Špekulanti ne smiju graditi grad
Na Grill Peace Unitedu u Savičenti gostovao je Emil Jurcan, arhitekt iz Pule, točnije Vintijana, član Pulske grupe i Inicijative za Muzil „Volim Pulu“.
Našli smo se u situaciji u kojoj moramo promišljati što s gradom, prostorima koji su stoljećima držale vojne uprave, rekao je Benčić. Jurcan smatra da je glavni problem što se o tome priča generalno.
- O svemu tome se priča u jednini i što s time učiniti sada, u ova tri mjeseca ili u ovih godinu dana. Sve što je vojska ovdje napravila i sve što na tom prostoru postoji, razvijalo se kroz čitavo stoljeće. Ideje da se sve to riješi sada i odjednom, osim što su nemoguće, onemogućavaju da se išta s time desi. Poduzeće Brijuni rivijera osnovano je prije devet godina, a sve to vrijeme se na tom prostoru već mogao odvijati neki život, kaže Jurcan.
Špekulanti ne smiju graditi grad
- Do 20. stoljeća su grad gradili špekulanti i uvjeti života u tim gradovima su bili katastrofalni. Onda je uslijedila promjena u urbanizmu i spoznaja da se grad ne može bazirati na špekulacijama i na privatnom kapitalu, te se razvoj grada počeo bazirati na državi, na javnoj upravi i javnim strukturama. U današnjoj situaciji se razvoj grada više ne može oslanjati niti na državu niti na javnu upravu, jer je ona, ne samo kod nas, također postala špekulantska, veli Jurcan.
Treba li prostore poput Muzila konzervirati ili se život mora odvijati, pitao je Benčić.
- Na Muzilu je 2007. u uporabnom stanju bila menza, restoran, spavaonice… U međuvremenu na Muzilu sve propada, a Grad planira izgradnju novog kampusa u gradu. Te prostore treba koristiti, počevši od sada, to jest od prije pet godina kada su ostali prazni. Pulska grupa je prije par godina dala prijedlog da se ne rade urbanistički planovi za Katarinu ili Monumente, nego da se za početak naprave ugovori na godinu ili dvije s korisnicima toga prostora, ribarima, pastirima, automehaničarima, obrtnicima… Jer tamo urbanizam već postoji, ceste postoje, građevine postoje, priča Jurcan.
Prostor Muzila je jako velik, kako ga koristiti, a ne devastirati, niže pitanja Benčić.
- Muzil nećemo u mjesec dana napuniti niti sadržajima niti ljudima. U 50 godina ga možda možemo cijelog integrirati u gradski život. Već se sada povremeno organiziraju turniri u ribolovu na lukobranu, na tvrđavi Muzil je antena Radio Pule, a na toj istoj tvrđavi se organiziraju takmičenja radio-amatera. Prvo te sve prostore treba mentalno prisvojiti. Razvoj treba ići točno tim putem, korak po korak, smatra Jurcan.
Korištenjem protiv devastacija
Možemo li takav pristup usporediti s razvojem CGU‑a Rojc – pita Benčić – tamo se osvajala dvorana po dvorana?
- Točno, sada su tamo i javni sadržaji, sportski, zdravstveni, kulturni i politički. Korisnici Rojca pokušavaju ga razviti do nekog modela javne ustanove. Ako Rojc gledamo kao javnu ustanovu i usporedimo ga s ostalima, vidjet ćemo da funkcionira bolje od većine drugih.
Možemo li, nastavlja Benčić, odnos prema zaštiti prostora i kapitalu dovesti u odnos s političkom orijentacijom?
- Kada smo pisali o Rojcu, Muzilu i Katarini unutar zbornika „Grad postkaptalizma“, o zajedničkom prostoru koji nije niti javni niti privatni, jedinu podjelu koju smo koristili bila je na uključene i isključene. Tko je uključen? Uključen je onaj koji ima pristup, pristup informaciji, pristup tržištu, pristup novcu, pristup prostoru, koji ima pristup resursima. Isključeni su oni koji to nemaju. Jesi li ti uključen u planiranje Muzila?
No, Benčića je zanimalo i kako koristiti resurs u našoj okolici da zaposlimo građane, tko će plaćati održavanje prostora, tko će spriječiti devastacije?
- To pokušavam objasniti, građani moraju preuzeti zemlju i koristiti je da sami sebe zaposle. To su, primjerice, učinili ribari na otoku Sv. Katarina. Koliko bi samo Grad mogao pomoći obrtima i malim poduzećima kad bi im dodijelio prostor bez najamnine? Zelene površine na Monumentima su bolje održavane od bilo koje gradske zelene površine, za to je dovoljan jedan pastir sa svojim kozama. Devastacije se dešavaju jer nema ugovora s ikime da to koristi. Kad bi se znalo tko koji objekt koristi, devastacija ne bi bilo.
IZVOR: http://www.glasistre.hr/kultura/vijest/333074
Foto: http://i39.tinypic.com/34golzs.jpg
