NE!Records – čuvar ex-yu punk baštine
Krajem sedamdesetih i u osamdesetima punk se svirao diljem bivše državne zajednice. Tadašnji diskografi samo su u rijetkim prilikama tu scenu nudili na tržištu. Iako su krajem osamdesetih, pojavom nezavisnih diskografa, neke nepravde ispravljene, ipak je mnogo bendova nezasluženo ostalo bez dokaza o svom postajanju.
Švedski NE!Records od 2012. godine redovno objavljuje bendove koje su mnogi zaboravili. Ex-yu punk baštinu sprema na vinile – popularni format u osamdesetim godinama kojem se sve više ponovno vraćamo. Na katalogu je moguće pronaći bendove poput Ćao Pičke, Quod Massacre, Indust-bag zatim pulske bendove 77, Gola Jaja i Besposličare pa sve do onih koje svi znaju poput Pankrta i Parafa. Iza NE!Recordsa “krije” se Habi, Mostarac kojeg su ratna događanja iz devedesetih odvela u Švedsku. Na punk se “navukao” u osamdesetima, objavljivao je fanzine i svirao u bendu Ženevski Dekret kojeg je moguće pronaći u katalogu NE!Recordsa.
O tome zašto se odlučio na ovu diskografsku avanturu, Habi putem maila iz daleke Švedske odgovara da se “radi o kvalitetnim bendovima koji su izdanja svakako zaslužili, ali zbog raznih okolnosti u kojima su djelovali nisu imali priliku ostvariti neki diskografski pomak u vrijeme kad su svirali. Takvih “zaboravljenih” bendova ima svugdje, međutim na prostorima ex-Yu ih ima jako puno. Tadašnja muzička scena je bila dosta jaka, dok nažalost nezavisno izdavaštvo još uvijek nije bilo zaživjelo.”
Snimke dobiva isključivo od bendova, a zašto se odlučio na objavljivanje na vinilima kaže da “izbor nije bio nimalo težak. Kroz vinilna izdanja se bendovi mogu predstaviti mnogo bolje nego kroz CD izdanja. Prednost CD‑a je što je dosta praktičan format za slušanje muzike i što košta dosta manje da se izradi nego vinili. Međutim, i oni koji nisu naviknuti na vinile izdanja odmah primijete da se ne radi samo o boljem zvuku, već da se radi o potpuno drugačijem vizualnom ugođaju kad se u rukama drži kvalitetno vinilno izdanje.”
Posao koji radi trebali bi odrađivati čuvari kulturne baštine na ovim prostorima. Da li je svjestan toga? “Nisam razmišljao u tome smjeru kad sam krenuo u ovo i drago mi je sada ćuti da se ne radi samo o diskografiji, već da to ima i neku veću vrijednost. Nekada su ovakva muzika i njeni pripadnici bili sasvim marginalizirani i to se smatralo nekulturom. Zato vjerojatno to i nisam smatrao vrijednim u tom smislu već sam krenuo tjeran željom da pokušam neke bendove prezentirati na najbolji mogući način, onima koji vole tu muziku. A pogotovo publici vani, koja većim dijelom nikada ranije nije ni čula za te bendove.”
Objavio je i neke zaboravljene pulske bendove. “Probleme sam slušao već na samom početku kad sam počinjao s muzikom i to je godinama bio jedini pulski punk bend za koji sam čuo. Kasnije, možda je to počelo s pobjedom sa KUD Idijota na subotičkom omladinskom festivalu počeo sam se upoznavati s ostatkom pulske scene. Iako je mali grad, Pula je uvijek imala izuzetno kvalitetne i originalne bendove.”
Teško mu je izdvojiti neko od dosadašnjih izdanja jer “svako izdanje meni bude hit kad se pojavi. S obzirom da izdanja izlaze prilično često, možda čak i ne uspijem da ih dovoljno reflektujem da bih mogao uspoređivati. Zbog toga mislim da je bolje da ovaj odgovor sačeka još neko vrijeme.”
O daljnjim planovima kaže da postoje, ali ništa konkretno. Ovih dana objavljen je album slovenskih Tožibaba, a uskoro bi trebao izaći album još jednog benda iz “dežele” – grupe 92.
Sva izdanja potražite na web stranicama NE!Records www.nerecords.se
Tekst Branimir SLIJEPČEVIĆ
