„Ča si stija, to si dobija“

Održana premijera kratkog igranog filma „Krsnik“ mladih pulskih autora

Tekst i fotografija Daniela KNAPIĆ

26.01.2026.

U pre­na­tr­pa­nom Kinu Valli (toli­ko da su i sve ste­pe­ni­ce bile zakr­če­ne publi­kom) u subo­tu je pre­mi­jer­no pri­ka­zan krat­ko­me­traž­ni igra­ni film „Krsnik“. Riječ je o diplom­skom radu Puljanina Dana Paulette, a „bra­ni­ti“ će ga na zagre­bač­kom Sveučilištu Vern, u kla­si pro­fe­so­ra i reno­mi­ra­nog reda­te­lja Nevena Hitreca. Ujedno, svo­jim radom na tom fil­mu će na istom fakul­te­tu kame­ru diplo­mi­ra­ti i Anton Mileta kojem je men­tor iskus­ni sni­ma­telj Radoslav Pažameta.

Najavljen kao „fan­tas­tič­na humo­ris­tič­na dra­ma ins­pi­ri­ra­na istar­skom narod­nom pre­da­jom, nadre­aliz­mom i metas­li­kar­stvom“ „Krsnik“ je u cije­los­ti autor­ski pro­jekt mla­de, većim dije­lom istar­ske film­ske eki­pe. Dana Paulettu, mla­dog Puljanina koji za ovaj film pot­pi­su­je sce­na­rij i reži­ju, do sada smo susre­ta­li u raz­nim ulo­ga­ma. Prije sve­ga kao orga­ni­za­to­ra raz­nih zbi­va­nja, poput glaz­be­nih doga­đa­ja na De Villeovom uspo­nu tije­kom lje­ta, što je sva­ka­ko jedan od raz­lo­ga veli­kom oda­zi­vu poseb­no mla­de publike.

Mladi su se auto­ri u ovom fil­mu pri­hva­ti­li zah­tjev­nog zadat­ka suvre­me­ne inter­pre­ta­ci­je istar­ske narod­ne pre­da­je kojom mit­ski liko­vi štri­ga, štri­gu­na i krs­ni­ka pos­ta­ju sim­bo­li unu­tar­njih pre­vi­ra­nja glav­nog lika. Ili, kako je pri­je pro­jek­ci­je pojas­nio Dan Pauletta: „Film je ins­pi­ri­ran istar­skom narod­nom pre­da­jom o štri­ga­ma, štri­gu­ni­ma i krs­ni­ki­ma: Smjestili smo ih u unu­tar­nji svi­jet našeg glav­nog juna­ka Mihe (igra ga Filip Lugarić). Štrige i štri­gu­ni su sve ono loše u nama, mrač­ne sile pod­svi­jes­ti: stra­ho­vi, pohle­pa, zavist, mrž­nja, lju­bo­mo­ra, mrač­ne mis­li, neki pori­vi koji nas možda tje­ra­ju čini­ti stva­ri koje ne bismo htje­li radi­ti… dok je krs­nik unu­tar­nje svje­tlo i moć tran­sfor­ma­ci­je u nama. Sve vas pozi­vam da pri­gr­li­te svog unu­tar­njeg krs­ni­ka i išču­pa­te se iz svih sra­nja u koji­ma ste se naš­li. Uživajte!“

Nakon odgle­da­nih 12 minu­ta fil­ma stje­če se dojam – una­toč zanim­lji­voj počet­noj ide­ji i obraz­lo­že­nji­ma kako je film „u svo­joj teh­ni­ci grub, baš kao i naša pod­svi­jest“, a i sni­ma­nje „iz ruke“ učin­ko­vi­to je pos­lu­ži­lo svr­si podr­ža­va­nja želje­ne sno­vi­te atmo­sfe­re fil­ma – kako je riječ o ipak poma­lo zbr­za­nom, nedo­volj­no pro­miš­lje­nom i dora­đe­nom urat­ku, eks­pe­ri­men­tu u pri­ka­zi­va­nju raz­nih dušev­nih sta­nja, ili pak o tra­ile­ru za neki pit­c­hing forum na kojem bi se poku­ša­lo pri­do­bi­ti finan­ci­je­re za ambi­ci­oz­ni­ji dulji pro­jekt. Naime, pri­su­tan je i real­ni poten­ci­jal za neku budu­ću nado­grad­nju koja bi ovu film­sku crti­cu mogla pre­tvo­ri­ti u sasvim gled­ljiv dugo­me­traž­ni igra­ni film. Specifikum i možda jed­na od jačih stra­na (pored solid­ne Miletine kame­re i efek­t­ne špi­ce za koju je zas­lu­žan mla­di pul­ski gra­fi­čar Raoul Marini) je to što je sav izgo­vo­re­ni tekst na istar­skom i mahom je sas­tav­ljen od poz­na­tih istar­skih uzre­či­ca i mudrih poslovica.

Vjerojatno bi mla­doj eki­pi koja se i na sni­ma­nju ovog krat­kog metra oči­to dobro zabav­lja­la (u Savičenti, Balama i Majmajoli gdje su sni­ma­li eks­te­ri­je­re, te u pul­skom INK i stu­diu u kojem su odra­di­li inte­ri­je­re) bio lijep novi iza­zov sas­ta­vi­ti obim­ni­ji i pre­gled­ni­ji sce­na­rij, te nado­gra­di­ti ovaj mate­ri­jal u cje­lo­ve­čer­nji igra­ni film na istar­skom. Svakako bi bilo šte­ta ne poku­ša­ti, jer polaz­ni je kon­cept ite­ka­ko zahva­lan i poti­ca­jan za razi­gra­ne mla­de kre­ativ­ce. Možda naj­e­fek­t­ni­ja sce­na je ona zavr­š­na u kojoj Miha, nakon što mu je krs­nik pomo­gao suoči­ti se sa svo­jim mra­ko­vi­ma, oda­bra­ti „svi­tlo“ i sve što mu je čini­ti pos­ta­je „tut­to ćaro“, dola­zi u polje svo­joj dje­voj­ci Luci i s reče­ni­com „Ja sam pro­nat!“ pada joj u stras­ni zagr­ljaj, koji svo­jim tije­lom dis­kret­no zak­la­nja slat­ki magarčić.

Voditeljica Kina Valli, Nataša Šimunov, nakon pro­jek­ci­je je zahva­li­la publi­ci što je izdr­ža­la gužvu, iako su mno­gi mora­li sje­di­ti na ste­pe­ni­ca­ma, te doda­la kako je ovo iznim­ka, jer ina­če u salu ne smi­ju pus­ti­ti više posje­ti­te­lja, no što ima sje­de­ćih mjes­ta. Ovaj su put to dopus­ti­li budu­ći je riječ o kra­ćem urat­ku i mla­dim doma­ćim film­skim sna­ga­ma koje Kino Valli uvi­jek rado podr­ža­va. Šimunov je doda­la kako Dan tre­nut­no radi na još jed­nom krat­kom fil­mu, u pro­duk­ci­ji Pulske film­ske tvornice.

Dan Pauletta – uz napo­me­nu da je u eki­pi bilo i žena, ali su bile spri­je­če­ne doći na pre­mi­je­ru (pored Dijane Halilović u ulo­zi Luce tu su još asis­ten­ti­ca pro­duk­ci­je Lucija Mišan, za kla­pu zadu­že­na Saskia Alexandra Živković, te šmin­ke­ri­ce Lucija Jelenić i Ivana Gregurić) – pred­sta­vio je dio okup­lje­ne eki­pe: uz spo­me­nu­te glum­ce i auto­ra špi­ce, u ulo­zi krs­ni­ka pojav­lju­je se Ugo Korani, za mon­ta­žu je bio zadu­žen David Žero, glaz­bu pot­pi­su­je Andrea Ljekaj, sce­no­gra­fi­ju Dejan Kljun, kos­ti­mo­gra­fi­ju Karlo Stipić (s zanim­lji­vim deta­ljem – napi­si­ma na gla­go­lji­ci koji kra­se krs­ni­ko­vu odo­ru), dok je Jan Iveta odra­dio dizajn ras­vje­te i kolor korekciju.

Nakon srdač­nog plje­ska publi­ke Dan je sve pri­sut­ne pozvao na „čašu vina“ u Circolo, dok se večer nas­ta­vi­la i after par­ti­jem u Hack klu­bu DCa Rojc, uz DJ-eve Andreu Ljekaj, Ervina Rihića i Dejana Kljuna.

Film „Krsnik“ sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma HAVC‑a, Istarske župa­ni­je, Općine Svetvinčenat i Općine Bale, te reali­zi­ran uz pro­du­cent­sku podr­šku Sveučilišta VERN i Udruge Atanor.