Javna prezentacija izložbi Željka Bobanovića i Zlate Tomljenović te video rada Katje Restović u Gradskoj galeriji Fonticus

20.05.2020.

Gradska gale­ri­ja Fonticus Grožnjan orga­ni­zi­ra jav­nu pre­zen­ta­ci­ju i posjet izlož­ba­ma Željka Bobanovića „Philosophia peren­nis“ i Zlate Tomljenović „Prostori sta­nja“ te video rad Katje Restović „Želja / Desire“ u petak, 22. svib­nja u 19 sati. Kustos izlož­bi je Eugen Borkovski, a nji­ho­vu onli­ne pre­zen­ta­ci­ju može­te pogle­da­ti na YouTubeu:

O izlož­bi Željka Bobanovića Don Boba „Philosophia peren­nis“ kus­tos Borkovski kaže: „Željko Bobanović pred­stav­lja višes­lo­jan i zah­tje­van pro­jekt. On nudi pre­zen­ta­ci­ju u dva dije­la. U jed­nom je, na zido­vi­ma gale­ri­je, raz­bi­je­no zrca­lo uz prin­ta­ne sek­ven­ce iz video-rada. Drugi dio pre­zen­ta­ci­je je pro­jek­ci­ja videa. Tako su u pos­ta­vu ponu­đe­ne dvi­je vrste pre­gle­da, per­cep­ci­je rada. Izloženi prin­te­vi ključ­nih sce­na iz videa i raz­bi­je­no zrca­lo leti­mič­ni­ji je pri­kaz pro­miš­lja­nja auto­ra. Pregled cije­log video-rada zah­ti­je­va kon­cen­tra­ci­ju i udub­lji­va­nje. Na pro­ma­tra­ču je da odlu­či kako će pris­tu­pi­ti ovoj ponudi“

Za izlož­bu Zlate Tomljenović „Prostori sta­nja“ Borkovsky navo­di: „Sve ono što vidi­mo pod­lož­no je tuma­če­nju, ovis­no o kon­cen­tra­ci­ji pogle­da i uskla­đe­nos­ti s indi­vi­du­al­nim per­cep­tiv­nim moguć­nos­ti­ma tre­nut­ka. Razlika izme­đu pri­vi­da i situ­aci­je oko­li­ne pone­kad je obi­lje­že­na osob­nim sta­njem. Ovisno o emo­ci­onal­noj nape­tos­ti, paž­nji pri­da­noj gle­da­nju ili čak bizar­ni­je – diop­tri­ji, oko­li­na nam se može uči­ni­ti real­na, zanim­lji­va, nevaž­na ili mis­tič­na. Pitanje pogle­da, gle­da­nja, viđe­nja, doživ­lja­ja oko­li­ne, u žari­štu je pro­miš­lja­nja iska­za­nog ovim pro­jek­tom. Pred sobom ima­mo seri­ju autor­skih bilje­ža­ka koje pot­pi­su­je Zlata Tomljenović. Na raz­me­đi impre­si­ja i potre­be za likov­nim iska­zom, umjet­ni­ca iza­bi­re foto­graf­sku teh­no­lo­gi­ju. Ona se obra­ća real­nom, a pro­ces kao da poči­nje bez naka­ne, kre­ta­njem. Autorica zapa­ža začud­ni motiv kao arti­fi­ci­jel­ni pred­lo­žak. Nastavak se odi­gra­va kadri­ra­njem i oki­da­njem. Seansa/e bilje­že­nja svje­tlom rezul­ti­ra­ju nizom isje­ča­ka tre­nu­ta­ka zna­ko­vi­tih inter­pre­ta­ci­ja realnosti.“

Priredio B. V.