UOČI GOSTOVANJA JAPANSKE SPISATELJICE NA 31. SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI

Razgovor o romanu „Tvornica“ Hiroko Oyamada u Klubu-knjižari Gardini 2

B. V.

03.11.2025.

U okvi­ru Kluba u klu­bu – čita­telj­skog kru­žo­ka pul­skog Kluba-knji­ža­re Giardini 2 u kojem sudi­oni­ci uz men­tor­stvo struč­nja­ka ras­prav­lja­ju o suvre­me­nim druš­tve­nim pita­nji­ma na teme­lju pro­či­ta­nog dje­la, u čet­vr­tak, 6. stu­de­nog u 20 sati odr­žat će se raz­go­vor o roma­nu „Tvornica“ (Sandorf) japan­ske spi­sa­te­lji­ce Hiroko Oyamada. Uvod u ras­pra­vu o poima­nju rada i rad­niš­tva iz tran­skul­tu­ral­ne per­s­pek­ti­ve s poseb­nim nagla­skom na tvr­do­gla­vost tije­la u radu pru­žit će Leo Rafolt, teatro­log, teore­ti­čar knji­žev­nos­ti i kul­tu­re i redo­vi­ti pro­fe­sor na Akademiji za umjet­nost i kul­tu­ru Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Uvertira je to u gos­to­va­nje jed­ne od naj­za­nim­lji­vi­jih suvre­me­nih japan­skih spi­sa­te­lji­ca, ujed­no i prve japan­ske knji­žev­ni­ce koja će posje­ti­ti Hrvatsku, na nado­la­ze­ćem 31. Sa(n)jam knji­ge u Istri koji će se odr­ža­ti od 28. stu­de­nog do 7. pro­sin­ca u Domu hrvat­skih bra­ni­te­lja u Puli.

Roman „Tvornica“ pra­ti tro­je rad­ni­ka u veli­kom indus­trij­skom pogo­nu. Svi su kraj­nje posve­će­ni svo­me pos­lu: jed­na raz­re­zu­je papir, dru­gi isprav­lja dopi­se, a tre­ći pro­uča­va maho­vi­nu koja ras­te diljem veli­kog pogo­na. No nji­ho­ve živo­te pola­ga­no pre­uzi­ma nji­hov posao – dani popri­ma­ju čud­nu logi­ku i tijek te se poma­lo gra­ni­ce stvar­nos­ti gube: gdje pres­ta­je tvor­ni­ca i poči­nje osta­tak svi­je­ta? Što se to ondje doga­đa s neo­bič­nim živo­ti­nja­ma? Nakon nekog vre­me­na – možda su pro­tek­li tek tjed­ni, a možda i godi­ne, tri rad­ni­ce zapo­či­nju bor­bu s temelj­nim pita­njem: što to ja radim ovdje? S naz­na­ka­ma kaf­ki­jan­ske poeti­ke i blje­sko­vi­ma crnog humo­ra, Tvornica‘ osli­ka­va jasan, a pone­kad i nadre­alan por­tret apsur­da i besmis­le­nos­ti moder­nog zaposlenja.

Leo Rafolt rođen je 1979. u Zagrebu, gdje je zavr­šio osnov­nu ško­lu i gim­na­zi­ju. Na Filozofskom fakul­te­tu Sveučilišta u Zagrebu diplo­mi­rao je 2003. kom­pa­ra­tiv­nu knji­žev­nost i kro­atis­ti­ku i dok­to­ri­rao 2006. s teatro­lo­škom temom. Drugi dok­to­rat zavr­šio je na Kineziološkom fakul­te­tu u Zagrebu 2021. Na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu radio je od 2003. do 2017, a tre­nut­no pre­da­je kao redo­vi­ti pro­fe­sor na Akademiji za umjet­nost i kul­tu­ru Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, gdje vodi i Centar za inter­dis­ci­pli­nar­na istra­ži­va­nja u umjet­nos­ti i zna­nos­ti (InterScArt). Kao gos­tu­ju­ći pre­da­vač bora­vio je na dese­tak europ­skih, ame­rič­kih i azij­skih sve­uči­li­šta. Urednik je neko­li­ko zbor­ni­ka rado­va, suured­nik Leksikona Marina Držića (2010.), a, uz osta­lo, ure­dio je broj­ne knji­ge iz podru­čja teatro­lo­gi­je, knji­žev­nos­ti i umjet­nič­kog istra­ži­va­nja, kao i mono­gra­fi­ju Dubravko Mataković (s Hrvojem Duvnjakom). Autor je više od deset knji­ga, a naj­no­vi­je su Tijelo naci­je: uvod u japan­ski budo (2023) i Staging an/d Archive x M/F (2023). Dobitnik je broj­nih ugled­nih nagra­da i priznanja.