Retrospektivna izložba i performans Vlaste Delimar u MSU

12.05.2014.

[lang_hr]Retrospektivna izlož­ba “Vlasta Delimar: To sam ja” u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti poka­zat će tri­de­set pet godi­na rada umjet­ni­ce koja je izgra­di­la iznim­no vri­jed­nu umjet­nič­ku kari­je­ru i stek­la ugled u među­na­rod­nim raz­mje­ri­ma, a otvo­re­nje zaka­za­no je 15. svib­nja u 20 sati uz per­for­mans Vlaste Delimar “Zrela žena” i Zlih bubnjara.

U sklo­pu izlož­be umjet­ni­ca će izves­ti dva per­for­man­sa: Poziv na dru­že­nje (posve­će­no Željku Jermanu) i Moj pri­vre­me­ni dom. Izložba osta­je otvo­re­na do 24. kolovoza.[/lang_hr]

[lang_hr]Svoj umjet­nič­ki rad Vlasta Delimar zapo­či­nje kra­jem 70-tih godi­na, u vri­je­me kada je pos­t­kon­cep­tu­alis­tič­ka sce­na u Hrvatskoj i biv­šoj Jugoslaviji u punom inten­zi­te­tu. Od samih poče­ta­ka svog dje­lo­va­nja na direk­tan način, vrlo samo­s­vjes­no gra­di svoj umjet­nič­ki opus. Druženje s Grupom šes­to­ri­ce auto­ra, i umjet­ni­ci­ma koji su se okup­lja­li oko alter­na­tiv­nog rad­nog i izlož­be­nog pros­to­ra Poodrom te kas­ni­je gale­ri­je Proširenih medi­ja, odre­di­li su smjer i obli­ke nje­zi­nog umjet­nič­kog djelovanja.[/lang_hr]

[lang_hr]Odbacuje for­mal­no obra­zo­va­nje, kao nedos­tat­no, kon­zer­va­tiv­no, zas­ta­rje­lo i raski­da s tra­di­ci­onal­nim prin­ci­pi­ma kons­tru­ira­nja rada usmje­riv­ši se na akci­je, hap­pe­nin­ge i per­for­man­se. 1978. godi­ne zapo­či­nje surad­nju i emo­tiv­nu vezu sa Željkom Jermanom, koja će obi­lje­ži­ti prve godi­ne nje­zi­nog umjet­nič­kog rada. Uz prve per­for­man­se koje je izvo­di­la s Jermanom, u koji­ma pro­pi­tu­je muško žen­ske odno­se, Vasta je izve­la i niz akci­ja koje su se zbi­va­le izvan gale­rij­skog pros­to­ra, i ima­le su za cilj nepo­sre­dan, direk­tan kon­takt s publi­kom.[/lang_hr]

[lang_hr]U rado­vi­ma nas­ta­lim tije­kom osam­de­se­tih koji uklju­ču­ju foto­gra­fi­ju, kom­bi­ni­ra­ne teh­ni­ke i medi­je, ins­ta­la­ci­je i per­for­man­se, Vlasta Delimar ispi­tu­je sta­tus žene kao druš­tve­nog i kre­ativ­nog bića, odnos­no nje­zi­ne mno­gos­tru­ke ulo­ge kao doma­ći­ce, maj­ke, umjet­ni­ce, lju­bav­ni­ce (…) pro­ši­ru­ju­ći dome­te vlas­ti­te sen­zi­bil­nos­ti i sen­zu­al­nos­ti. Godine 2003. Vlasta Delimar radi niz akci­ja s Milanom Božićem pod zajed­nič­kim nazi­vom Provesti noć… Odabirući napu­šte­nu povi­jes­nu arhi­tek­tu­ru u kojoj pro­vo­di noć sa svo­jim surad­ni­kom, umjet­ni­ca nas­to­ji skre­nu­ti pozor­nost na kul­tur­ne vri­jed­nos­ti obje­ka­ta, želi im ‘udah­nu­ti’ novu ener­gi­ju – kao novi poče­tak – uka­za­ti na potre­bu nji­ho­ve revi­ta­li­za­ci­je.[/lang_hr]

[lang_hr]Kontinuitet izved­bi per­for­man­sa od kra­ja sedam­de­se­tih do danas, uklju­ču­ju­ći intim­ne per­for­man­se, čes­to pro­vo­ka­tiv­ne, ili danas već anto­lo­gij­ske (Lady Godiva, Zagreb, 2001.), svr­sta­va Vlastu Delimar, uz Tomislava Gotovca/Antonia Lauera, u naj­važ­ni­je hrvat­ske pro­ta­go­nis­te body arta.[/lang_hr]

[lang_hr]Godine 2005. Vlasta Delimar zapo­če­la je pro­jekt Moja zem­lja Štaglinec koji je pre­ras­tao u tra­di­ci­onal­ni među­na­rod­ni skup umjet­ni­ka, na ima­nju u selu Štaglinec neda­le­ko od Koprivnice. Tema mani­fes­ta­ci­je je zem­lja u svim aspek­ti­ma, od pra­iskon­skog do meta­fi­zič­kog poima­nja zem­lje, koju umjet­ni­ci inter­pre­ti­ra­ju kroz per­for­man­se i akci­je, ins­ta­la­ci­je, video, foto­gra­fi­ju i zvuč­ne rado­ve. Moja zem­lja Štaglinec tako­đer će biti uklju­če­na i pri­ka­za­na na izlož­bi.[/lang_hr]

[lang_hr]U sklo­pu izlož­be umjet­ni­ca će izves­ti dva per­for­man­sa: Poziv na dru­že­nje (posve­će­no Jermanu) i Moj pri­vre­me­ni dom.[/lang_hr]

[lang_hr]Performans Poziv na dru­že­nje spa­da u one rado­ve koje je umjet­ni­ca osam­de­se­tih nazi­va­la ‘komu­ni­ka­ci­je’ (Taktilna komu­ni­ka­ci­ja, Vizualna komu­ni­ka­ci­ja, Vizualno komu­ni­ci­ra­nje na Korzu, Autokomunikacija itd). Na počet­ku svog dje­lo­va­nja umjet­ni­ca je u per­for­man­si­ma i akci­ja­ma veli­ku paž­nju posve­ći­va­la kon­tak­tu s posje­ti­te­lji­ma i oslu­ški­va­nju sen­zi­bi­li­te­ta publi­ke i poje­din­ca.[/lang_hr]

[lang_hr]Danas Poziv na dru­že­nje pred­stav­lja nas­ta­vak oslu­ški­va­nja publi­ke kojim umjet­ni­ca pro­pit­ku­je do kuda je došao pro­ces grad­nje vlas­ti­te umjet­nos­ti kroz tri­de­se­tak godi­na rada. Performans će se odvi­ja­ti na mobil­noj pozor­ni­ci koja će biti pos­tav­lje­na sva­ki dan na dru­gom mjes­tu: unu­tar muze­ja, ispred muze­ja, na auto­bus­noj sta­ni­ci ispred muze­ja, na tra­mvaj­skoj sta­ni­ci ispred muze­ja… Umjetnica će s gos­ti­ma uz ručak raz­go­va­ra­ti o umjet­nos­ti. Performans će se sni­ma­ti vide­om i isto­vre­me­no i pri­ka­zi­va­ti na ekra­ni­ma unu­tar muze­ja.[/lang_hr]

[lang_hr]Performans Moj pri­vre­me­ni dom odvi­jat će se u izlož­be­nom pros­to­ru MSU‑a, koji će pri­vre­me­no pos­ta­ti dom umjet­ni­ce u kojem će živje­ti i radi­ti tije­kom tra­ja­nja izlož­be.[/lang_hr]

[lang_hr]Konstrukcijom pri­vre­me­nog doma u muze­ju, umjet­ni­ca će zapo­če­ti pro­ces grad­nje osob­nog pros­to­ra koji će biti izlo­žen pogle­di­ma publi­ke, u kojem će posje­ti­te­lji moći aktiv­no sudje­lo­va­ti i istra­ži­va­ti. Privremeni dom umjet­ni­ce bit će svo­je­vr­s­ni work in pro­gress, ambi­jen­tal­no dje­lo u tota­li­te­tu pros­to­ra, kao izraz nove egzis­ten­ci­je Vlaste Delimar.[/lang_hr]

1-a-vlasta

Izvor

Slika