Izložba Jasmine Krajačić u Rovinju

09.02.2012.

Vrijeme: 10. velja­če 2012.
Mjesto: Rovinj
57242ff277b9bf0f54b6ec9708ab6d88
U petak, 10. velja­če, u Galeriji Marisall će se odr­ža­ti otvo­re­nje izlož­be Jasmine Krajačić, nazi­va “My way”.


– Je li punk još uvi­jek živ? Pitanje oči­to nije baš nape­to novim gene­ra­ci­ja­ma jer već dugo nisam na zagre­bač­kim fasa­da­ma vidio svje­že ispi­sa­nu nekad vrlo popu­lar­nu fra­zu ˝Punk’s not dead˝. Posljednji pri­mjer tak­vog pro­pi­ti­va­nja mogla je lje­tos vidje­ti malo­broj­na publi­ka make­don­skog fil­ma ˝Pankot ne e mrtov˝, koji je nakon Motovunskog fes­ti­va­la dvi­je veče­ri igrao i u Zagrebu. Glavni pro­ta­go­nist fil­ma je oli­nja­li četr­de­se­ti­ne­što­go­diš­nji biv­ši pje­vač punk ban­da, pa je jas­no da se tu radi o svo­đe­nju raču­na gene­ra­ci­je koja je mla­dost pro­ži­vje­la u ˝zlat­nim˝ sedam­de­se­tim i osam­de­se­tim godi­na­ma proš­log sto­lje­ća, dak­le nekoj vrsti nostalgije-arta.


Današnje umjet­ni­ke nadah­nju­ju koje­kak­vi raz­lo­zi i utje­ca­ji pa tako ni nos­tal­gi­ju kao mogu­ću ins­pi­ra­ci­ju nije pamet­no ola­ko otpi­si­va­ti. Slikarica i gra­fi­čar­ka Jasmina Krajačić sama je svo­jim tek­s­tom objas­ni­la da je neka vrst nos­tal­gič­nog pri­sje­ća­nja na spo­me­nu­to raz­dob­lje utje­ca­la na odlu­ku kak­vim se rado­vi­ma pred­sta­vi­ti na ovoj izlož­bi. No ako su već u izbo­ru moti­va prev­la­da­le emo­ci­je, u nji­ho­voj je izved­bi pred­nost dobio – racio.


Umjetnica se nije pre­pus­ti­la nekak­voj neko­tro­li­ra­noj eks­pre­si­ji već je ˝ohla­di­la˝ cije­li pos­tu­pak suoča­va­nja s feti­ši­ma iz mla­dos­ti, koris­te­ći za nas­ta­nak naiz­gled uobi­ča­je­nih sli­ka na plat­nu prvens­tve­no foto­gra­fi­je pro­na­đe­ne na inter­ne­tu, koje je potom na raz­li­či­te nači­ne kom­pju­tor­ski ˝obra­đi­va­la˝. Tim se prin­ci­pom rada narav­no slu­ži­la i rani­je ali, nakon raz­dob­lja u kojem je, valj­da baš pod utje­ca­jem moguć­nos­ti raz­li­či­tih pro­gra­ma, možda i odveć otkli­za­la u geome­trij­sku aps­trak­ci­ju, sad ponov­no nje­zi­na plat­na popu­nja­va­ju ljud­ske figu­re, dobro poz­na­te ˝face˝ koje su odav­no zas­lu­ži­le viso­ka mjes­ta u svim pre­gle­di­ma pop kul­tu­re dva­de­se­tog sto­lje­ća. (Saša Pavković)

Izvor