“Nevidljivi MAFAF” u New Yorku

08.03.2012.

Vrijeme: 09. ožuj­ka 2012.
Mjesto: New York

photo 2

Izložba i istra­ži­vač­ki pro­jekt Nevidljivi MAFAF kus­to­si­ce Branke Benčić pred­sta­vit će se na dvi­je loka­ci­je u New Yorku: od 09. do 19. ožuj­ka 2012. u Gallery MC (izlož­ba i scre­ening pro­gram) te 20. ožuj­ka, s počet­kom u 19:00 sati u u Residency Unlimited gdje će se odr­ža­ti pro­jek­ci­ja rado­va T. Gotovca, I. Martinca, V. Peteka, S. Trifkovića, I. Faktora, Z. Mustaća i dru­gih autora.

MAFAF, Međuklupski i autor­ski fes­ti­val ama­ter­skog fil­ma, mani­fes­ta­ci­ja je koja se od 1965. do 1990. odvi­ja­la u Puli nepo­sred­no pri­je Festivala igra­nog filma.
Dvadeset godi­na nakon pos­ljed­njeg izda­nja, putem dos­tup­ne doku­men­ta­ci­je i arhiv­skih mate­ri­ja­la, poku­šat će se uči­ni­ti vid­lji­vom nevid­lji­va povi­jest MAFAF‑a, kako bi se fes­ti­val kon­tek­s­tu­ali­zi­rao, valo­ri­zi­ra­la nje­go­va važ­nost i reha­bi­li­ti­ra­lo sje­ća­nje na fes­ti­val koji je bro­jem pri­jav­lje­nih fil­mo­va i pri­sut­nih auto­ra bio naj­ve­ća mani­fes­ta­ci­ja alter­na­tiv­nog i nepro­fe­si­onal­nog film­skog stva­ra­laš­tva u Jugoslaviji.


MAFAF je bio jed­nos­tav­no – MAFAF, fes­ti­val koji je nikao iskre­no, spon­ta­no, iz entu­zi­jaz­ma, ne iz teori­ja – zapi­sao je Nikola Lorencin u kata­lo­gu pri­li­kom obi­lje­ža­va­nja 25. obljet­ni­ce MAFAF‑a 1990. godi­ne. Nastao u nepo­sred­noj bli­zi­ni Festivala jugos­la­ven­skog igra­nog fil­ma koji se odr­ža­vao u pul­skoj Areni, potak­nut vre­men­skim i duhov­nim okru­že­njem zagre­bač­kog GEFF‑a i ide­ja anti-fil­ma, dva fes­ti­va­la ima­la su zna­čaj­nu ulo­gu u for­mi­ra­nju MAFAFa. Heterogena pro­duk­ci­ja kino klu­bo­va u kul­tur­nom pros­to­ru neka­daš­nje SFRJ obu­hva­ća raz­li­či­te temat­ske, estet­ske, pro­duk­cij­ske, druš­tve­ne i kul­tur­ne para­dig­me, rado­vi­ma koji se na spe­ci­fi­čan način odno­se pre­ma film­skom medi­ju, sus­ta­vu kine­ma­to­gra­fi­je i jezi­ku fil­ma, koji su usmje­ri­li ama­ter­ski film, ponu­div­ši estet­ski kon­cept koji je stva­ra­lač­ki poticao.


Izmještanje kon­tek­s­ta

Informativni pro­gram / Nevidljivi MAFAF pred­stav­lja istra­ži­vač­ku plat­for­mu, pro­jekt koji se u eta­pa­ma reali­zi­ra kroz pre­poz­nat­lji­ve pre­zen­ta­cij­ske for­ma­te – izlož­bu, pro­gra­me film­skih pro­jek­ci­ja, seri­je raz­go­vo­ra, publi­ka­ci­je, a ima ulo­gu u stva­ra­nju arhi­va, čuva­nju i pri­kup­lja­nju gra­đe. Prezentacija film­skog mate­ri­ja­la i doku­men­ta­ci­je odvi­ja­la se u gale­rij­skom kon­tek­s­tu, a izmje­šte­nost film­skog mate­ri­ja­la u gale­rij­ski kon­tekst može omo­gu­ći­ti novo čita­nje i razu­mi­je­va­nje kako doku­men­ta­ci­je tako i cje­lo­kup­nog kon­tek­s­ta fes­ti­va­la MAFAF i pro­duk­ci­je kino klu­bo­va. Riječ je o poku­ša­ju otva­ra­nja novo­ga diskur­ziv­nog pros­to­ra i stva­ra­nje subjek­tiv­ne rein­ter­pre­ta­ci­je. Stoga, namje­ra pro­jek­ta nije stva­ra­nje fik­s­nog povi­jes­no ute­me­lje­nog nara­ti­va, nego naz­na­ča­va­nje mape frag­me­na­ta, moza­ika poda­ta­ka, pro­izvolj­no pove­za­nih deta­lja, kako bi se arti­ku­li­rao dru­ga­či­ji pogled. Možemo pro­vje­ri­ti, rije­či­ma Save Trifkovića, dobit­ni­ka nagra­de na Prvom MAFAF‑u da li još uvi­jek tra­je dile­ma prve veče­ri: da li je MAFAF veli­ka ilu­zi­ja gene­ra­ci­je iz 1965. godine?


Branka Benčić