Kad se ruke slože… radionice Martina Simona

17.11.2014.

[lang_hr]U orga­ni­za­ci­ji pul­ske Banke vre­me­na “Ura po ura” od 11. do 14. stu­de­nog u Puli je bora­vio Martin Simon, druš­tve­ni ino­va­tor, akti­vist i pisac iz Velike Britanije. Njegov se rad pro­ši­rio od pjes­ni­ka i filo­zo­fa do vode­ćeg druš­tve­nog akti­vis­ta, od lije­vog radi­kal­na do huma­nis­ta i druš­tve­nog ino­va­to­ra. Ovaj među­na­rod­no priz­na­ti pionir u razvo­ju ko-pro­duk­ci­je kao ino­va­tiv­nog mode­la u pru­ža­nju jav­nih uslu­ga, suos­ni­vač je i dugo­go­diš­nji direk­tor Timebankinga UK, a poseb­no je anga­ži­ran u podru­čju razvo­ja par­ti­ci­pa­tiv­nog sudje­lo­va­nja, surad­nje i druš­tve­ne prav­de, te se pri­mar­no bavi pro­uča­va­njem nači­na na koje lju­di mogu utje­ca­ti na druš­tve­ne pro­mje­ne. Tijekom svog rad­nog vije­ka bavio se već impre­siv­nim bro­jem raz­no­vr­s­nih pos­lo­va, ali svi su oni ima­li nešto zajed­nič­ko – tež­nju za soci­jal­nom pravdom.[/lang_hr]

picture_of_martin_lge

[lang_hr]“Oduvijek sam imao osje­ćaj za soci­jal­nu prav­du”, kazao nam je, “mis­lim da sam odu­vi­jek bio akti­vist, uvi­jek sam radio pos­lo­ve koji ima­ju veze s poma­ga­njem lokal­noj zajed­ni­ci, te sudje­lo­vao u raz­nim akci­ja­ma. Iz mojih akti­vis­tič­kih poče­ta­ka mogu izdvo­ji­ti jedan pro­s­vjed na koji sam pono­san: Uspjeli smo s tim pro­s­vje­dom sto­pi­ra­ti odlu­ku tadaš­nje pre­mi­jer­ke Margaret Tacher da pri­vat­nim podu­zet­ni­ci­ma pro­da soci­jal­ne kuće, zgra­de namjen­ski gra­đe­ne i dodi­je­lje­ne sla­bi­je sto­je­ćim gra­đa­ni­ma. U ono vri­je­me to je bila gole­ma stvar, jer nit­ko se nije uspi­je­vao uspro­ti­vi­ti “Željeznoj Lady”! Na žalost, šest godi­na kas­ni­je ta je odlu­ka ipak spro­ve­de­na – još jedan pri­mjer kako oni na vlas­ti gra­đa­ne dois­ta ne doživ­lja­va­ju kao sebi rav­ne. Glavni pre­okret u mom dje­lo­va­nju dogo­dio se pri­je 20 godi­na kad sam posje­tio SAD i u Hustonu sudje­lo­vao u ABCD pro­gra­mu obu­ke o moguć­nos­ti­ma orga­ni­zi­ra­nja zajed­ni­ca. Kroz isto­vjet­ni pro­gram pro­šao je i ame­rič­ki Predsjednik Obama, nakon čega je izja­vio kako mu je to bilo naj­bo­lje obra­zo­va­nje, te da je tek nakon tog pro­gra­ma naučio kako poli­ti­ka dois­ta funk­ci­oni­ra. Vrativši se, nauče­ne prin­ci­pe počeo sam pri­mje­nji­va­ti u svom radu, te poma­ga­ti u osni­va­nju zajed­ni­ca koje se nji­ma rukovode.”[/lang_hr]

[lang_hr]Upravo na ABCD pro­gram je Martin Simon sta­vio nagla­sak i u svo­jim izla­ga­nji­ma na edu­ka­tiv­noj radi­oni­ci, te na jav­nom pre­da­va­nju koje je 12. i 13. stu­de­nog odr­žao u Dnevnom borav­ku DC Rojca, a u sklo­pu pro­jek­ta “Koprodukcija kao model pru­ža­nja soci­jal­nih usluga”.[/lang_hr]

simon1

[lang_hr]Termin ABCD, The Asset-Based Community Development ili razvoj zajed­ni­ce zas­no­va­ne na resur­si­ma poti­če od dva ame­rič­ka znans­tve­ni­ka – John L. McKnighta i John P. Kretzmanna. Postavivši iza­zov uvri­je­že­nom, tra­di­ci­onal­nom pris­tu­pu u rje­ša­va­nju urba­nih pro­ble­ma, koji se foku­si­ra isklju­či­vo na pru­ža­te­lje uslu­ga i agen­ci­je za finan­ci­ra­nje potre­ba i nedos­ta­ta­ka grad­skih čet­vr­ti, dak­le na ono što nedos­ta­je, a ne na ono što zajed­ni­ca ima, Kretzmann i McKnight su 1993. obja­vi­li vodič, “Građenje zajed­ni­ca iznu­tra pre­ma van”, koji iden­ti­fi­ci­ra i ime­nu­je poja­ve koje su oni pro­uča­va­li kod razvo­ja zajed­ni­ce na teme­lju resur­sa. Pokazali su da su resur­si (imovina/sredstva/kapital) zajed­ni­ce ključ­ni za revi­ta­li­za­cij­ske napo­re u odr­ži­vim urba­nim i rural­nim zajed­ni­ca­ma. U vri­je­me stal­nih reza­nja pro­ra­ču­na, nagla­sak knji­ge na pri­mje­re uspješ­nog razvo­ja lokal­ne zajed­ni­ce i na per­s­pek­ti­vu “na pola pune” umjes­to “polu­praz­ne” čaše našao je širok oda­ziv. “Imamo što tre­ba­mo ako isko­ris­ti­mo ono što ima­mo” – moto je tak­vog pris­tu­pa, koji u resur­se zajed­ni­ce uključuje:[/lang_hr]

[lang_hr]- vje­šti­ne lokal­nih stanovnika[/lang_hr]

[lang_hr]- moć lokal­nih udruga[/lang_hr]

[lang_hr]- resur­se jav­nih, pri­vat­nih i nepro­fit­nih institucija[/lang_hr]

[lang_hr]- fizič­ku infras­truk­tu­ru i pros­tor u nekoj zajednici[/lang_hr]

[lang_hr]- eko­nom­ske resur­se i poten­ci­ja­le lokal­nih mjesta[/lang_hr]

[lang_hr]- lokal­nu povi­jest i kul­tu­ru u susjedstvu[/lang_hr]

[lang_hr]Iako se čini da su rije­či “zajed­ni­ca” i “resur­si” pos­ta­le tek poli­ti­kant­ske fra­ze, pos­ljed­njih deset­lje­ća i stvar­ne ino­va­ci­je u zajed­ni­ca­ma pos­ta­ju vid­lji­vi­je. Novi pris­tu­pi dubo­ko utje­ču na način na koji jav­ni, pri­vat­ni i nepro­fit­ni čel­ni­ci sada rje­ša­va­ju iza­zov razvoja.[/lang_hr]

[lang_hr]U svo­joj naj­no­vi­joj, petoj knji­zi, “Vaš novac ili Vaš život: Vrijeme je za obo­je” Martin Simon govo­ri i o pokre­tu Banki vre­me­na i pod­sje­ća nas koli­ko tre­ba­mo jed­ni dru­ge, doka­zu­ju­ći da smo kao ljud­ska bića rođe­ni za surad­nju i istra­ži­va­nje raz­li­či­tih pris­tu­pa koje lju­di danas koris­te za oslo­ba­đa­nje od nesmo­tre­ne ovis­nos­ti o finan­cij­skim sred­stvi­ma za naše soci­jal­ne pro­ble­me. U srcu tog pris­tu­pa je, kao i kod ABCD‑a, povra­tak dobro-susjed­stva i druš­tve­ne raz­mje­ne, izgra­đe­nih ne na neče­mu za što smo volj­ni volon­ti­ra­li ili na našoj savjes­ti, već na jed­nos­tav­noj zdra­vo­ra­zum­skoj pret­pos­tav­ki da svat­ko od nas ima vje­šti­ne i zna­nja koje može­mo koris­ti­ti kako bi pomo­gli jed­ni dru­gi­ma, te da je raz­mje­na sata mog vre­me­na za sat tvo­jeg tran­s­pa­rent­no jas­na i pra­ved­na. To pre­no­si važ­nu vizi­ju mogu­će budu­će surad­nje druš­tva i jav­nih služ­bi. Viziju koja se ne teme­lji na ugo­vo­ri­ma i tržištima,već na među­ljud­skim odno­si­ma. Čini se oči­gled­nom, ali je ipak lako pre­vi­dje­ti činje­ni­cu da je upra­vo nepos­to­ja­nje odno­sa to što pos­tav­lja neiz­dr­ži­ve zah­tje­ve pre­ma jav­nim uslu­ga­ma i da je usam­lje­nost naj­ve­ći uzrok boles­ti. Ne tre­ba biti genij da se pri­mi­je­ti kako nas ubr­za­ni život­ni tem­po sve više odva­ja jed­ne od dru­gih i kako je eks­po­nen­ci­jal­na pro­fe­si­ona­li­za­ci­ja i mar­ke­ti­za­ci­ja soci­jal­ne skr­bi, od post-ope­ra­ci­je do raz­nih savje­to­va­nja, neo­dr­ži­va. I naše naj­o­sob­ni­je potre­be pos­ta­ju roba. Za mno­ge stva­ri koje su se nekad nor­mal­no rje­ša­va­le u zajed­ni­ci, od čuva­nja dje­ce do skr­bi o sta­ri­ma i boles­ni­ma, danas su za to zadu­že­ni cije­li pos­lov­ni sus­ta­vi. Simon je, na pri­mjer, naveo apsurd­nu situ­aci­ju da se u Velikoj Britaniji u bili­jun­skim cifra­ma vrte zara­de fir­mi za orga­ni­za­ci­ju dje­čjih rođendana.[/lang_hr]

simon4

[lang_hr]U knji­zi on navo­di i sedam važ­nih pita­nja za pru­ža­te­lja jav­nih uslu­ga koje ovdje vri­je­di pono­vi­ti u cijelosti:[/lang_hr]

[lang_hr]1. Da li pita­te svo­je čla­no­ve, koris­ni­ke, kli­jen­te, uče­ni­ke ili sudi­oni­ke što oni uži­va­ju radi­ti za druge?[/lang_hr]

[lang_hr]2. Da li pazi­te na redo­vi­te pri­li­ke za njih da pomog­nu drugima?[/lang_hr]

[lang_hr]3. Da li pri­hva­ća­te nji­ho­vo sudje­lo­va­nje u vođe­nju vaše orga­ni­za­ci­je, te da li bilje­ži­te vri­je­me koje oni rade za vas?[/lang_hr]

[lang_hr]4. Da li ih nagra­di­te za nji­ho­vu suradnju?[/lang_hr]

[lang_hr]5. Da li tra­ži­te da vam vra­te za spe­ci­ja­lis­tič­ke uslu­ge koje pri­ma­ju od vas, daju­ći više opće pomo­ći drugima?[/lang_hr]

[lang_hr]6. Da li orga­ni­zi­ra­te moguć­nos­ti među­sob­ne podr­ške među vrš­nja­ci­ma, bilo u paro­vi­ma ili u grupama?[/lang_hr]

[lang_hr]7. Da li sudje­lu­je­te u lokal­nim doga­đa­ji­ma i aktiv­nos­ti­ma u zajed­ni­ci zajed­no s koris­ni­ci­ma svo­jih uslu­ga i nji­ho­vim obi­te­lji­ma, pri­ja­te­lji­ma i susjedima?[/lang_hr]

[lang_hr]Martin Simon je u tije­ku pre­da­va­nja s pono­som ispri­čao i neko­li­ko vlas­ti­tih pri­mje­ra dobrih prak­si, poput one o svom radu s malo­ljet­nim delin­k­ven­ti­ma u Walesu i u pro­ble­ma­tič­ni­jim kvar­to­vi­ma poput lon­don­skog Croydona nakon ulič­nih nemi­ra, gdje su maj­ke samo­ini­ci­ja­tiv­no orga­ni­zi­ra­le i alter­na­tiv­no obra­zo­va­nje za svo­je sino­ve, kako bi ih odvuk­le od ulič­nih ban­di. Naveo je i pri­mje­re bol­ni­ce Rushey Green u juž­nom Londonu, gdje se na način ban­ke vre­me­na rije­ši­lo pita­nje pre­ko­broj­nih paci­je­na­ta, te psi­hi­ja­trij­skog odje­la Holly Cross, gdje su paci­jen­ti rados­no pri­hva­ti­li nove oba­ve­ze poma­ga­nja dru­gim pacijentima.[/lang_hr]

[lang_hr]Takvih i slič­nih ins­pi­ra­tiv­nih pri­mje­ra gra­đan­ske surad­nje ima na pre­tek. ABCD je danas ras­tu­ći pokret koji uzi­ma u obzir lokal­ne resur­se kao temelj odr­ži­vog razvo­ja zajed­ni­ce. “Umjesto na ono što je kri­vo, foku­si­raj­te se na ono što je jako.”, jed­na je od poz­na­tih ABCD reče­ni­ca, dak­le: umjes­to pro­ble­ma vidi­mo moguć­nos­ti, umjes­to o rizi­ci­ma raz­miš­ljaj­mo o svo­jim jakim stra­na­ma, umjes­to: što nam nedos­ta­je? pitaj­mo: što ima­mo?… “Imamo što tre­ba­mo ako isko­ris­ti­mo ono što ima­mo”, kaže dru­ga poti­caj­na reče­ni­ca, i to pro­mje­nom para­dig­me od pater­na­lis­tič­kog, ver­ti­kal­nog hije­rar­hij­skog sus­ta­va ka hori­zon­tal­nom, “od zajed­ni­ce potak­nu­tim” razvo­ju. Gradeći na kapa­ci­te­ti­ma, vje­šti­na­ma, odno­si­ma i poten­ci­ja­li­ma doma­ćih lju­di, na moći lokal­nih udru­ga, te na funk­ci­ji podr­ške od lokal­nih ins­ti­tu­ci­ja, ABCD razvoj osla­nja se na pos­to­je­će jake stra­ne zajed­ni­ce kako bi se izgra­di­le snaž­ni­je, odr­ži­vi­je zajed­ni­ce za budućnost.[/lang_hr]

simon3

[lang_hr]“Danas u Velikoj Britaniji ima­mo 14 zajed­ni­ca ute­me­lje­nih na ABCD prin­ci­pi­ma, a i Banke vre­me­na (ima­mo ih oko 3.000) ih pola­ko poči­nju uvo­di­ti. “, kazao nam je Simon nakon pre­da­va­nja, “Moja je veli­ka želja i nada da će kroz taj pro­ces ove danas vrlo ras­lo­je­ne, goto­vo nepos­to­je­će, zajed­ni­ce ponov­no oži­vje­ti i osna­ži­ti se. Međutim, koli­ko god jed­nos­ta­van, to je ujed­no i vrlo muko­tr­pan pro­ces, jer se radi pri­je sve­ga o pro­mje­ni u svi­jes­ti lju­di, o mije­nja­nju nji­ho­vih nauče­nih nači­na dje­lo­va­nja, sto­ga ne vje­ru­jem da će ozbilj­ni­je pro­mje­ne u tom prav­cu biti pos­tig­nu­te brzo. Tek za dva­de­se­tak godi­na moći ćemo vidje­ti koli­ko je naš trud bio dois­ta dje­lo­tvo­ran. “[/lang_hr]

[lang_hr]Više:[/lang_hr]

Martin Simon

ABCD

Foto

Piše Daniela KNAPIĆ