OKUP (Obojimo kulturu u Poreču)

10.02.2014.

[lang_hr]Građanska ini­ci­ja­ti­va OKUP (Obojimo kul­tu­ru u Poreču) nas­ta­la je usli­jed otka­zi­va­nja fes­ti­va­la PorečDox i ubr­zo je pri­vuk­la paž­nju gra­đan­ki i gra­đa­na Poreča, medi­ja te šire zajed­ni­ce, čime su, kako sami kažu, poka­za­li da su pro­mje­ne mogu­će ako pos­ta­ne­mo aktiv­ni, sprem­ni na pro­na­la­že­nje alter­na­ti­va. Njihova alter­na­ti­va je uro­di­la plo­dom i sami su uspje­li orga­ni­zi­ra­ti trod­nev­ni fes­ti­val te vra­ti­ti PorečDox u grad­ski pro­ra­čun.[/lang_hr]

 

1_OKUP_skoro svi-1

 

[lang_hr]
Tko su pokre­ta­či ini­ci­ja­ti­ve OKUP?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
– OKUP (Obojimo kul­tu­ru u Poreču) nefor­mal­na je sku­pi­na gra­đan­ki i gra­đa­na Poreča čije je okup­lja­nje moti­vi­ra­no otka­zi­va­njem pro­gra­ma Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Poreč – fes­ti­va­la doku­men­tar­nih fil­mo­va PorečDox. Cilj nam je pro­pi­ti­va­ti i uka­zi­va­ti na raz­ne pro­ble­ma­ti­ke u gra­du, dak­le ne samo one veza­ne uz kul­tur­nu ponu­du, već sve koje se tiču netran­s­pa­rent­nog ili neko­rek­t­nog dono­še­nja odlu­ka, kao i onih odlu­ka koje šte­te samoj zajed­ni­ci i sro­za­va­ju kva­li­te­tu živ­lje­nja. Prijedlozima i akci­ja­ma želi­mo naš grad uči­ni­ti boljim.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
Inicijativa OKUP nas­ta­la je usli­jed otka­zi­va­nja fes­ti­va­la PorečDox. Koga sma­tra­te glav­nim kriv­cem što fes­ti­val nije doži­vio svo­je 4. izda­nje?[/lang_hr]

 

 

 

[lang_hr]

– OKUPili smo se zbog otka­zi­va­nja fes­ti­va­la PorečDox, odnos­no zbog lako­će kojom je jedan takav fes­ti­val, pun poten­ci­ja­la, otka­zan samo mje­sec dana pri­je pre­dvi­đe­nog počet­ka, kada su pri­pre­me već bile pri­lič­no odmak­le. Riječ je o fes­ti­va­lu koji je u tri godi­ne pos­to­ja­nja izras­tao u svo­je­vr­s­nu ins­ti­tu­ci­ju. Okupljao je više od 2.300 posjetitelja/ica, što govo­ri koli­ko je važan bio gra­đa­ni­ma i gra­đan­ka­ma, kao i koli­ko je utje­cao na ugled Poreča kao kul­tur­ne sre­di­ne. Treba nagla­si­ti da su velik broj posje­ti­te­lja bili dje­ca i mla­di.
 Ako je raz­log otka­zi­va­nju već vaz­da “pros­ti­tu­ira­na” kri­za, onda se tak­ve odlu­ke dono­se na vri­je­me, ali tek nakon što se poku­ša­ju naći alter­na­ti­ve – koje se nisu tra­ži­le. To uka­zu­je na neo­d­go­vor­nost vodi­te­lja Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta, koje sma­tra­mo glav­nim kriv­ci­ma. Tu je i loša komu­ni­ka­ci­ja izme­đu POUP‑a i grad­ske vlas­ti te goto­vo nepos­to­je­ća komu­ni­ka­ci­ja s gra­đa­ni­ma. PorečDox je bio samo kap koja je pre­li­la čašu netran­s­pa­rent­nog dje­lo­va­nja POUP‑a. Pučko otvo­re­no uči­li­šte jav­na je usta­no­va u kul­tu­ri, finan­ci­ra­na jav­nim nov­cem, koja se tre­ba poče­ti pona­ša­ti u skla­du s potre­ba­ma gra­đa­na, a da bi se to ostva­ri­lo valja sru­ši­ti mit koji tak­ve usta­no­ve stva­ra­ju – onaj o nedo­dir­lji­vos­ti i supe­ri­or­nos­ti – te se okre­nu­ti surad­nji i otvorenosti.

[/lang_hr]

 

[lang_hr]
No, uspje­li ste orga­ni­zi­ra­ti “zamjen­ski” 4. Dox… Hoćete li nas­ta­vi­ti s tom prak­som?[/lang_hr]

 


 – Na otka­zi­va­nje PorečDoxa i praz­ni­nu koju je to osta­vi­lo odlu­či­li smo reagi­ra­ti akci­jom, odnos­no kons­truk­tiv­nim aktiv­nos­ti­ma, te sami orga­ni­zi­ra­ti fes­ti­val, koji je tra­jao tri dana. U surad­nji s Fade Inom, Global Uprisingsom i Tomislavom Ladišićem pri­ka­za­li smo četi­ri akti­vis­tič­ka fil­ma, orga­ni­zi­ra­li jav­nu tri­bi­nu “Zašto Pride?”, smi­ja­li se uz stand-up komi­čar­ku Marinu Orsag, uži­va­li u kon­cer­tu LeZbora (prvi mje­šo­vi­ti žen­ski lez­bij­sko-femi­nis­tič­ki zbor u regi­ji i uop­će u ovom dije­lu Europe), opus­ti­li se na dva par­ti­ja u Habitatu i Corneru uz Fat Duet i DJ Double D te smo doga­đaj zaokru­ži­li okru­glim sto­lom “Kultura iz naših cipe­la” na temu kul­tur­nih poli­ti­ka u gra­du. Okrugli stol bio je zamiš­ljen kao moment u kojem će doći do pokre­ta­nja dija­lo­ga s akte­ri­ma u kul­tu­ri gra­da Poreča, a ponaj­vi­še s dje­lat­ni­ci­ma POUP‑a. No, oni se zbog oba­ve­za, kako kažu, nisu mogli oda­zva­ti. To je osta­vi­lo dojam da nema­ju nikak­vu volju za ostva­ri­va­njem dija­lo­ga i surad­nje, iako sma­tra­mo da je naš dopri­nos PorečDoxu bio od iznim­ne važ­nos­ti, a što oni na žalost nisu zna­li pre­poz­na­ti. Zasigurno ćemo nas­ta­vi­ti s aktiv­nim dje­lo­va­njem, ali cilj nam nije orga­ni­za­ci­ja nekog novog Doxa – cilj nam je pro­mje­na pona­ša­nja odgo­vor­nih lju­di, ne samo u kulturi.

[/lang_hr]

 

2_cipele na stepenicama kazalista

 

[lang_hr]
Organizirali ste i dvi­je geril­ske akci­je – pos­ta­vi­li ste 50 pari šare­nih cipe­la na stu­bi­šte kaza­li­šta i film­ska plat­na s nat­pi­som “A gdje su doku­men­tar­ci?” na oglas­ne plo­če poreč­kog Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta. Kako je reagi­ra­la oko­li­na? Smatrate li da ste pos­ti­gli želje­ni uči­nak?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]

– Gerilske su akci­je bile zamiš­lje­ne kako bi pri­vuk­le paž­nju POUP‑a, medi­ja i grad­ske vlas­ti, ali prvens­tve­no gra­đan­ki i gra­đa­na. Nakon pos­tav­lja­nja cipe­la na dan kada je tre­bao zapo­če­ti otka­za­ni Dox, medi­ji su nas poče­li pra­ti­ti, a sve je kul­mi­ni­ra­lo pos­tav­lja­njem film­skih plat­na s nat­pi­som “A gdje su doku­men­tar­ci?”, kada je pos­ta­lo jas­no o čemu se radi. Tada je kre­nu­la pra­va medij­ska pošast na lokal­noj, regi­onal­noj i naci­onal­noj razi­ni, a na služ­be­nim smo stra­ni­ca­ma (facebook.com/okuporec) u samo neko­li­ko dana pri­ku­pi­li 700-tinjak sljed­be­ni­ka. Uspjeli smo pri­vu­ći paž­nju šire jav­nos­ti i više nego što smo oče­ki­va­li. 
Cijelom smo akci­jom želje­li poka­za­ti da su pro­mje­ne mogu­će ako pos­ta­ne­mo aktiv­ni gra­đa­ni, sprem­ni na pro­na­la­že­nje alter­na­ti­va. Uspjeli smo vra­ti­ti Poreč Dox u grad­ski pro­ra­čun, osi­gu­ra­ti nje­go­vu dalj­nju orga­ni­za­ci­ju te natje­ra­ti odgo­vor­ne oso­be u POUP‑u da umjes­to uki­da­nja pro­mis­le o alter­na­ti­va­ma u pro­na­la­že­nju sred­sta­va za ovaj fes­ti­val, što rani­je nije uči­nje­no. Ono do čega još uvi­jek nije doš­lo je otva­ra­nje dija­lo­ga izme­đu OKUP‑a i POUP‑a, zapra­vo uspos­tav­lja­nje dija­lo­ga POUP‑a s koris­ni­ci­ma, ali to je pro­ces koji se ne može dogo­di­ti pre­ko noći.

[/lang_hr]

 

3_platna_a gdje su dokumentarci

 

 

[lang_hr]
Ime vaše ini­ci­ja­ti­ve kra­ti­ca je za “Obojimo kul­tu­ru u Poreču”. Koje “boje” nedos­ta­ju poreč­koj kul­tur­noj sce­ni?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]

– Kada govo­ri­mo o kul­tu­ri, mi iz OKUP‑a, onda ne mis­li­mo samo na kul­tur­no-umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju, već govo­ri­mo o kul­tu­ri živ­lje­nja. 
Ako je grad ogle­da­lo domi­ni­ra­ju­će kul­tu­re, mogli bismo reći da poreč­koj kul­tu­ri nedos­ta­je upra­vo – kul­tu­re. U radu grad­ske vlas­ti i jav­nih usta­no­va (čast izu­ze­ci­ma kao što je Gradska knjiž­ni­ca) nedos­ta­je odgo­vor­nos­ti, tran­s­pa­rent­nos­ti i volje za surad­njom.
Potrebna nam je kul­tu­ra koja će biti spo­sob­na šti­ti­ti jav­nu sfe­ru i gra­di­ti neke nove jav­ne pros­to­re u smis­lu među­ljud­skih odno­sa i svih onih “mekih para­me­ta­ra” koji su nevid­lji­vi, nisu infras­truk­tu­ra, a čine grad. 
Kako bismo ima­li demo­kra­ci­ju (boje) potreb­no je aktiv­no živje­ti ovaj grad, nuž­no je aktiv­no uklju­či­va­nje svih gra­đa­na i gra­đan­ki, od dje­ce do sta­ri­jih i nemoć­nih, a sve da bismo ima­li jed­no novo otvo­re­no, ink­lu­ziv­no i demo­krat­sko društvo.

[/lang_hr]

 

4_sa projekcije

 

[lang_hr]
Za kak­vu se kul­tur­nu poli­ti­ku u vašem gra­du zala­že­te? Ima li grad­ska vlast slu­ha za ula­ga­nja u kul­tu­ru i podi­za­nje nivoa kul­tur­ne svi­jes­ti među gra­đa­ni­ma? Kakva je kul­tur­na sce­na na razi­ni župa­ni­je? Smatrate li da se izdva­ja dos­ta sred­sta­va za kul­tur­nu dje­lat­nost?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]

– Zalažemo se za kul­tu­ru otvo­re­nog dija­lo­ga, surad­nje i tran­s­pa­rent­nos­ti te za suz­bi­ja­nje rigid­nos­ti pos­to­je­ćeg sis­te­ma, nejed­na­kos­ti, zane­ma­ri­va­nja važ­nos­ti gra­đan­skog sudje­lo­va­nja i nedos­tat­ka odgo­vor­nos­ti dono­si­te­lja odlu­ka.
 Na razi­ni gra­da potreb­no je doni­je­ti odre­đe­ne nacr­te i stra­te­gi­je, ali ako budu kro­je­ni isklju­či­vo raz­go­vo­ri­ma izme­đu struč­nja­ka ti će doku­men­ti, kako to čes­to biva, pred­stav­lja­ti samo ali­bi poli­tič­kom dje­lo­va­nju, a ne pra­vi dija­log, pa tako ni kul­tu­ru. U tim raz­nim stra­te­gi­ja­ma, nacr­ti­ma i osta­lim doku­men­ti­ma čes­to bude veli­ki jaz izme­đu reto­ri­ke i pro­vo­đe­nja u prak­si, a što može doves­ti do još većeg nepo­vje­re­nja i ote­ža­ne ili čak neže­lje­ne surad­nje izme­đu raz­nih aktera.
Kao što kaže John Holden, potreb­no je izbje­ći “kul­tur­ni sis­tem” kao “zatvo­ren i mrzo­vo­ljan raz­go­vor izme­đu pro­fe­si­ona­la­ca i poli­ti­ča­ra”. Treba pom­no ana­li­zi­ra­ti sta­nje i potre­be, kako druš­tva, tako i kul­tu­re. 
Kultura tre­ba poku­ša­ti pri­do­ni­je­ti demo­kra­ti­za­ci­ji druš­tva, no ne smi­je se zas­ni­va­ti niti samo na toj ins­tru­men­tal­noj vri­jed­nos­ti u funk­ci­ji širih poli­tič­kih, eko­nom­skih ili druš­tve­nih cilje­va. Treba pos­to­ja­ti i radi sebe same. Zadovoljiti sva lica kul­tu­re nije lako, a još manje odre­di­ti pri­ori­te­te koji će naj­ma­nje ogra­ni­ča­va­ti jed­nu ili dru­gu stra­nu, tj. shva­ća­nje kulture.
Također, tre­ba raz­miš­lja­ti i o adek­vat­nim nači­ni­ma eva­lu­aci­je u kul­tu­ri. Broj posje­ti­te­lja neke izlož­be pri­mje­ri­ce govo­ri jako malo, goto­vo ništa o nje­zi­noj kva­li­te­ti, a još manje o miš­lje­nju ili potre­ba­ma gra­đa­na. Kod nas se eva­lu­aci­je uglav­nom svo­de isklju­či­vo na sta­tis­tič­ke podatke.
Nadalje, nedo­volj­na je bri­ga za vanins­ti­tu­ci­onal­nu kul­tu­ru. Javni novac uglav­nom pro­gu­ta­ju jav­ne ins­ti­tu­ci­je auto­ma­tiz­mom pa je nekim novim udru­ga­ma, pro­jek­ti­ma, ini­ci­ja­ti­va­ma goto­vo nemo­gu­će doći do nekih bit­ni­jih sred­sta­va, pogo­to­vo sada u vri­je­me kri­ze, kada je cilj odr­ža­ti pos­to­je­će pro­gra­me. To je sasvim nelo­gič­no i kon­tra­pro­duk­tiv­no jer upra­vo je raz­no­li­kost kul­tur­nih mani­fes­ta­ci­ja jed­na od stav­ki raz­nih pos­to­je­ćih stra­te­gi­ja, pa i one istar­ske. Vidimo zapra­vo prak­tič­ni pri­mjer jaza izme­đu reto­ri­ke i nje­nog provođenja.

[/lang_hr]

 

 

5_okrugli_stol

 

[lang_hr]
Kulturnih mani­fes­ta­ci­ja u sezo­ni ne nedos­ta­je. Što je s ostat­kom godi­ne? Gradovi su popri­lič­no “mrtvi” u zim­skim mje­se­ci­ma. Kako to pro­mi­je­ni­ti?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
– To je pro­blem svih gra­do­va koji žive od isklju­či­vo sezon­skog turiz­ma. Stoga je uki­da­nje jed­nog od rijet­kih pro­gra­ma koji se zbi­va­ju izvan sezo­ne tako­đer bilo sasvim sulu­do, a nas je i raz­lju­ti­lo, jer još nas se jed­nom tre­ti­ra­lo kao turis­te. Ne bi li se dogo­di­le pro­mje­ne, lju­di grad tre­ba­ju živje­ti kroz cije­lu godi­nu, a da bi ga živje­li potreb­ni su odre­đe­ni sadr­ža­ji. Za sva­ku je, pri­mje­ri­ce, pohva­lu pro­gram “Dam-Daš” Gradske knjiž­ni­ce Poreč, koji aktiv­no uklju­ču­je gra­đa­ne u kre­ira­nje sadr­ža­ja. Usto, što je naj­važ­ni­je, usva­ja­ju neka nova zna­nja i vje­šti­ne te aktiv­no pro­vo­de slo­bod­no vri­je­me. Potrebno je više tak­vih ini­ci­ja­ti­va i akti­vi­ra­nje što većeg bro­ja građana.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
U kome smje­ru želi­te da vaša ini­ci­ja­ti­va ide? Planirate li pro­ši­ri­va­nje na dru­ge gra­do­ve?[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]

– Za sada dje­lu­je­mo nefor­mal­no i u surad­nji s dru­gim udru­ga­ma te ini­ci­ja­ti­va­ma iz dru­gih gra­do­va. Zaključili smo da je u ovoj fazi takav nefor­mal­ni pris­tup zapra­vo ide­alan. Trenutno se bavi­mo “ratom kon­ce­si­ona­ra” na pla­ži Pical, koja je pre­ko noći ogra­đe­na. 
Svaki grad ima nekak­vu svo­ju ini­ci­ja­ti­vu ili udru­gu koja se bavi odre­đe­nim pro­ble­mi­ma pa sto­ga šire­nje nije potreb­no, ali surad­nja ili umre­ža­va­nje nisu isklju­če­ni, dapa­če, poželj­ni su. Pogotovo kada je u pita­nju opće dobro.

[/lang_hr]

 

6_plakat

 

[lang_hr]Tekst: Lorna Zimolo[/lang_hr]

[lang_hr]Foto: 1, 4, 5 – Ivo Puniš
2 – Patricija Gluhak
3 – Jelena Vojinović
6 – Petra Počanić

[/lang_hr]