Jagoda Buić u tršćanskom Revoltella muzeju do 12. 1.

07.01.2014.

[lang_hr]Izložba rado­va Jagode Buić, naše poz­na­te kos­ti­mo­graf­ki­nje, mod­ne dizaj­ne­ri­ce i tapi­se­ris­ti­ce, po prvi put se pri­ka­zu­je u Italiji, toč­ni­je u trš­ćan­skom Revoletella muze­ju u kojem je izlož­ba pos­tav­lje­na do 12. siječ­nja 2014.  Jagoda Buić je među­na­rod­no pre­poz­na­ta umjet­ni­ca, čiji su rado­vi izlo­že­ni u naj­poz­na­ti­jim i naj­priz­na­ti­jim svjet­skim muze­ji­ma kao što je Metroplotan u New Yorku, Muzej moder­ne umjet­nos­ti de la Ville u Parizu, Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu, Stedelijik u Amsterdamu, itd.[/lang_hr]

[lang_hr]Izložba je zajed­nič­ki pro­jekt Muzeja za umjet­nost i obrt (MUO) i Galerije moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti Civico Museo Revoltella iz Trsta, a pri­pre­ma se u povo­du ula­ska Hrvatske u EU, pri­op­će­no je iz MUO‑a. Odabirom dje­la za izlož­bu nas­to­ja­lo se nagla­si­ti sves­tra­nost Jagode Buić, čiji se inte­re­si kre­ću od umjet­nič­kog eks­pe­ri­men­ta, prvens­tve­no na podru­čju dizaj­na tek­s­ti­la i tapi­se­ri­je do total­nog dizaj­na u teatru, koji je i reali­zi­ra­la u pred­sta­vi Williama Shakespearea “Richard III.” u zagre­bač­kom Dramskom kaza­li­štu Gavella 1997. godine.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Tijekom pede­set godi­na rada stva­ra­lač­ki se reali­zi­ra­la kao kos­ti­mo­graf­ki­nja, sce­no­graf­ki­nja, pa i reda­te­lji­ca, a ponaj­pri­je kao auto­ri­ca pros­tor­nih ambi­je­na­ta od tka­nih for­mi za što je stek­la i naj­ve­ća priz­na­nja na doma­ćoj i ino­zem­noj umjet­nič­koj sce­ni. Autori izlož­be želje­li su oda­bi­rom dje­la istak­nu­ti kre­ta­nja umjet­nič­kih inte­re­sa Jagode Buić u zad­njih neko­li­ko godi­na pa će tako zaokret pre­ma teh­ni­ci kola­ža u pos­ljed­njem deset­lje­ću nje­zi­na stva­ra­nja pre­do­či­ti izbor rado­va iz cik­lu­sa Carta can­ta, a posje­ti­te­lji će vidje­ti i naj­no­vi­je kola­že koji na izlož­bu dola­ze izrav­no iz ate­ljea, isti­ču organizatori.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Koncepcija izlož­be Jagode Buić izve­de­na je iz pret­hod­no reali­zi­ra­nih retros­pek­ti­va u Zagrebu i Splitu 2010. i 2011. Prvenstveno se nagla­ša­va jedins­tve­nost nje­zi­na stva­ra­lač­kog pris­tu­pa kroz obli­ko­va­nje tek­s­ti­la, kroz odnos pre­ma teatru i tre­ti­ra­nje mate­ri­je kos­ti­ma kao rav­no­prav­nog likov­nog ele­men­ta. Kao ključ­na isti­če se ino­va­ci­ja Jagode Buić u tapi­se­ri­ji, izve­de­na kao eks­pe­ri­ment u pros­to­ru, s ide­jom total­nog dizaj­na. U tapi­se­ri­ji Jagoda Buić obje­di­nju­je svo­je zna­nje i iskus­tvo dizaj­ne­ri­ce, kos­ti­mo­graf­ki­nje, sce­no­graf­ki­nje, sli­ka­ri­ce – sudi­oni­ce avan­gard­nih kre­ta­nja umjet­nos­ti i svo­je dubo­ko pošto­va­nje i osje­ća­nje kon­ti­nu­ite­ta mile­nij­ske tra­di­ci­je dal­ma­tin­skih tka­lja. O tome svje­do­če monu­men­tal­ne pros­tor­ne kom­po­zi­ci­je poput “Crnog lis­ta­nja” iz 1978. ili “Crnog ambi­jen­ta” iz 1974., dje­la za koja je nagra­đe­na 1975. na Bijenalu u Sao Paulu.[/lang_hr]

tumblr_m9u4w9K6fy1qzprr1o1_500

Izvor

Foto