Uz premijeru predstave nove kazališne družine „San, san“ u Poreču
„Proba 37- senza fine“ čista je radost kazališne igre i oda stvaralačkom činu
Tekst Bojana ČUSTIĆ JURAGA • Fotografije Martina Krepčić
Osnivanje nove kazališne družine i njeno uspješno premijerno predstavljanje spada u red važnih kulturnih činjenica u životu jedne zajednice. Upravo se to u Istri dogodilo na samom početku 2026. godine. Naime, ovih je dana publika u Poreču u Teatrinu porečke Zajednice Talijana, svjedočila pravoj kazališnoj svečanosti: novoosnovana kazališna družina „San, san“ prošli je vikend premijerno predstavila svoju prvu predstavu „Proba 37 – senza fine“ u režiji multimedijalnog umjetnika Davida Belasa, a ovaj tjedan odigrana je i prva repriza. Točnije, i druga je izvedba kazališnog djela – u čijoj je srži princip metapozicije i glumaca i publike – imala status premijere, a tako će biti i kod svake buduće izvedbe.
Riječ je o pametnoj, zabavnoj, zanimljivoj, duhovitoj, višeslojnoj, ustvari beskrajnoj „predstavi o probi“. Radnja ovog kazališnog komada vrti se oko 37. probe za predstavu, koja je zapravo uvijek i premijera predstave. Kao što i sami autori ističu „Proba 37 – senza fine“ je „izrazito metateatralna komedija koja briše granice između probe i same predstave, između glumca i uloge, stvarnosti i fikcije“.
Ovo kazališno djelo nastalo je kroz kolektivno autorstvo i improvizacije tijekom proba te prema motivima autora Daniila Harmsa i Woodyja Allena. „Proba 37 – senza fine“ dinamična je, gotovo dvosatna duboko redateljski i glumački promišljena kazališna igra o „probi kojoj se ne vidi kraja“, a iz gledateljske perspektive predstava prolazi gotovo u trenu. Za to je zaslužan cijeli ansambl u kojem su se okupili glumci i umjetnici koji žive i djeluju diljem Istre. Među njima su paradigmatski glumci i autori koji već desetljećima stvaraju na kazališnoj sceni i poznati su i izvan Hrvatske, ali i nova zanimljiva kazališna lica. Svako je u projekt donio svoje kazališno iskustvo te ga obogatio i nadogradio kroz glumačku suigru i nove oblike teatarskog istraživanja. Tako su u redateljski i dramaturški pomno promišljenoj „Probi 37 – senza fine“ vrhunske kazališne uloge ostvarili: Tea Šimičić (Monique), Šandor Slacki (Max), Anna Bosykh (Greta), Katja Zec (Megi), Dario Filipović (Borna), Ivan Pisak (Ive), Valter Roša, koji nije slučajno u ulozi Diega i David Belas sasvim namjerno u ulozi Armanda. Ovdje, naime, ništa nije slučajno, a istodobno je sve puno kreativnog stvaranja i vrsne improvizacije. Na sceni sve pršti od radosti glumačke igre, a upravo je radosti igranja u samom temelju ovog u mnogočemu originalnog kazališnog komada.
„Izvođači neprestano preispituju što to zapravo znači ‘igrati’. Time se otvara prostor metapozicije, ključnog pojma cijele predstave, kao stanja svijesti glumca koji istodobno igra i promatra sebe kako igra. Predstava tako postaje ogledalo samog kazališnog procesa – ‘predstava o probi’ i ‘proba o predstavi’, ‘Proba 37 – senza fine’ eksperiment je o samoj prirodi izvedbe, svojevrsna oda kazališnoj igri i stvaralačkom činu. Kazalište koje se rađa pred vašim očima. Beskrajna proba – neka tako i ostane“, zapisao je uz rad na predstavi redatelj David Belas, koji i igra redatelja u predstavi, te je i autor scenografije, koja je unikatno mobilno likovno djelo.
Strukturu predstave čini sedam scena povezanih međuscenama. Svaka scena donosi različite kazališne stilove, od realistične drame do groteske i apsurda. Kazališni raster ide od pirandelovskih principa pretapanja kazališta i života, preko teatra apsurda i izričaja ruske avangarde do realizma i uranjanja u jezik filma…Predstavu, koja od početka do kraja raste, odlikuje i dinamičan ritam, a njenu središnju jezgru čine filmična scena „Muževi i žene“, istodobno magijska i stvarna „Mesnica“ i nadrealna „Elizabeth Bam“, slijedi fenomenalna „Kriza“ koja se ulijeva u veliki začudni cabaretski finale. Cijela je ova kazališna priča – koja traži angažiranog gledatelja ali mu istodobno nudi i dobru teatarsku zabavu – beskrajno duhovita, pametna i lijepa. U jednom trenutku „publika je dio probe, a u drugom dio premijere“, a posebnost predstave „Proba 37 – senza fine“ leži u „njezinoj unutarnjoj slobodi i refleksiji o samom kazalištu i kazališnoj umjetnosti“. Prema riječima redatelja „izvođači otvoreno propituju vlastiti smisao stvaranja, tremu, potragu za fascinacijom i dječjom znatiželjom.“
Sjajan glumac Valter Roša je asistent režije, a on i glumi Diega asistenta redatelja. Za umjetničku podršku zaslužna je Vesna Stilinović, a za glumački aktivnu tehniku i vođenje svjetla Ivan Pisak. Odličan izbor glazbe djelo je Ivana Arnolda. Tom Ivanković je uz sudjelovanje u radu na predstavi i autor teksta scene „Mesnica“, a audiointerpretaciju teksta dala je Suzana Rupenović.
Kazališna družina “San, san” nova je skupina koja broji 20 članova. Posebni su po tome što su predstavu “Proba 37 – senza fine” financirali samostalno, uz logističku podršku i suradnju Zajednice Talijana Poreč i USB Poreč, a koji su nesebično ustupili prostor za pripremu ovog zahtjevnog projekta. Ako je suditi po reakcijama publike, a nakon „Probe 37 – senza fine“ iz kazališta svi odlaze razdragani, nasmijanih lica, pred družinom „San, san“ je dug uzbudljiv kazališni put.
