Žena za sva vremena: Zdenka Kovačiček predstavila svoju biografiju

Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhive Zdenke Kovačiček

16.03.2026.

„Slobodna kao mač­ka“, u pod­nas­lo­vu „Četiri čina mog živo­ta“, nas­lov je auto­bi­ograf­ske knji­ge koju je jed­na od istin­skih hrvat­skih glaz­be­nih diva, Zdenka Kovačiček, koja se jed­na­ko dobro sna­la­zi u jazzu, roc­ku i pop glaz­bi, u petak, 13. ožuj­ka pred­sta­vi­la u pre­pu­noj dvo­ra­ni Gradske knjiž­ni­ci Pula. Dan rani­je pro­mo­ci­ja je bila u Pazinu, a kon­cem velja­če pro­mo­vi­ra­la ju je i u Savičenti, isto­vre­me­no s novom pje­smom koju je sni­mi­la zajed­no s Brunom Krajcarom. Inače, objas­ni­la je, ovu je knji­gu pisa­la četi­ri godi­ne, veći­nom na svom ima­nju u Pustijancima kraj Savičente, gdje ova rođe­na Purgerica u opu­šta­ju­ćoj tiši­ni i uz pjev pti­či­ca pro­vo­di veći dio svog slo­bod­nog vremena.

Na počet­ku je Dorina Tikvicki u svoj­stvu mode­ra­to­ri­ce  umjes­to uvo­da pro­či­ta­la tekst pun super­la­ti­va o Zdenkinoj dugoj i uspješ­noj kari­je­ri. Napisao ga je Marko Tomašević, zas­lu­žan za veći­nu pje­sa­ma na nje­nom hva­lje­nom albu­mu iz 2021. godi­ne  nomi­ni­ra­nom za nagra­du Porin. Iste joj je godi­ne dodi­je­ljen i Porin za život­no dje­lo. Tikvicki je potom ust­vr­di­la kako je poz­na­to da Zdenka sjaj­no pje­va, a s ovom knji­gom će svat­ko tko je bude pro­či­tao uvi­dje­ti da se radi i o sjaj­noj spisateljici.

Knjiga je objav­lje­na lani za izda­vač­ku kuću Iris Illyrica (a Kovačiček je objas­ni­la kako ju je oda­bra­la kad je vidje­la da su obja­vi­li i biogra­fi­ju njoj omi­lje­ne Tine Turner), podi­je­lje­na je u četi­ri „čina“ i dono­si pris­nu i iskre­nu pri­ču o jed­nom boga­tom umjet­nič­kom živo­tu. Danas je priz­na­ta kao avan­gar­da jazza i roc­ka na našim pros­to­ra, ali Zdenkin život­ni put bio je tur­bu­len­tan, s mno­gim uspje­si­ma i uspo­ni­ma, ali i pado­vi­ma nakon kojih se Zdenka, dois­ta poput mač­ke s devet živo­ta, uvi­jek uspi­je­va­la podi­ći, pot­vr­đu­ju­ći svoj sta­tus iznim­ne glaz­be­ni­ce i „žene za sva vre­me­na“ (kako kaže i nas­lov jed­ne od nje­nih pje­sa­ma). Premda je, na svo­jim broj­nim tur­ne­ja­ma u ino­zem­s­tvu, poseb­no u tadaš­njem SSSR‑u gdje je bila jako popu­lar­na, dobi­va­la ponu­de koje bi joj bile omo­gu­ći­le uspješ­nu među­na­rod­nu kari­je­ru, sve ih je odbi­ja­la osta­ju­ći vjer­na svom Zagrebu.

Još kao peto­go­diš­nja­ki­nja poče­la je poha­đa­ti zagre­bač­ko Pionirsko kaza­li­šte PIK (danas ZKM), gdje je glu­mi­la i pje­va­la. S poseb­nim se vese­ljem pri­sje­ti­la pro­gra­ma nazva­nog „Prvi plje­sak“  (slič­nog današ­njem showu The Voice) kojeg je u pros­to­ri­ma neka­daš­njeg kina Varijete (danas Satiričko kaza­li­šte Kerempuh) pokre­nuo i nedje­lja­ma uju­tro vodio tada popu­lar­ni Viki Glovacki. Tada je taj pro­gram bio odskoč­na daska za mno­ge kas­ni­je zvi­jez­de hrvat­ske estra­de. Tamo su, nabra­ja­la je Kovačiček , poče­li i Zvonko Špišić, Gabi Novak, Zdenka Vučković, 4M, Tereza Kesovija , Višnja Korbar, Ana Štefok…  Kao dje­voj­či­ca pobož­no je posje­ći­va­la te mati­ne­je, uz godiš­nju pret­plat­nu kar­tu, a kao 13-godiš­nja­ki­nja ima­la je tamo i svoj prvi nas­tup, u duetu s Nadom Žitnik. Ubrzo su poče­le zajed­no nas­tu­pa­ti kao Duo Hani, a 1960. godi­ne su s hitom „Djevojčice“ pobi­je­di­le na Opatijskom fes­ti­va­lu i pos­ta­le pra­va tinej­džer­ska sen­za­ci­ja. To im je omo­gu­ći­lo da više godi­na, uz bok Vici Vukovu, 4Movcima i Gabi Novak putu­ju po ino­zem­s­tvu i nas­tu­pa­ju uz glaz­be­ne zvi­jez­de poput Bill Haleya, jed­nog od rock pioni­ra, a nji­ho­ve su se pje­sme učes­ta­lo vrtje­le na radi­ju i tele­vi­zi­ji. Kad se duo iz obi­telj­skih raz­lo­ga ras­pao, nas­ta­vi­la je solo kari­je­ru i  1970. godi­ne se vra­ti­la u domo­vi­nu, gdje od tada uspješ­no nas­tu­pa na goto­vo svim fes­ti­va­li­ma zabav­ne glaz­be, isto­vre­me­no se isti­ču­ći  i kao inter­pre­ta­to­ri­ca jazz i rock-melo­di­ja i sura­đu­ju­ći u počet­ku s mno­gim tada poz­na­tim jazze­ri­ma, poput Boška Petrovića, Miljenka Prohaske i Damira Dičića kao i s nebro­je­no dru­gih zna­čaj­nih glaz­be­nih ime­na u nas­tav­ku kari­je­re. Nezaobilazan je i njen uspjeh na kaza­liš­nim daska­ma, od rock-ope­re „Grička vje­šti­ca“, pre­ko surad­nje s Damirom Zlatarom Frayem i dru­gim emi­nent­nim kaza­li­štar­ci­ma, do nje­nog naj­ve­ćeg kaza­liš­nog uspje­ha – bri­ljant­no odi­gra­nog i otpje­va­nog biograf­skog mju­zik­la o Janis Joplin „S lju­bav­lju, Janice“ iz 2008. godine.

Činjenica da je uvi­jek bila „korak ispred svog vre­me­na“ joj je, među­tim, čes­to bila pre­pre­ka u kari­je­ri. Kao glav­ni pro­blem s kojim se redo­vi­to susre­ta­la nave­la je nevo­lje s disko­graf­skim kuća­ma, a kao pri­mjer pre­pri­ča­la je raz­ne nesu­gla­si­ce a pokoj­nim Sinišom Škaricom, tadaš­njim ured­ni­kom Jugotona, koji je odbi­jao objav­lji­va­ti nje­ne jazz albu­me jer ih je ocje­nji­vao „neko­mer­ci­jal­nim“. Ni to je nije spri­je­či­lo, pa je čak tri obja­vi­la u vlas­ti­toj nak­la­di, a sve­ukup­no za sobom ima deset objav­lje­nih nosa­ča zvu­ka. Posljednji „Konstatacija jed­ne mač­ke“ objav­ljen je 2021. godi­ne za Dancing bear i nomi­ni­ran za rock album godine.

Na kraj pro­mo­ci­je, a pri­je pot­pi­si­va­nja knji­ga broj­nim zain­te­re­si­ra­ni­ma, Zdenka je zajed­no s Brunom Krajcarom kao poseb­nim gos­tom otpje­va­la nji­hov novi hit „Pjesma živo­tu“ za koji je spot sni­man u Savičenti.