PETAR PAN, 20.3.2013. na Svjetski dan kazališta za djecu i mladež
[lang_hr]Povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade, u srijedu, 20. ožujka 2013. godine u 10 i 18 sati, u INK Gradskom kazalištu Pula će se nakon pročitane poruke,
odigrati predstava PETAR PAN autora Jamesa M. Barriea u režiji i koreografiji Andree Gotovina.
izvođači: Rade Radolović i polaznici radionice SCENSKI POKRET dramskog studija INK
Dramatizacija teksta: Marijana Peršić
… sva djeca, osim jednoga, odrastu…
Petar Pan priča je koja me prati i fascinira od djetinjstva. To je dječal koji zna letjeti, velikodušan ali lak na ljutnji, uvijek spreman na avanture, preplašen kada misli da mora umrijeti, ali uvjeren da će i «smrt biti velika pustolovina», odbija odrasti i u svijetu mašte čini to mogućim.
To je priča prepuna pustolovina, prijateljstva, igre, zabave i čarolije, različitih likova i karaktera u kojima se mnogi mogu pronaći.
Zajedno sa izvođačima i profesionalnim suradnicima stvaramo plesno, glumačko, glazbeni doživljaj, koji će oživiti neživo, i taj kutak mašte pretvoriti u stvarnost na pozornici kazališta. Pozivamo male i velike da se prepuste čaroliji ove svima poznate bajke i prisjete svoje možda zaboravljene Nigdjezemske u kojoj je sve moguće.
Andrea Gotovina
Slogan Svjetskog Assitej‑a za razdoblje 2012 – 2014. je «Povedite danas dijete u kazalište» javljaju iz HC ASSITEJ‑a. Smatrajući poruku jasnom i jednostavnom potiče da je široko i inventivno koristimo.
To je poziv roditeljima, bakama i djedovima i starateljima da djecu o kojima brinu 20. ožujka povedu u kazalište.
[/lang_hr]
PORUKA SVJETSKOG DANA koju je napisao MICHAEL MORPURGO
Shakespeare je jednom napisao“Kazališna predstava je stvar…”. I bio je u pravu, ali zapravo ne posve u pravu ! Priča je stvar, a kazališna predstava najsnažniji način da se ispripovijeda.
Neki sam dan otkrio zašto. Otišao sam upoznati novu glumačku postavu komada “War Horse” (priče koja je, naravno, bila i knjiga i film). Dok sam pripovijedao o Devonu i o poljodjelstvu i o Prvom svjetskom ratu, oko mene je stajalo 40-ak glumaca koji su se prvi put zajedno okupili kako bi nastupili u predstavi. Dakle, ne jedna osoba koja pripovijeda priču (što ja inače obično činim) nego velika družina koja je sa sobom donijela i srce i dušu, i svu svoju emocionalnu energiju, svoj intelekt i svoja glumačka umijeća kako bi napravili predstavu koja će i ushititi i užasnuti, natjerati publiku da pukne od smijeha, ili je rasplakati. Svaku će predstavu (a oni će je odigrati pred desecima tisuća djece i mladih ljudi) nastojati učiniti nezaboravnom.
Snaga kazališta, bilo za stare ili mlade, leži u suradnji između priča i ideja, glumaca ( i sviju iza scene, naravno) i, a to je najvažnije, publike – svi mi radimo predstavu zajedno, živimo je zajedno, uklanjamo nevjericu zajedno, povezani u istom maštovitom nastojanju.
Učinak na mlade ljude koji prvi put dolaze u kazalište elektrizirajuć je i potpuno zaokupljujući. Sve se uživo odvija pred njihovim očima, priča, spektakl, glazba, rasvjeta, pokret, glas, glumci. Takvo iskustvo može promijeniti mlade živote. Informira i obogaćuje sve nas.
