31. Sa(n)jam: Doručak s Andrejem Blatnikom
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
Gost Doručka s autorom peti dan Sajma bio je veliki slovenski Andrej Blatnik. Blatnik je izvanredni je profesor Izdavačkih studija na Sveučilištu u Ljubljani te autor pet romana, šest zbirki kratkih priča i šest knjiga eseja. Dobitnik je nekoliko značajnih književnih nagrada. Njegove su priče prevedene na više od 40 jezika te objavljene u književnim časopisima i brojnim antologijama među kojima se ističu antologije Best European Fiction 2010. i Short: An International Anthology of Five Centuries of Short Short Stories.
U prijevodu mu je objavljeno oko 40 knjiga na 14 jezika, uključujući i sedam na hrvatskom jeziku. Sudjelovao je na književnim festivalima diljem svijeta, u Međunarodnom programu za pisce na Sveučilištu u Iowi 1993. godine. Dobitnik je niza stipendija, uključujući Fulbrightovu.
Blatnik je u razgovoru s Aljošom Pužarom rekao da voli miks svega mogućega – od klasike do punka, pa tako i u književnosti, pa je ta mješavina utjecala na njega. Svirao je bas gitaru i bio član punk benda pa se i dalje smatra punkerom iako je njegova glazbena karijera bila vrlo kratka.
No njegova je književna karijera jako plodna; napisao je pet romana, šest zbirki priča, šest kratkih eseja, radio drame, pisao udžbenike za kreativno pisanje… Oduvijek je fasciniran američkom književnošću i pop kulturom, o tome je pisao i doktorat. Prekretnica u karijeri bio je za njega boravak na međunarodnom programu u Iowi gdje je boravio uz pisce iz cijelog svijeta, njih 30, što je bilo jako zanimljivo te su i danas, nakon 30 godina ostali prijatelji.
Blatnik je književnika u sebi otkrio jako rano, još je kao četverogodišnji dječak odlazio samostalno u knjižnicu, posuđivao je i čitao knjige, a u srednjoj školi već je objavljivao, pisao tekstove za punk bend, a prve priče u izašle su mu u književnim magazinima. Prvu knjigu objavio je s 20 godina što mu je, čini se, bilo prerano.
No danas vraća taj dug – velika je potpora mnogim mladim piscima kojima pomaže i objavljuje njihova djela, trudi se pomoći im i dovesti ih kao predavače na fakultet kad on ode u mirovinu.
„U Sloveniji ima puno mladih na raznim područjima koji pokazuju da mladi mogu dosta napraviti. Skupina mladih žena napravile su pokret, okupile se i jedne drugima pomažu, to je važan kolektiv i čini mi se jedini mogući put u bolje sutra“, mišljenja je Blatnik.
Govoreći o tome kako je držati u ruci svoju knjigu, rekao je kako je fizička knjiga objekt i mi ga volimo konzumirati: „U Sloveniji se elektroničke i audio knjige ne kupuju nego posuđuju, što ima smisla. Knjigu možeš čitati svojom brzinom, a audio knjigu ne, stoga smatra da će knjige apsolutno preživjeti – to je jedan jako jednostavan način komunikacije“.
Dodao je kako kod knjiga ne moraš misliti o signalu, bateriji, dekodiranju… Jednostavna je za uporabu.
Blatnik radi za važnu slovensku izdavačku kuću Cankarjeva založba koja objavljuje uglavnom južnoslavenske autore. Višestruko je nagrađivani autor, a već je dobio nagradu i za životno djelo kao urednik. Iako se namjerava umiroviti kao profesor, još ima mnogo drugih stvari koje želi raditi.
Uz to što predaje studentima, i dalje radi kao izdavač što smatra izuzetno važnim jer, kako kaže, ne možeš predavati teoriju ako se ne baviš praksom.
Knjige su mu prevedene širom svijeta, 50 knjiga na 15 do 18 raznih jezika među kojima i orijski – jezik jedne indijske države: „Knjige su mi prevedene na tri ili četiri indijska jezika. One se prevađaju s engleskog jezika i iako se nešto sigurno izgubi u prijevodu, sretan sam što moja djela dolaze do nove publike. Ima neke utjehe u tome kad se govori o tome da nitko ne čita“.
Iduća njegova knjiga bavi se putovanjima, „Knjiga na putu“ ujedinjuje njegove opsesije, putovanja i knjige: „U ovoj knjizi slijedim riječi, opisujem sebe kako s kuferom knjiga putujem i razmjenjujem ih u knjižarama diljem Azije što je moja životna strast – dobiti nove knjige za čitanje i pričati s ljudima s kojima se susrećem o književnosti i njenom opstanku te o kulturi općenito“.
Kako je rekao, u vrijeme dok su ljudi putovali i čitali knjige, njihova razmjena bila je popularna, danas putnici uglavnom čitaju elektronske knjige. No on ih voli zamjenjivati i to u Ljubljani čini svaki dan putem kućica za knjige.
Na pitanje po čemu se prepoznaju progresivne knjige, Blatnik je rekao da se to ne može unaprijed odrediti već se to čini retrogradno, što je problem.
Govoreći o slobodi govora smatra da je ona i dalje ugrožena, i više nego sedamdesetih ili osamdesetih godina kad su ljudi bili otvoreniji za nove ideje.
„Ima još mogućnosti da se opametimo ali trebamo vođe svijeta koji čitaju pa samim time i misle šire“, naglasio je.
Blatnik promovira ideju da je pisanje moguće učiti koja je povezana s njegovim boravkom u Americi gdje su tečajevi i radionice kreativnog pisanja vrlo popularni. Zahvaljujući podučavanju, mnogi su slovenski pisci dobili nagrade, posebno književnice ljubavnih romana koji su ondje danas jako popularni.
„Knjige čitaju uglavnom žene i neobično je da ih pišu uglavnom muškarci“, izjavi je i dobio aplauz.
Za umjetnu inteligenciju misli da neće nikad zamijeniti književnike, smatra da ona može napisati jedino roman za umjetne ljude.
„Književnost nas još uvijek može potaknuti i osloboditi, ali ne kao nekad, sad smo okupirani mnogim drugim stvarima, a književnost je samo jedna od njih. Ali kao vječni optimist mislim da trebamo samo malo izdržati i da će opet svi čitati književnost“, zaključio je Blatnik.
