MFF – Bolest i starost

29.07.2012.

ALPE, reda­telj Yorgos Lanthimos

KAŠNJENJE, reda­telj Rodrigo Plá

Tijekom sinoć­nje veče­ri pri­ka­za­na su dva fil­ma čije su teme bolest, sta­rost i smrt. Grčki reda­telj Yorgos Lanthimos, koji se sma­tra jed­nim od naj­ta­len­ti­ra­ni­jih auto­ra nji­ho­ve kine­ma­to­gra­fi­je, u fil­mu Alpe obra­đu­je isto­ime­ni spe­ci­ja­li­zi­ra­ni ser­vis koji čine gim­nas­ti­čar­ka, nje­zin tre­ner, bol­ni­čar i medi­cin­ska ses­tra. Osnovna dje­lat­nost ser­vi­sa je pru­ža­nje psi­ho­lo­ške pomo­ći lju­di­ma koji su izgu­bi­li naj­dra­že oso­be, na način da se dje­lat­ni­ci pre­ru­ša­va­ju u pokoj­ni­ke i dru­že neko­li­ko sati dnev­no s nji­ho­vim pri­ja­te­lji­ma ili čla­no­vi­ma obi­te­lji. Djelatnici ser­vi­sa dobi­li su ime­na po alp­skim vrho­vi­ma, a vodi ih auto­ri­ta­tiv­ni Mon Blanc koji ne trpi nedis­ci­pli­nu. Lanthimosov film vrlo neo­bič­ne i upe­čat­lji­ve pri­če priv­la­či gle­da­te­lje­vu paž­nju dojm­lji­vim spo­jem raz­li­či­tih ugo­đa­ja. Alpe obi­lu­ju crnim humo­rom, pone­kad na gra­ni­ci bizar­nos­ti, ima u fil­mu i bru­tal­nih sek­ven­ci, ali u poza­di­ni cije­lo vri­je­me osje­ća­mo tež­nju emo­ci­ja­ma i nas­to­ja­nje da se povra­ti izgub­lje­na ljud­skost. U tom huma­nis­tič­kom smis­lu bli­zak je mek­sič­ko-uru­gvaj­sko-fran­cu­ski film Kašnjenje (La demo­ra), koji pot­pi­su­je reda­telj Rodrigo Plá, iako je u ovom slu­ča­ju riječ o kla­sič­ni­joj pri­či. Junaci Kašnjenja su žena, nje­zin boles­ni otac i tro­je dje­ce koji zajed­no žive u troš­nom stan­či­ću. Žena želi smjes­ti­ti senil­nog oca u dom za sta­ri­je i nemoć­ne oso­be, da bi se mogla bolje bri­nu­ti o malo­ljet­noj dje­ci, ali to će nas­to­ja­nje pos­ta­ti teško izve­di­va misi­ja. Kašnjenje je stil­ski vrlo slič­no malim juž­no­ame­rič­kim fil­mo­vi­ma koji povre­me­no sti­žu do naših fes­ti­va­la, riječ je dje­lu mini­ma­lis­tič­kog i ogo­lje­nog izla­ga­nja u koje­mu je sve podre­đe­no iska­zi­va­nju ljud­skih emo­ci­ja bez ima­lo pate­ti­ke. Tipičan moto­vun­ski film, rek­li bismo, budu­ći da sva­ke godi­ne bude pri­ka­za­no barem jed­no slič­no ostvarenje.

 

Elvis Lenić