Art Panoptikum LXVII u Gradskoj radionici o 61. Međunarodnom Bijenalu umjetnosti u Venecij

Priredio B. V.

28.05.2026.

Art Panoptikum, pro­gram pred­stav­lja­nja među­na­rod­ne vizu­al­ne umjet­nos­ti odr­žat će se po šez­de­set i sed­mi put u nedje­lju, 31. svib­nja u 20.15 sati u vanj­skom pros­to­ru Gradske Radionice u Puli. Ovaj put pro­gram će u pot­pu­nos­ti biti posve­ćen 61. Međunarodnom Bijenalu umjet­nos­ti u Veneciji koji pod nazi­vom „In Minor Keys“ tra­je od 9. svib­nja do 22. stu­de­nog 2026.

Ovogodišnji Bijenale pri­vu­kao je veli­ku medij­sku paž­nju iako ne toli­ko zbog umjet­nič­kih dje­la već zbog raz­no­raz­nih pro­tes­ta, pri­ti­sa­ka, ostav­ki, afe­ra i skan­da­la. A pred­stav­lje­ni rado­vi to nika­ko ne zas­lu­žu­ju jer kon­cept koji je, naža­lost pre­ra­no pre­mi­nu­la umjet­nič­ka direk­to­ri­ca 61. Bijenala Koyo Kouoh pred­sta­vi­la, može se vidje­ti iz nje­nih rije­či: „Odbijajući spek­takl uža­sa, doš­lo je vri­je­me da slu­ša­mo mol­ske tona­li­te­te, da se ugo­di­mo na sot­to voce, na niže frek­ven­ci­je, da pro­na­đe­mo oaze, oto­ke, gdje se čuva dos­to­jans­tvo svih živih bića“.

Takav pris­tup obu­hva­tio je širok ras­pon prak­si, a izlož­ba se foku­si­ra na teme rezo­nan­ci­je i afi­ni­te­ta dok ključ­ni struk­tu­ral­ni moti­vi sre­diš­nje izlož­be uklju­ču­ju poglav­lja s nazi­vi­ma: „Svetišta“ koja isti­ču rad Isse Samb i Beverly Buchanan. „Povorka“ s foku­som na anga­žman publi­ke i umjet­ni­ci­ma poput Nicka Cavea i Ebony G. Pattersona. „Škole“ gdje se pred­stav­lja­ju ključ­ne umjet­nič­ke ins­ti­tu­ci­je te „Odmor“ koji pru­ža pros­tor za raz­miš­lja­nje uz umjet­ni­ke poput Linde Goode Bryant i Annalee Davis.

Osim glaz­be­ne kono­ta­ci­je, izraz „The Minor Keys“ tako­đer ozna­ča­va male oto­ke, svje­to­ve usred oce­ana s raz­li­či­tim i bes­kraj­no boga­tim eko­sus­ta­vi­ma, s druš­tve­nim živo­tom koji je arti­ku­li­ran, u dobru i u zlu, unu­tar mno­go većih poli­tič­kih obli­ka i eko­lo­ških ulo­ga. Ovdje se evo­ka­ci­ja tona­li­te­ta i oto­ka pro­te­že na arhi­pe­lag oaza: vrto­vi, dvo­ri­šta, kom­plek­si, pot­krov­lja, ples­ni podi­ji, što su sve dru­gi svje­to­vi koje stva­ra­ju umjet­ni­ci, intim­ni i dru­že­lju­bi­vi sve­mi­ri koji nas osvje­ža­va­ju i podr­ža­va­ju pogo­to­vo u straš­nim vremenima.

Koyo Kouoh dala je slje­de­će nago­vje­šta­je za izlož­bu: izlož­ba ugo­đe­na u molu, izlož­ba koja pozi­va na slu­ša­nje traj­nih sig­na­la zem­lje i živo­ta, pove­zu­ju­ći se s frek­ven­ci­ja­ma duše. Ako se u glaz­bi mol­ski tona­li­tet čes­to pove­zu­je s čud­nim, melan­ko­li­jom i tugom, ovdje se oči­tu­je i radost, utje­ha, nada i tran­s­cen­dent­nost. U mol­skim tona­li­te­ti­ma, zvuk i osjet su uzem­lje­ni, oni drže kaden­ce, melo­di­je i tiši­ne rezo­nant­nih svje­to­va koji se okup­lja­ju i zajed­no stva­ra­ju poli­fo­ni skup umjet­nos­ti, sazi­va­ju­ći se i komu­ni­ci­ra­ju­ći u dru­že­lju­bi­vom kolek­ti­vu, zra­če­ći pre­ko praz­ni­ne otu­đe­nja i puc­ke­ta­nja sukoba.

To sve zajed­no doča­ra­va atmo­sfe­ru bije­nal­ne izlož­be. Koyina pre­oku­pa­ci­ja tako­đer je nje­zi­no nas­li­je­đe: dubo­ka bri­ga i ula­ga­nje u umjet­nič­ke prak­se koje su gene­ra­tiv­ne i veli­ko­duš­ne, koje pozi­va­ju na surad­nju, alke­mi­ju i reflek­ti­ra­ju se kroz nači­ne na koje smo kao lju­di zajed­no. Bilo da raz­miš­lja­ju o proš­los­ti ili odgo­va­ra­ju na sadaš­njost, suvre­me­ni umjet­ni­ci stva­ra­ju dje­la koja nas pozi­va­ju da raz­miš­lja­mo, osje­ća­mo i govo­ri­mo o svi­je­tu na nove nači­ne. Međutim, u slu­ča­ju ovo­go­diš­njeg Bijenala, nesum­nji­vo je poli­tič­ki diskurs usmje­rio medij­sku stvar­nost na dru­ge teme stav­lja­ju­ći kri­tič­ko raz­miš­lja­nje te estet­sko i emo­ci­onal­no uva­ža­va­nje pri­ka­za­nih dje­la poma­lo u dru­gi plan. Iako mno­gi kri­ti­zi­ra­ju pred­sjed­ni­ka Bijenala Pietrangela Buttafuoca zbog apo­li­tič­nog sta­va pogo­to­vo kad kaže da je jedi­ni pra­vi veto u umjet­nos­ti sama zabra­na, možda ovaj Bijenale tre­ba pogle­da­ti na dru­ga­či­ji način i ćuti nje­gov poziv: „Dok svi­jet vapi, a gla­so­vi se iskriv­lja­va­ju u buci, do te mje­re da se sva­ko zna­če­nje gubi, osta­je samo jedan način komu­ni­ka­ci­je: stva­ra­njem zone slu­ša­nja pode­še­ne na nižu frek­ven­ci­ju. Intimnije, gos­to­lju­bi­vi­je, ljud­ski­je, ali ne i manje karizmatično“.

Program Art Panoptikum u orga­ni­za­ci­ji Gradske radi­oni­ce pri­pre­ma i vodi Boris Bogunović, a pro­gram­ske aktiv­nos­ti Gradske radi­oni­ce podr­ža­va­ju Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja RH te Grad Pula dok je ulaz na sva doga­đa­nja besplatan.