­nost publi­ke, ali i stra­te­šku važ­nost Arene kao kul­tur­no – turis­tič­kog resur­sa koji može pri­vu­ći broj­nu i raz­no­li­ku publiku.

Glazba kao indus­tri­ja – ne samo kao zabava

Iskustvo iz pro­gra­ma Music Cities European Exchange (2023.) poka­za­lo je kako broj­ni europ­ski gra­do­vi pro­miš­lja­ju glaz­bu stra­te­ški: kao eko­nom­sku gra­nu koja gene­ri­ra nova rad­na mjes­ta, ino­va­ci­ju, podu­zet­niš­tvo, vid­lji­vost i među­na­rod­nu surad­nju. Pula ima aktiv­nu kon­cert­nu sezo­nu i atrak­tiv­nu pozor­ni­cu, ali i dalje joj nedos­ta­je stra­te­ška infras­truk­tu­ra za pro­fe­si­ona­li­za­ci­ju i jača­nje lokal­nog glaz­be­nog ekosustava.

Arena gene­ri­ra pre­ko tri mili­ju­na eura godiš­njeg pri­ho­da (poda­tak iz 2022. godi­ne), među­tim, Grad Pula kao for­mal­ni vlas­nik pros­to­ra ne ostva­ru­je izrav­nu finan­cij­sku korist niti ima ope­ra­tiv­nu ulo­gu u pro­gra­mi­ra­nju, uprav­lja­nju ili stra­te­škom razvo­ju Arene.

Arheološki muzej Istre zadr­ža­va sav pri­hod i ula­že dio u obno­vu bašti­ne (cca 30%, uglav­nom kroz vlas­ti­te pro­jek­te). Istovremeno, Grad Pula ne upla­ću­je zakon­skih 15% spo­me­nič­ke ren­te muze­ju, čime dodat­no opte­re­ću­je odno­se izme­đu upra­vi­te­lja i vlasnika.

Upravljanje se tako odvi­ja bez šire par­ti­ci­pa­ci­je, bez tran­s­pa­rent­ne stra­te­gi­je i bez uklju­či­va­nja neza­vis­nih kul­tur­nih dioni­ka, iako se radi o naj­v­rjed­ni­jem kul­tur­nom resur­su u vlas­niš­tvu Grada Pule.

Strukturni iza­zo­vi i potre­ba za ins­ti­tu­ci­onal­nim iskorakom

U broj­nim ana­li­za­ma i kon­zul­ta­ci­ja­ma sa struč­nja­ci­ma iz kul­tu­re i turiz­ma, uoče­ni su sus­tav­ni iza­zo­vi koji ozbilj­no ogra­ni­ča­va­ju razvoj kohe­rent­ne, odr­ži­ve i među­na­rod­no pre­poz­nat­lji­ve kul­tur­no-turis­tič­ke ponu­de Pule. Prvi iza­zov odno­si se na nedo­volj­nu koor­di­na­ci­ju i umre­že­nost doga­đa­nja – čes­to dola­zi do prek­la­pa­nja ter­mi­na i kon­ku­ren­ci­je među mani­fes­ta­ci­ja­ma. Drugi ključ­ni iza­zov je nedos­ta­tak među­sek­tor­ske surad­nje, poseb­no izme­đu kul­tu­re, turiz­ma, obra­zo­va­nja i podu­zet­niš­tva, što ote­ža­va stva­ra­nje odr­ži­vih, ino­va­tiv­nih i među­na­rod­no rele­vant­nih pro­gra­ma. Treći iza­zov je osi­pa­nje kadro­va usli­jed pre­kar­nih rad­nih uvje­ta, pro­jek­t­nih cik­lu­sa i manj­ka sus­tav­ne edu­ka­ci­je, što dovo­di do gubit­ka struč­nog zna­nja i kontinuiteta.

Kao odgo­vor na ove iza­zo­ve, sve je izra­že­ni­ja potre­ba za ins­ti­tu­ci­ona­li­za­ci­jom podr­ške kul­tur­noj pro­duk­ci­ji, boljom koor­di­na­ci­jom i stra­te­škim uprav­lja­njem pros­to­ri­ma od naci­onal­nog zna­ča­ja. Arena i Malo rim­sko kaza­li­šte, kao pros­to­ri s iznim­nim među­na­rod­nim poten­ci­ja­lom, do sada su bili pro­fe­si­onal­no vođe­ni kroz okvir Arheološkog muze­ja Istre i Povjerenstva, no taj model, iako zas­lu­žu­je priz­na­nje, nije dovo­ljan za dugo­roč­nu tran­sfor­ma­ci­ju i pozi­ci­oni­ra­nje Pule na europ­skoj kul­tur­noj mapi.

Zato bi osni­va­nje poseb­nog prav­nog tije­la – kul­tur­ne agen­ci­je ili zak­la­de – pred­stav­lja­lo stra­te­ški isko­rak, a ne poli­tič­ko pita­nje. Taj model omo­gu­ćio bi tran­s­pa­rent­nu, pro­fe­si­onal­nu i umre­že­nu pro­duk­ci­ju, bolje pove­zi­va­nje lokal­nih i među­na­rod­nih dioni­ka te pov­la­če­nje sred­sta­va iz europ­skih pro­gra­ma poput Creative Europe i Music Moves Europe, koji upra­vo nagla­ša­va­ju važ­nost kapa­ci­te­ta, ino­va­ci­ja, digi­tal­ne tran­sfor­ma­ci­je i među­na­rod­nog umre­ža­va­nja u glaz­bi i kul­tur­nom menadž­men­tu. Ovakav ins­ti­tu­ci­onal­ni okvir podr­ža­va­ju i Plan razvo­ja kul­tu­re Grada Pule 2023. – 2030.

Strateški teme­lji za novu instituciju

Iako pri­jed­log osni­va­nja Kulturne agen­ci­je Grada Pule, koji je Udruga Metamedij izra­di­la i pred­sta­vi­la tije­kom jav­nog savje­to­va­nja o Planu razvo­ja kul­tu­re 2023. – 2030., nije uvr­šten u final­ni doku­ment, nje­go­va je struč­na ute­me­lje­nost i dalje rele­vant­na. U doku­men­tu se, kroz četi­ri pri­ori­tet­na podru­čja, jas­no naz­na­ču­je potre­ba za jačom infras­truk­tur­nom, kadrov­skom i pro­gram­skom podr­škom, kao i za boljom koor­di­na­ci­jom među akte­ri­ma u kul­tu­ri, turiz­mu i bašti­ni. Sve to impli­ci­ra nuž­nost novog ins­ti­tu­ci­onal­nog mode­la – pro­fe­si­onal­nog, stra­te­škog i sta­bil­nog tije­la koje može koor­di­ni­ra­ti kul­tur­ne aktiv­nos­ti, osi­gu­ra­ti odr­ži­vost i razvi­ja­ti među­na­rod­na partnerstva.

Ovakva ini­ci­ja­ti­va nije samo lokal­no oprav­da­na, već je u pot­pu­nom skla­du s europ­skim poli­ti­ka­ma poput ini­ci­ja­ti­ve Music Moves Europe, koja podu­pi­re pro­fe­si­ona­li­za­ci­ju, digi­tal­nu tran­sfor­ma­ci­ju, edu­ka­ci­ju, odr­ži­vost i među­na­rod­no umre­ža­va­nje u podru­čju glaz­be. Osnivanje kul­tur­ne agen­ci­je ili zak­la­de omo­gu­ći­lo bi sis­tem­sko apli­ci­ra­nje na europ­ske fon­do­ve i jača­nje kul­tur­ne sce­ne Pule kroz nove mode­le surad­nje i finan­ci­ra­nja – što u pos­to­je­ćem mode­lu nije mogu­će. Time bi se Pula inte­gri­ra­la u širi europ­ski kul­tur­ni eko­sus­tav i oja­ča­la vlas­ti­te kapa­ci­te­te za dugo­roč­ni razvoj.

Primjeri dobre prak­se: ins­pi­ra­ci­ja za model uprav­lja­nja Arenom i Malim rim­skim kazalištem

Primjeri dobre prak­se iz europ­skog kon­tek­s­ta, pri­ka­za­ni u stu­di­ji UCHF Case Studies on Cultural Heritage Funds in Europe (2025), jas­no uka­zu­ju na odr­ži­ve i stra­te­ške mode­le uprav­lja­nja kul­tur­nom bašti­nom koji su izrav­no pri­mje­nji­vi i u Puli kao što su Parco Archeologico del Colosseo (Italija), Kulturstiftung des Bundes (Njemačka) ili Fondazione di Venezia (Italija). Od doma­ćih pri­mje­ra valja istak­nu­ti Tvrđavu kul­tu­re Šibenik i Koncertnu direk­ci­ja Zagreb.

Tvrđava kul­tu­re Šibenik je jav­na usta­no­va u vlas­niš­tvu gra­da Šibenika koja uspješ­no pove­zu­je kul­tur­nu pro­duk­ci­ju, bašti­nu, turi­zam i zajed­ni­cu. Kroz obno­vu tvr­đa­va i razvoj autor­skih pro­gra­ma, pos­ta­li su rele­van­tan kul­tur­ni akter i EU part­ner. Za Pulu je ovo izrav­na para­le­la – poka­zu­je kako jav­ni pros­tor može biti plat­for­ma za ino­va­ci­ju, par­ti­ci­pa­ci­ju i održivost.

Koncertna direk­ci­ja Zagreb je grad­ska usta­no­va koja deset­lje­ći­ma uspješ­no orga­ni­zi­ra ključ­ne glaz­be­ne fes­ti­va­le (npr. Muzički bien­na­le Zagreb) uz inter­na­ci­onal­nu vid­lji­vost i podr­šku glaz­be­ni­ci­ma. KDZ poka­zu­je kako je mogu­će isto­vre­me­no razvi­ja­ti doma­ću sce­nu i među­na­rod­na gos­to­va­nja – što bi se moglo imple­men­ti­ra­ti u dugo­roč­no pla­ni­ra­nje glaz­be­nog pro­gra­ma u Areni i Malom rim­skom kazalištu.

U svim nave­de­nim pri­mje­ri­ma – bilo da su ute­me­lje­ni u europ­skim ili hrvat­skim kon­tek­s­ti­ma – ključ­ni su ele­men­ti: pose­ban prav­ni subjekt sa struč­nim timom; vlas­ti­to kuri­ra­nje i pro­duk­ci­ja sadr­ža­ja; dugo­roč­na stra­te­gi­ja razvo­ja i inter­na­ci­ona­li­za­ci­je; diver­zi­fi­ci­ra­ni pri­ho­di (ulaz­ni­ce, jav­na sred­stva, fon­do­vi, part­ner­stva) te pove­zi­va­nje s lokal­nom zajed­ni­com i kul­tur­nom scenom.

Takav model uprav­lja­nja nije ogra­ni­čen na nave­de­ne slu­ča­je­ve – sigur­no pos­to­ji još rele­vant­nih pri­mje­ra u regi­ji i Europi koji pot­vr­đu­ju nuž­nost pro­fe­si­onal­nog, par­ti­ci­pa­tiv­nog i odr­ži­vog uprav­lja­nja jav­nim kul­tur­nim pros­to­ri­ma. Upravo zato osni­va­nje kul­tur­ne zak­la­de ili agen­ci­je u Puli pred­stav­lja logi­čan, izve­div i među­na­rod­no rele­van­tan korak naprijed.