TINA TURNER I PROJEKT „BEYOND“

04.01.2016.

„Tamo gdje rije­či ne uspi­je­va­ju, pri­ča glaz­ba“, H.C. Andersen

Manje-više svi zna­ju da se „Kraljica roc­ka“ Tina Turner kon­cem 2009. godi­ne opros­ti­la od svje­ta­la pozor­ni­ce i svog sta­tu­sa svjet­ske mega zvi­jez­de, uda­la sa za svog dugo­go­diš­njeg part­ne­ra Erwina Bacha i od tada mir­no žive na nji­ho­vom ima­nju u Švicarskoj, gdje je Tina nedav­no pros­la­vi­la i svoj 76. rođen­dan. Međutim, manje je poz­na­to da se poče­la bavi­ti budiz­mom i da sve to vri­je­me nije sasvim napus­ti­la glaz­bu, već sudje­lu­je u jed­nom poseb­nom inter­kul­tu­ral­nom glaz­be­nom pro­jek­tu, nazva­nom „Beyond“(„Onkraj“), u sklo­pu kojeg je objav­lje­no već tri albu­ma s obra­da­ma moli­tvi, man­tri i napje­va raz­li­či­tih svjet­skih duhov­nih  tra­di­ci­ja, a usko­ro bi tre­bao biti objav­ljen i četvrti.

Što je Beyond i kako je nas­tao? U kolo­vo­zu 2005., Njegova Svetost Dalaj Lama i opat Martin Werlen, vodi­telj bene­dik­tin­skog samos­ta­na u Einsiedelnu, Švicarska, sazva­li su zajed­nič­ku cere­mo­ni­ju među­re­li­gij­skog dija­lo­ga, na kojoj su se slo­ži­li da je jed­na­ko važ­no nje­go­va­ti i pro­dub­lji­va­ti svo­ju vje­ru, koli­ko i tra­ži­ti zajed­nič­ke vri­jed­nos­ti u svim sus­ta­vi­ma vjerovanja.

beyond

Taj je doga­đaj ins­pi­ri­rao dvi­je pje­va­či­ce – švi­car­sku pro­fe­so­ri­cu glaz­be Regulu Curti, katol­ki­nju, te tibe­tan­sku budis­ti­cu Dechen Shak – Dagsay da zajed­no obja­ve CD s budis­tič­kim i krš­ćan­skim moli­tva­ma. Tako je zapo­če­lo zajed­nič­ko glaz­be­no puto­va­nje koje je uz osta­lo dove­lo i do osni­va­nja Fondacije Beyond, čija je misi­ja pove­zi­va­nje svjet­skih kul­tu­ra kroz glaz­bu, pomo­ću koje se gra­di među­sob­no razu­mi­je­va­nje, osvi­je­šte­nost, dija­log i pošto­va­nje među kul­tu­ra­ma. Obje pje­va­či­ce tra­ga­le su za razu­mi­je­va­njem vlas­ti­tih vjer­skih kori­je­na i među­sob­no su se ins­pi­ri­ra­le u pro­na­la­že­nju zajed­nič­ke isti­ne u svim svjet­skim tra­di­ci­ja­ma. Dechen je izvor dubo­ke mudros­ti pro­naš­la u svom ocu, ugled­nom tibe­tan­skom lami Dagsay Rinpocheu, dok su Regulu u pokre­ta­nju ovog pro­jek­ta podr­ža­li mno­gi krš­ćan­ski samos­ta­ni. Dok su ispre­ple­te­no pje­va­le svo­je moli­tve, dvi­je su žene stek­le dubo­ko među­sob­no pošto­va­nje. Kroz zajed­nič­ko muzi­ci­ra­nje upoz­na­le su se na tako dubo­koj razi­ni – onkraj rije­či i zamis­li – da su pože­lje­le podi­je­li­ti tu lju­bav, radost i pošto­va­nje na dobro­bit svih bića. Inspirirane inten­ziv­nom ener­gi­jom i entu­zi­jaz­mom te surad­nje, sku­pi­le su hra­brost i zamo­li­le Tinu Turner da im se pri­dru­ži. Karizmatična Tina i njen moćan i sla­van glas, pri­do­da­li su kva­li­te­ti, ali pri­je sve­ga glo­bal­noj vid­lji­vos­ti ovog projekta.

Nakon 2009. i prvog albu­ma Beyond, koji je po pro­da­ji pos­tao pla­ti­nast, 2011. usli­je­dio je Beyond Children, na kojem je pje­va­lo i tri­de­se­tak dje­ce – pri­pad­ni­ka raz­li­či­tih kul­tu­ra koje žive u Švicarskoj, a snim­ljen je i kra­tak doku­men­ta­rac. Treći Beyond album, Love Within, objav­ljen je 2014. i na nje­mu se tri­ma auto­ri­ca­ma pri­dru­ži­la i indij­ska glaz­be­ni­ca Sawani Shende-Sathaye, dok će se na čet­vr­tom, naj­av­lje­nom za poče­tak idu­će godi­ne, poja­vi­ti još dva „poja­ča­nja“. U nas­tav­ku pro­či­taj­te neke od odgo­vo­ra Tine Turner iz neko­li­ko inter­v­jua koje je dala pro­mo­vi­ra­ju­ći pro­jekt Beyond…

beyond3

O sebi i svo­jim duhov­nim korijenima

Rođena sam u krš­ćan­skoj obi­te­lji, kao Anna Mae Bullock, a moli­tva je uvi­jek bila pri­sut­na u mom živo­tu. Pridavala sam joj važ­nost jer sam shva­ti­la da ona poma­že u život­nim bor­ba­ma. Moji su se rodi­te­lji rano razve­li, tako da nisam bila dos­lov­no siro­če, ali s 12 godi­na pos­ta­la sam vrlo mla­da dje­voj­ka bez rodi­te­lja, a moli­tva je uvi­jek osta­la uz mene. Nisam je odba­ci­la ni kad sam pos­ta­la Tina, jer Tina mi je pomo­gla finan­cij­ski i s kari­je­rom, ali poza­di­na i sna­ga cije­le stva­ri bila je činje­ni­ca da sam uvi­jek bila usmje­re­na ka duhov­nom, nikad nisam pres­ta­la moli­ti, još uvi­jek molim i uvi­jek ću moli­ti. To je funk­ci­ja koju bismo si svi tre­ba­li pri­ušti­ti, dati sebi malo vre­me­na tije­kom dana da si pomognemo.

O budiz­mu

Vidim to više kao filo­zo­fi­ju živo­ta, kao poku­šaj pomi­ca­nja do stup­nja vje­ro­va­nja kako bi se moglo živje­ti život vje­re. Taj moj pri­je­laz od vje­ro­va­nja iz dje­tinj­stva, u duhov­nost bap­tis­tič­ke crk­ve, dogo­dio se kada sam poče­la prak­ti­ci­ra­ti budi­zam i shva­ti­la da se poja­vi­lo jed­no dru­ga­či­je raz­miš­lja­nje. A to je bila, rek­la bih, filo­zo­fi­ja ili više zna­nost živo­ta. Dok sam izgo­va­ra­la moli­tve, pita­la sam se o čemu je tu riječ – dobro, kad molim Očenaš ja znam da tra­žim pomoć, „Ti si Božansko, molim te…“ …ali u to sam vri­je­me tre­ba­la nešto više. Tako me je prak­ti­ci­ra­nje budiz­ma odve­lo onkraj, onkraj Očenaša u jedan dru­gi oblik moli­tve koji je skr­bio o mojim dnev­nim potre­ba­ma u to vri­je­me. Doista je skr­bio o stre­su, ver­ba­li­zi­rao je da se u živo­tu radi o stre­su, ljut­nji i svim život­nim utje­ca­ji­ma, o tome je skr­bio. Dočim, u vri­je­me dok sam moli­la Očenaš nikad nisam dois­ta nauči­la što je to dois­ta zna­či­lo osim „Oče naš koji si na nebu, sve­ti se Tvoje Ime“… Budizam me je, osje­ćam, odveo na jed­no dru­go mjes­to, kao sta­ri­ju ženu koja je izras­la iz te mla­de dje­voj­ke. Međutim, ja i dalje radim obo­je – oba­vim svoj Očenaš, a zatim nas­tav­ljam sa svo­jim mantranjem.

Kad mi se ponu­dio budi­zam bila sam u ogrom­nom stre­su. Ljudi su me zna­li pita­ti: Zašto osta­ješ u toj situ­aci­ji? Odgovarala sam: Jer ne mogu iz toga tre­nut­no iza­ći, nemam gdje oti­ći, ne mogu o tome ni mis­li­ti… jer sam ima­la dje­cu i sve to. Tada mi je konač­no net­ko pred­lo­žio: Zašto ne pro­baš s mantranjem?

Zainteresirala sam se – što je man­tra­nje? Nisam vidje­la u tome nika­kav „gri­jeh“, potra­ži­la sam tu riječ, nisam u to vri­je­me baš mogla puno doz­na­ti, ali osje­ti­la sam: čini mi se da je dobro i čis­to, u osno­vi to je samo Nam Myoho Renge Kyo – daj mi sna­ge i zna­nje kako da napre­du­jem i pro­đem ovo raz­dob­lje u mom živo­tu. Učinilo mi se smis­le­no. Osjećala sam da su reli­gi­je pove­za­ne, neo­vis­no iz koje zem­lje dola­ze, izgo­va­ra­te raz­li­či­te rije­či, ali sve jed­na­ko dje­lu­ju. Zato sam to tako i pri­hva­ti­la, nas­ta­vi­la sam s Očenašem i poče­la sam man­tra­ti Nam Myoho Renge Kyo i to nas­tav­ljam dalje u živo­tu. Tako se nas­ta­vi­lo ono što je o meni skr­bi­lo dok sam bila dije­te, kroz Očenaš, a tako­đer sam se pomak­nu­la na jed­nu dru­gu razi­nu, jedan dru­gi jezik, što me dove­lo do mjes­ta u meni koje mi poma­že doni­je­ti pra­ve odlu­ke, poma­že mi živje­ti sret­ni­ji i mir­ni­ji život.

beyond2

O reli­gi­ja­ma

Zašto nas naše reli­gi­je raz­dva­ja­ju, umjes­to obje­di­nju­ju? Ta riječ stvo­re­na od lju­di, reli­gi­ja, pot­pa­li­la je tako mno­go rato­va, kori­šte­na kao ispri­ka za ubi­ja­nje i uzro­ko­va­nje neprav­di, tako dale­ko odmak­nu­to od pra­vih uzro­ka pro­ble­ma. Svakako to nije čin lju­ba­vi, a sigur­no nije ono što nam je Bog nami­je­nio. Pokušati shva­ti­ti Stvoriteljevu lju­bav za svi­jet je onkraj našeg razu­mi­je­va­nja. To je kao poku­ša­ti razu­mje­ti Univerzum i pro­na­ći logi­ku u zvi­jez­da­ma. Onkraj je poku­ša­ja raci­ona­li­zi­ra­nja ili tra­že­nja u tome smis­la, ali vje­ru­jem da to i nije poan­ta. Sve što tre­ba­mo zna­ti jest lju­bav za nas, sva­kog od nas. Nije važ­no jes­te li Musliman, Židov, Budist, Sikh ili Hindu, star ili mlad, čudan ili pre­kra­san, lju­bav nema granica.

O pro­jek­tu „Beyond“

Poruka bi bila: Ja idem onkraj moje povi­jes­ti, onkraj mojih život­nih iskus­ta­va, mojih rana i pat­nji, idem onkraj. Ova je glaz­ba slav­lje­nje svih božan­skih maj­ki. Majki, boži­ca i sve­ti­ca, slav­lje­nje žen­ske moći u svi­ma nama. Pomoći će vam u uzga­ja­nju vri­jed­nos­ti kao što su lju­bav, lju­baz­nost i suosje­ćaj­nost, pra­šta­nje i tole­ran­ci­ja. Stoga, idi­te k maj­ci u vama sami­ma. Idite u sebe, pre­sko­či­te bari­je­re, pro­na­ći ćete Onkraj. Onkraj je u vama, jer ste s nji­me rođe­ni. Kroz cije­lu moju kari­je­ru ima­la sam uz sebe moli­tvu. Tako oko ovog pro­jek­ta nisam ima­la dvoj­bi, jer mi je bio da tako kažem „dom“. Naše vri­je­me na ovoj pla­ne­ti je krat­ko. Kako bi bilo da osta­vi­mo trag budu­ćim gene­ra­ci­ja­ma da o nje­mu raz­mis­le i budu ponos­ne? Možemo to nazva­ti nas­lje­đem, sad­njom i uzga­ja­njem sje­me­nja za naše mla­de. Kroz dje­čje gla­so­ve pro­ces je puno jed­nos­tav­ni­ji. Djeca zna­ju pra­šta­ti, bez pre­tva­ra­nja i kom­pli­ci­ra­nih pre­dra­su­da jed­ni o dru­gi­ma zas­no­va­nih na raz­li­či­tom izgle­du, prak­sa­ma, raz­li­či­tim vje­ro­va­nji­ma… Zbog toga, budi­te svjes­ni što nam rade pre­dra­su­de, ili bolje – što nam druš­tva name­ću. Mi zapra­vo uop­će nismo raz­li­či­ti, ako malo ide­te svi­je­tom vidi­te kako svi slič­no živi­mo i kako su potre­be svi­ma iste, gdje god išli. Potrebe su nam sas­tav­lje­ne od istih ljud­skih želja, od kojih je naj­važ­ni­ja potre­ba da voli­mo i bude­mo volje­ni. Tko sam ja da dru­gu oso­bu ozna­ča­vam, samo zato jer ne vje­ru­je­mo na pot­pu­no isti način? Univerzum je onkraj našeg razu­mi­je­va­nja i s našom ogra­ni­če­nom mudroš­ću ne može­mo jed­ni dru­ge sudi­ti, jer kako može­mo zna­ti tuđe srce? Ljubav pojed­nos­tav­nju­je pro­ces, pove­zu­je, lju­bav skr­bi i poma­že nam razu­mje­ti sebe i druge.

beyond4

O lju­ba­vi:

Ljubav je rani­je u mom živo­tu bila dru­ga­či­ji kon­cept, jer lju­di su mi nekad zna­li reći: „Voli sebe!“, a ja bih mis­li­la: „Ah, to je malo ego­is­tič­no!“ Mislim, nije mi to bilo real­no jer ako voliš sebe pun si sebe, a poz­na­va­la sam puno zvi­jez­da u Americi koje su bile pune sebe. Zato to nisam pri­hva­ti­la s razi­ne s koje je izre­če­no. Kasnije u živo­tu, kako sam poče­la pos­ti­za­ti cilje­ve, shva­ti­la sam da to zna­či pri­hva­ća­nje lju­ba­vi u svom živo­tu, pri­hva­ća­nje ono­ga što pos­to­ji, a nisam zna­la da pos­to­ji, te unu­tar­nje Majke, neče­ga što o vama skr­bi. To je Instinkt, mis­lim. Majčina lju­bav, svi o njoj pri­ča­ju, ali nema­ju svi maj­čin­sku lju­bav. Međutim, maj­či­na lju­bav je pri­sut­na, jer ona je stvo­ri­te­lji­ca, ona dono­si život na pla­net. Ljubav pos­to­ji, neo­vis­no o tome da li se dije­te daje u posva­ja­nje ili se zadr­ži, pos­to­ji lju­bav koju dije­te dobi­je još u maj­ci, pri­je no što uop­će dođe na pla­net. Tako sam ja kas­ni­je u živo­tu pri­mi­la ide­ju i zna­nje o unu­tar­njoj maj­ci, o maj­čin­skoj lju­ba­vi koje je dobi­lo dub­lje zna­če­nje i tak­vo još uvi­jek ostaje.

O lje­ko­vi­tos­ti pjevanja: 

Ponekad lju­di koris­te sim­pa­ti­ju, pje­va­ju iz svo­je tuge, npr. robo­vi iz proš­los­ti, toli­ko puno srca i tuge u nji­ho­vim pje­sma­ma… ali pos­to­ji i jedan dru­gi način pje­va­nja, kad pje­va­te od rados­ti. Tada se pomi­če­te s pje­va­nja od tuge i depre­si­je na radost pje­va­nja, na uži­tak pje­va­nja. Ljudi pita­ju: Kako se osje­ćaš kad pje­vaš? Nije kao da ste pti­ca i ska­ku­će­te, već je to neki unu­tar­nji, moram reći „duh“, duh u vama koji uži­va u dopu­šta­nju da vas pje­va­nje lije­či ili dove­de do mjes­ta zado­volj­stva. To je moja ide­ja o tome.

O bez­u­vjet­noj ljubavi:

Voljeti bez­u­vjet­no je posao. Osoba tre­ba biti vrlo pove­za­na duhov­no kako bi živje­la pre­ma pra­vi­li­ma bez­u­vjet­ne lju­ba­vi. Bezuvjetna lju­bav je i test u kojem pre­la­zi­mo gra­ni­ce koje nam pos­tav­lja život. Postoji uče­nje, dola­zi­mo ovdje uči­ti i tre­ba­mo pos­ti­ći izvjes­nu duhov­no plat­for­mu s koje može­mo nauči­ti kako bez­u­vjet­no volje­ti i zais­ta nauči­ti što to zna­či. Vi mis­li­te da bis­te za to mora­li biti sve­ci, ali zapra­vo tre­ba­te pos­ti­ći jed­nu dru­gu, duhov­nu, razi­nu, a to jest posao. Bezuvjetna lju­bav zna­či: neo­vis­no o tome što mi se daje, mogu gle­da­ti onkraj toga i volje­ti, bez zadr­ški i veza­nos­ti. Bez lju­baz­ne skr­bi ne može­mo pre­ži­vje­ti, bez dje­lo­va­nja u lju­ba­vi mi pro­ma­šu­je­mo smi­sao živo­ta. Suosjećajno srce nas oslo­ba­đa stra­ho­va i pru­ža unu­tar­nju sna­gu. Od vital­nog je zna­ča­ja obra­zo­va­ti srce. Idite onkraj sebe, pra­vi smi­sao živo­ta je lju­bav u dje­lo­va­nju: kroz dava­nje mi nala­zi­mo pra­vu sre­ću. Bezuvjetna lju­bav toli­ko se moć­no pri­ka­zu­je u svim sim­bo­li­ma svjet­skih duhov­nih prak­si kao žena/majka. Ona je ins­pi­ra­ci­ja i otje­lov­lje­nje bez­u­vjet­ne lju­ba­vi, onaj sve­obu­hvat­ni zvuk srca koji nas sve obje­di­nju­je. Slušajte dubo­ko, tamo gdje rije­či ne uspi­je­va­ju, pri­ča vam glazba.

beyond5

 Onkraj: lju­bav iznutra

album Beyond Children

Priredila D. KNAPIĆ