Serijski ubojice na von Trierov način

03.06.2024.

TV: KUĆA KOJU JE IZGRADIO JACK, reda­telj Lars von Trier

Znameniti dan­ski reda­telj Lars von Trier svo­je­dob­no je izja­vio da čovjek ne mora posje­ti­ti Ameriku da bi reži­rao film ili napi­sao roman o Americi, budu­ći da smo sva­kod­nev­no izlo­že­ni ogrom­nim koli­či­na­ma fil­mo­va, glaz­be i dru­gih medij­skih pro­izvo­da koji se bave nji­ho­vim nači­nom živo­ta. U skla­du s tim nače­lom, von Trier je reži­rao neko­li­ko fil­mo­va koji se bave kon­tro­verz­nim tema­ma novi­je ame­rič­ke povi­jes­ti (Dogville, Manderlay), iako zbog stra­ha od lete­nja nikad nije bio u Americi.

U petak 31. svib­nja na HRT‑u je pre­mi­jer­no pri­ka­zan nje­gov zad­nji film “Kuća koju je izgra­dio Jack” (2018), koji se tako­đer bavi temom koja je ponaj­pri­je ame­rič­ka, a riječ je o serij­skim ubo­ji­ca­ma. Njegov nas­lov­ni junak Jack (Matt Dillon) je psi­ho­pat i serij­ski ubo­ji­ca koji rekons­tru­ira dio svo­jih zlo­dje­la kroz pet epi­zo­da iz vlas­ti­te perspektive.

Prikazani zlo­či­ni su iznim­no natu­ra­lis­tič­ki (naro­či­to oni nad malo­ljet­ni­ci­ma) i svo­jom bru­tal­noš­ću zna­čaj­no odska­ču od ono­ga što može­mo vidje­ti u ame­rič­kim mains­tre­am fil­mo­vi­ma slič­ne tema­ti­ke, dok vizu­al­ni stil fil­ma nepo­gre­ši­vo upu­ću­je na von Triera. Ponajviše zbog sni­ma­nja kame­rom iz ruke, sklo­nos­ti zumi­ra­nju i sni­ma­nju deta­lja, kao i sko­ko­vi­te mon­ta­že koja krši uobi­ča­je­na mon­taž­na pravila.

Povrh toga, Lars von Trier u nara­tiv­no tki­vo uba­cu­je foto­gra­fi­je umjet­nič­kih dje­la, isječ­ke iz arhiv­skih fil­mo­va i dru­ge sas­toj­ke, a sve to dodat­no zači­nja­va filo­zof­skim raz­gla­ba­nji­ma. Cjelina je neo­s­por­no pre­ten­ci­oz­na i nije po sva­či­jem uku­su, ali Larsu von Trieru ipak se mora oda­ti priz­na­nje na drskos­ti i provokativnosti.

Osim što se mrač­nom stra­nom ame­rič­kog nači­na živo­ta bavi reda­telj koji, po vlas­ti­tom priz­na­nju, nikad nije kro­čio na ame­rič­ko tlo, on to radi i film­skim pris­tu­pom koji je total­no druk­či­ji od ono­ga što pro­sječ­ni gle­da­telj oče­ku­je. Von Trier s ovim fil­mom, kao uos­ta­lom i s rani­je spo­me­nu­tim dje­li­ma (Dogville. Manderlay), podri­va ame­rič­ki način živo­ta i temat­ski i formalno-stilski.

 

Elvis Lenić