Špekulanti ne smiju graditi grad

21.03.2011.

34golzs

Na Grill Peace Unitedu u Savičenti gos­to­vao je Emil Jurcan, arhi­tekt iz Pule, toč­ni­je Vintijana, član Pulske gru­pe i Inicijative za Muzil „Volim Pulu“.


Našli smo se u situ­aci­ji u kojoj mora­mo pro­miš­lja­ti što s gra­dom, pros­to­ri­ma koji su sto­lje­ći­ma drža­le voj­ne upra­ve, rekao je Benčić. Jurcan sma­tra da je glav­ni pro­blem što se o tome pri­ča generalno.


- O sve­mu tome se pri­ča u jed­ni­ni i što s time uči­ni­ti sada, u ova tri mje­se­ca ili u ovih godi­nu dana. Sve što je voj­ska ovdje napra­vi­la i sve što na tom pros­to­ru pos­to­ji, razvi­ja­lo se kroz čita­vo sto­lje­će. Ideje da se sve to rije­ši sada i odjed­nom, osim što su nemo­gu­će, one­mo­gu­ća­va­ju da se išta s time desi. Poduzeće Brijuni rivi­je­ra osno­va­no je pri­je devet godi­na, a sve to vri­je­me se na tom pros­to­ru već mogao odvi­ja­ti neki život, kaže Jurcan.

Špekulanti ne smi­ju gra­di­ti grad


- Do 20. sto­lje­ća su grad gra­di­li špe­ku­lan­ti i uvje­ti živo­ta u tim gra­do­vi­ma su bili katas­tro­fal­ni. Onda je usli­je­di­la pro­mje­na u urba­niz­mu i spoz­na­ja da se grad ne može bazi­ra­ti na špe­ku­la­ci­ja­ma i na pri­vat­nom kapi­ta­lu, te se razvoj gra­da počeo bazi­ra­ti na drža­vi, na jav­noj upra­vi i jav­nim struk­tu­ra­ma. U današ­njoj situ­aci­ji se razvoj gra­da više ne može osla­nja­ti niti na drža­vu niti na jav­nu upra­vu, jer je ona, ne samo kod nas, tako­đer pos­ta­la špe­ku­lant­ska, veli Jurcan.

Treba li pros­to­re poput Muzila kon­zer­vi­ra­ti ili se život mora odvi­ja­ti, pitao je Benčić.


- Na Muzilu je 2007. u upo­rab­nom sta­nju bila men­za, res­to­ran, spa­va­oni­ce… U među­vre­me­nu na Muzilu sve pro­pa­da, a Grad pla­ni­ra izgrad­nju novog kam­pu­sa u gra­du. Te pros­to­re tre­ba koris­ti­ti, počev­ši od sada, to jest od pri­je pet godi­na kada su osta­li praz­ni. Pulska gru­pa je pri­je par godi­na dala pri­jed­log da se ne rade urba­nis­tič­ki pla­no­vi za Katarinu ili Monumente, nego da se za poče­tak napra­ve ugo­vo­ri na godi­nu ili dvi­je s koris­ni­ci­ma toga pros­to­ra, riba­ri­ma, pas­ti­ri­ma, auto­me­ha­ni­ča­ri­ma, obrt­ni­ci­ma… Jer tamo urba­ni­zam već pos­to­ji, ces­te pos­to­je, gra­đe­vi­ne pos­to­je, pri­ča Jurcan.


Prostor Muzila je jako velik, kako ga koris­ti­ti, a ne devas­ti­ra­ti, niže pita­nja Benčić.

- Muzil neće­mo u mje­sec dana napu­ni­ti niti sadr­ža­ji­ma niti lju­di­ma. U 50 godi­na ga možda može­mo cije­log inte­gri­ra­ti u grad­ski život. Već se sada povre­me­no orga­ni­zi­ra­ju tur­ni­ri u ribo­lo­vu na luko­bra­nu, na tvr­đa­vi Muzil je ante­na Radio Pule, a na toj istoj tvr­đa­vi se orga­ni­zi­ra­ju tak­mi­če­nja radio-ama­te­ra. Prvo te sve pros­to­re tre­ba men­tal­no pri­svo­ji­ti. Razvoj tre­ba ići toč­no tim putem, korak po korak, sma­tra Jurcan.


Korištenjem pro­tiv devastacija


Možemo li takav pris­tup uspo­re­di­ti s razvo­jem CGU‑a Rojc – pita Benčić – tamo se osva­ja­la dvo­ra­na po dvorana?


- Točno, sada su tamo i jav­ni sadr­ža­ji, sport­ski, zdrav­s­tve­ni, kul­tur­ni i poli­tič­ki. Korisnici Rojca poku­ša­va­ju ga razvi­ti do nekog mode­la jav­ne usta­no­ve. Ako Rojc gle­da­mo kao jav­nu usta­no­vu i uspo­re­di­mo ga s osta­li­ma, vidjet ćemo da funk­ci­oni­ra bolje od veći­ne drugih.


Možemo li, nas­tav­lja Benčić, odnos pre­ma zašti­ti pros­to­ra i kapi­ta­lu doves­ti u odnos s poli­tič­kom orijentacijom?

- Kada smo pisa­li o Rojcu, Muzilu i Katarini unu­tar zbor­ni­ka „Grad pos­t­kap­ta­liz­ma“, o zajed­nič­kom pros­to­ru koji nije niti jav­ni niti pri­vat­ni, jedi­nu podje­lu koju smo koris­ti­li bila je na uklju­če­ne i isklju­če­ne. Tko je uklju­čen? Uključen je onaj koji ima pris­tup, pris­tup infor­ma­ci­ji, pris­tup trži­štu, pris­tup nov­cu, pris­tup pros­to­ru, koji ima pris­tup resur­si­ma. Isključeni su oni koji to nema­ju. Jesi li ti uklju­čen u pla­ni­ra­nje Muzila?


No, Benčića je zani­ma­lo i kako koris­ti­ti resurs u našoj oko­li­ci da zapos­li­mo gra­đa­ne, tko će pla­ća­ti odr­ža­va­nje pros­to­ra, tko će spri­je­či­ti devastacije?

- To poku­ša­vam objas­ni­ti, gra­đa­ni mora­ju pre­uze­ti zem­lju i koris­ti­ti je da sami sebe zapos­le. To su, pri­mje­ri­ce, uči­ni­li riba­ri na oto­ku Sv. Katarina. Koliko bi samo Grad mogao pomo­ći obr­ti­ma i malim podu­ze­ći­ma kad bi im dodi­je­lio pros­tor bez naj­am­ni­ne? Zelene povr­ši­ne na Monumentima su bolje odr­ža­va­ne od bilo koje grad­ske zele­ne povr­ši­ne, za to je dovo­ljan jedan pas­tir sa svo­jim koza­ma. Devastacije se deša­va­ju jer nema ugo­vo­ra s iki­me da to koris­ti. Kad bi se zna­lo tko koji objekt koris­ti, devas­ta­ci­ja ne bi bilo.

IZVOR: http://www.glasistre.hr/kultura/vijest/333074
Foto: http://i39.tinypic.com/34golzs.jpg