Retrospektiva Ivana Ladislava Galete

01.02.2014.

[lang_hr]“Nalazite se u čeka­oni­ci željez­nič­kog kolo­dvo­ra. Cigani žica­ju pare, jef­ti­ne kur­ve koje ne bi ni šta­pom tak­nuo čeka­ju mušte­ri­je, i u jed­nom tre­nut­ku gasi se svi­je­tlo i poči­nju pro­jek­ci­je. To je bio Galeta”, kazao je u uvo­du sinoć­njeg pro­gra­ma Retrospektive Ivana Ladislava Galete odr­ža­nog u Klubu Pulske film­ske tvor­ni­ce Mladen Lučić iz Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre.
Lučić i nedav­no pre­mi­nu­li Galeta poz­na­va­li su se dugi niz godina.[/lang_hr]

 

imagesslika_0

 

[lang_hr]
“Krenuli smo iz iste isho­diš­ne toč­ke – Studentskog cen­tra u Zagrebu. Ja sam bio u gale­ri­ji, a Galeta i Hrvoje Turković u Multimedijalnom cen­tru. Bila je to 1975./76. i vide­os­tva­ra­laš­tvo je bilo tek u povo­ji­ma, ne samo u Hrvatskoj nego i vani. Galeta je shva­tio da taj medij nema svo­ju publi­ku, da nije pro­fi­li­ran i da se o nje­mu mora poče­ti vodi­ti raču­na”, ispri­čao je Lučić.
Hrvoje Turković oti­šao je iz cen­tra nakon otpri­li­ke godi­nu dana, dok je Galeta pokre­nuo inten­ziv­ni i novi pro­gram za Zagreb i taj dio Evrope sas­tav­ljen ne samo od pro­jek­ci­ja eks­pe­ri­men­tal­nih fil­mo­va i video rado­va, već i scen­skog pokre­ta te alter­na­tiv­nog teatra. U nje­mu je pro­naš­lo mjes­to sve ono što je komu­ni­ci­ra­lo s kul­tu­rom, a nije ima­lo svoj medij­ski pros­tor. Dvorana je uvi­jek bila dup­kom puna, čak i više od kina koji su u tom peri­odu bili izu­zet­no posjećeni.[/lang_hr]

 

Galeta2_

[lang_hr]
“Multimedijalni cen­tar je zna­čio nešto u kul­tur­nom živo­tu Zagreba. Svi smo sura­đi­va­li i nado­ve­zi­va­li se. Na taj se način iskris­ta­li­zi­ra­la duhov­na sfe­ra koja je potak­nu­la sva alter­na­tiv­na zbi­va­nja onog vre­me­na”, nagla­sio je Lučić pri­je no što se dotak­nuo silaz­ne puta­nje Multimedijalnog cen­tra, a potom i Galetinog umjet­nič­kog istra­ži­va­nja u nared­nom peri­odu kada je bio slo­bod­ni umjet­nik te nak­nad­no pro­fe­sor pri zagre­bač­koj Akademiji likov­nih umjet­nos­ti.  [/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
“Što se tiče fil­ma, nije ga zani­ma­la sušti­na pri­če nego fak­to­gra­fi­ja, nara­ci­ja, struk­tu­ra, for­ma kao dio eks­pe­ri­men­ta i međus­li­ka – ono što se ne vidi ili ne pre­poz­na­je osim nakon dva, tri ili pet gle­da­nja. Bio je fas­ci­ni­ran bro­je­vi­ma, logi­kom i sus­ta­vom raz­miš­lja­nja egis­ten­ci­ja­lis­tič­kog poima­nja. Isto tako, priv­la­či­la ga je kugla, krug, bicik­la, vla­ko­vi i pri­ro­da. Prije 20 godi­na oti­šao je iz gra­da na selo te je i u uzga­ja­nju povr­ća pro­na­šao logi­ku. Pitao se zbog čega čovjek bje­ži od pri­ro­de. Na toj je pri­či izgra­dio cije­lu svo­ju umjet­nič­ku stra­te­gi­ju”, rekao je Lučić i pri tom objas­nio da se Galetu pogreš­no sma­tra­lo pos­t­kon­cep­tu­al­nim umjetnikom.[/lang_hr]

 

 

5126385525_117426dcb3_z

 

[lang_hr]
Galeta je bio sam za sebe i raz­miš­ljao je o stva­ri­ma o koji­ma dru­gi nisu, istak­nuo je Lučić dodav­ši kako za nje­gov rad i dje­lat­nost nije bilo zani­ma­nja. Zbog toga je ta pri­ča uvi­jek bila polu-underground.
Lučićev osvrt na život i rad ovog mul­ti­me­di­jal­nog umjet­ni­ka, peda­go­ga i eks­pe­ri­men­ta­to­ra zavr­šio je kri­tič­kim osvr­tom na afe­ru potak­nu­tu Galetinim pri­je­vre­me­nim i pri­sil­nim umirovljenjem.
“U pen­zi­ju je stje­ran dva mje­se­ca pri­je no što je mogao ste­ći zva­nje redo­vi­tog pro­fe­so­ra u traj­nom zva­nju. Zbog toga je bila pokre­nu­ta peti­ci­ja, no ona nije uro­di­la plo­dom. Ta ga je neprav­da bolje­la i sma­tram da ga je ona na kra­ju košta­la živo­ta”, zaklju­čio je ogor­če­no Lučić.[/lang_hr]

 

galeta

[lang_hr]
Uslijedila je pro­jek­ci­ja Galetinih fil­mo­va i vide­ora­do­va “TV Ping pong” (1975−1978), “Two Times In One Space” (1976−1984), “PiRaMidas 1972−1984” (1984), “Sfaira 1985 – 1895” (1971÷1984), “Water Pulu 1869 – 1896” (1973÷1987) i “Wal(l)zen” (1989), te disku­si­ja potak­nu­ta doživ­lja­ji­ma viđe­nog. Gledatelje su poseb­no zain­tri­gi­ra­le nje­go­va zanim­lji­va istra­ži­va­nja per­cep­ci­je, poigra­va­nje sa struk­tu­rom i mis­tič­nost koja je ima­nent­na goto­vo sva­kom nje­go­vom radu.

[/lang_hr]

Tekst: Ivana Nataša Turković

Foto: http://vizkultura.hr/u‑potrazi-za-drugacijim-iskustvom/, Pulska film­ska tvornica