UČENJE U GLAZBI NIKAD NE PRESTAJE – razgovor s pijanisticom Martinom Cukrov Jarrett

Rođena u Varaždinu, a odrasla u Poreču, pijanistica Martina Cukrov Jarrett danas je svjetski poznata glazbenica, neprestano na koncertnim turnejama. Uspjeli smo s njom popričati nakon koncerta koji je održala u Crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u labinskom Starom gradu…

gfRijetko si doma, u Istri, ulovili smo te nakon koncerta u Labinu, kako je bilo?

U Istru, točnije u Poreč, dolazim nekoliko puta godišnje, u posjet roditeljima ili poslovno. Živim u jugozapadnoj Njemačkoj zadnjih nekoliko godina, kao slobodni umjetnik, i posao me nosi po cijelom svijetu. U Labin sam došla s grupom polaznika i predavača festivala komorne glazbe u talijanskim Dolomitima. Kolega Zoran Jakovčić, violist, s kojim godinama surađujem, još iz svojih njujorških dana, i ja bili smo predavači na tom festivalu i doveli sa sobom nekoliko studenata i učenika iz japanskog Kyota, te jednu studenticu iz SAD-a.

Festival u Dolomitima je program komorne glazbe za pijaniste i gudače, trajao je tri tjedna, podijeljen u dva dijela. Bilo je predavača i polaznika iz cijeloga svijeta. Od tri različite grupe iz Kine, studenata iz SAD-a, Japana, te, naravno, Europe, Hrvatske,Njemačke, Italije. Bilo je intenzivno, a ja sam bila ”Katica za sve”, ako ni zbog čega drugoga, ono zbog jezika – naime, u stanju sam se sporazumjeti na nekoliko jezika, što su svi obilno koristili. Kroz komorno muziciranje stvaraju se nova prijateljstva, šire se vidici. Ali ono što je posebno u projektima ovakve vrste je intenzitet rada – i rad pod pritiskom, koji je bliži realnoj životnoj situaciji profesionalnog glazbenika, mnogo više nego standardno školovanje s redovitom nastavom (koje je važna, ali nije dovoljna).Ono što nije jednostavno kod nastave komorne glazbe, jest uopće posao grupiranja sastava i ansambala. Susrećemo se s

različitim nivoima, godištima, iskustvima, afinitetima – to sve treba posložiti u jednu smislenu cjelinu. Nakon tri tjedna imali smo i tri koncertna programa s polaznicima, i jednu grupu polaznika doveli smo u Hrvatsku, odnosno Labin, nakon toga ćemo u Pulu.

Koncert u Labinu je bio izvrstan. Pomogla nam je ravnateljica Umjetničke Škole, Melita Lasek, kojoj se želim ovom prilikom zahvaliti. Bila je to matineja koje se održala nakon nedjeljne mise, program je bio dobro odmjeren i (brojna)publika i izvođači su bili zadovoljni. Bilo je to za ovu djecu posebno iskustvo – neki od njih nikad nisu prešli granice svog rodnog Japana.

Koncert u Puli dio je pulskog festivala ”Poluotok radosti” koji organizira kolegica Vesna Ocvirk-Ivanović, kojoj se također želim zahvaliti na pozivu.

Nedavno si nastupila i u pulskom Circolu, zajedno s flautisticom Samantom Stell, kako je započela ta suradnja i nastavlja li se, planirate li još koji zajednički projekt?

Samanta i ja planirale smo suradnju godinama i prvi put nam je, napokon, uspjelo zajedno nastupiti povodom 20-godišnjice njezinog umjetničkog rada, prošle jeseni. I publika i kritika je dobro ocijenila koncert, tako da se nadamo nastavku suradnje. Ovog proljeća bila sam i u Poreču, gost na ”Danima klavira” koje organizira Umjetnička škola.

dfdf

Danas si pijanistica svjetskog glasa, ali tvoji su glazbeni počeci vezani za Pulu, pogotovo za pok. prof. Nirvanu Gerbatz Duraković? Vjerujem da se tih vremena sjećaš s radošću…

Vremena su bila politički turbulentna, a ja sam bila u srednjoj školi u Puli. Bilo je to vrijeme odrastanja, uz sve radosti i teškoće koje ono donosi. Profesorica Duraković je jedna od najznačajnijih osoba mog glazbenog razvoja i, općenito, mladosti. Svaki put kad dođem u Pulu postane mi jasno koliko mi nedostaje. Njen duboko ljudski pristup, veliko poštovanje prema glazbi, njen divan duh, to je sve ostavilo traga i u dobroj mjeri doprinijelo činjenici da se danas bavim glazbom i glazbenom pedagogijom. Sjećam se našeg prvog susreta, imala sam 13 godina. Bila sam sva zbunjena i nisam baš bila sigurna u svoj izbor, no ona me podržala svojim prijateljskim stavom i poštovanjem kojeg je imala prema svojim učenicima. Iskustvo rada s njom bilo je potpuno novo, nisam bila naučena na podršku koja mi je bila potrebna.

dfsdfPričaj nam malo o svojoj karijeri nakon studija na zagrebačkoj glazbenoj akademiji, prva je postaja bila New York?

Diplomirala sam na zagrebačkoj Akademiji 1995, a u New York sam otišla tri godine kasnije. U međuvremenu sam radila kao profesor na školi, te kao umjetnički suradnik Muzičke akademije.

Prijavila sam se na prijemni ispit za postdiplomski studij na Mannes College of Music, danas je ta škola promijenila ime u Mannes College the New School for  Music (kao dio New School svučilišta). Upisala sam se na jesen 1998 uz podršku grada Poreča, bez čije pomoći bi studij u tako skupom gradu (pogotovo tada, 1998 kad je 1 američki dolar vrijedio 9 kuna). Škola me zanimala zbog toga što je bila malena i izrazito poznata po rigoroznom programu onoga što se u Sjedinjenim Državama zove ”techniques of music”, dakle, sve vrste glazbenih predmeta koje su potrebne da bi se školovao jedan profesionalni glazbenik, izvan njegovog vlastitog instrumenta. U našim razredima znalo nas je sjediti i po 5-6, maksimalno do 15. Ta nastava je bila izvrsna i komunikacija s predavačima je bila izravna.

No, teškoće su pratile studij do samog kraja, financijske ponajprije, ometajući kontinuirani rad. Nije bilo lako, ali dobiveno iskustvo je neprocjenjivo. Sa svojim tadašnjim profesorom Jeromeom Roseom ostala sam u dobrim odnosima i bio je gost na našem festivalu „Terra magica“, kojeg smo sestra Terezija (također pijanistica) i ja osnovale u Poreču i vodile od 2004.-2010.  U New Yorku sam ostala do 2011. kad sam se odlučila vratiti u Europu.

dfdffddeTvoj suprug, Chris Jarrett, također je poznati glazbenik, često na koncertima izvodiš i njegove kompozicije… Kako usklađujete vaše brojne poslovne obveze, kako je glazbeno surađivati s životnim partnerom?

Chris i ja smo oboje izrazito organizirane osobe, a djelujemo u različitim područjima glazbene scene, tako da svatko radi svoje. Glazbenih interesi su nam široki, pa se tako i poslovno dobro razumijemo i podržavamo. Svoje skladbe on uglavnom izvodi sam, a za većinu ne postoji notni zapis. Na mom programu su, naravno, djela koja jesu zapisana. Prošle godine izvela sam njegovu kompoziciju ”Witterungen” na gostovanju u Pekingu u Kini, u Yamaha centru. Održala sam tamo i seminar za učenike institucije International Music Institute of China, gdje sam član programskog odbora.

Naš zajednički projekt je za sad jedini u kojem zajedno nastupamo, a rado bismo ga izveli i u našim krajevima. Riječ je o kombinaciji Mozartovih originalnih skladbi za klavir, koje izvodim ja, sa skladbama koje je Chris skladao za projekt Hommage a Mozart u sjedištu  Mozartovog društva Italije u Roveretu.

 Što ti predstoji u narednom razdoblju, hoće li biti koncerata u Puli?

Najprije odmor, a zatim na jesen slijede recitali u Muenchenu i u mom kraju, te suradnja s čelistom Johannesom Nauberom. U prosincu slijedi projekt Hommage a Mozart, u Italiji. Za Hrvatsku se nadam se da će biti mogućnosti u proljeće i ljeto sljedeće godine.

Glazba čini velik dio tvog života i bez sumnje je to tvoja velika ljubav, ali zamislimo da nisi pijanistica – čime bi se bavila, koji su ti pozivi još privlačni, koji hobiji?

Da se bavim nečim izvan glazbe bila bi to arhitektura i/ili dizajn prostora, kao profesija.

Zanimaju me i psihologija,duhovnost, te jezici. Mogu se sporazumjeti na 6 jezika i to mi je zabavno kombinirati. A od hobija…obožavam prirodu općenito, planine i more, a volim se baviti vrtom, biljkama.Volim i kuhati i eksperimenirati u kuhinji, stvarajući zanimljive vegetarijanske kreacije.

Dan bi trebao trajati 50 sati da bih se stigla baviti svime što me zanima.Čitati mogu satima, u komadu…

 Za kraj možda imaš neku poruku mladim glazbenicima koji se tek trebaju afirmirati?

Imam. Najprije ću citirati profesora pjevanja s Mannes-a, Dana Marek-a, kod kojeg sam dugo radila kao korepetitor: ”Ako se možete zamisliti u bilo kojoj drugoj profesiji, ne bavite se glazbom”. Osobno bih rekla, ljubav prema glazbi neka vam bude prvi i osnovni razlog bavljenja tom profesijom. Posao je nezahvalan, težak i zahtijeva odricanja. Ako ne volite glazbu dovoljno, nećete moći prebroditi krize koje će biti neminovne. Drugo, budite uporni i stalno učite, vježbajte, slušajte glazbu. Učenje na institucijama je samo jedan maleni dio učenja koje će vas čekati cijeli život. Sama diploma je samo potvrda da ste savladali određene programe. Dobivanjem potvrde o svladavanju programa tek je počelo učenje, koje nikad ne prestaje.

Razgovarala: D. KNAPIĆ

Leave a Reply


8 − 2 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2017 | Impressum