Milo za drago – Osnaživanje lokalnih zajednica kroz lokalni novac i razmjenu bez novca
U Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc u petak i subotu održana su dva programa u sklopu projekta Milo za drago, koji tijekom cijele ove godine zajedno provode četiri udruge: “trenutak.39” i Hrvatska permakultura iz Zagreba, te Tranzicijska Pula i Savez udruga Rojca iz Pule, a financiraju ga EU, iz Europskog socijalnog fonda, kao i Ured Vlade RH za udruge. U petak je Nenad Maljković, iz udruge Hrvatska permakultura, predstavio priručnik „Lokalni novac“, kao i sam projekt Milo za drago, dok je u subotu na istom mjestu održan još jedan u nizu istoimenih sajmova razmjene bez novca.
Riječ je o projektu koji je izrastao iz kvartovskih događanja započetih prije dvije godine u Zagrebu, iz prvih sajmova razmjene koji su se u početku sastojali uglavnom od razmjene odjeće, pa im je tako i naslov bio „Krpicama protiv kapitalizma“. Kasnije se to proširilo na opremu za bebe, igračke, knjige i sve drugo što je ljudima „višak“ i žele zamijeniti za nešto što im je potrebno, kao i na razne radionice, permakulturne tečajeve i drugo. Ove godine projekt nastoji osnaživati partnerske udruge u uspostavljanju infrastrukture za razmjenu bez upotrebe novca na lokalnoj razini, uz razvoj suradnje s jedinicama lokalne samouprave, na području gradskih četvrti Maksimir i Trešnjevka jug u Zagrebu, te mjesnih odbora Monte Zaro i Nova Veruda u Puli. U situaciji višegodišnje ekonomske krize projekt razvija međususjedsku pomoć i suradnju, te sustav razmjene koji bi bio komplementaran konvencionalnoj razmjeni novcem. Cilj je upućivanje građana na zadovoljavanje ekonomskih potreba i bez upotrebe novca, a provodi se kroz razne aktivnosti, kao što su spomenuti sajmovi razmjene, radionice recikliranja, edukacije o korištenju internetskog servisa za podršku razmjeni, te pokretanje takvog internetskog servisa.
Prije same knjižice „Lokalni novac“, predstavljena je i jedna slična pulska inicijativa. Danijela Poropat i Sanda Letonja Marjanović sažele su iskustva pulske banke vremena Ura po pura. Ona djeluje već dvije godine i okuplja oko 70 članova koji svoj rad i usluge razmjenjuju prema ugovorenoj jedinici 1 sat= 1 ura, a razmjenjuje se svašta – od čuvanja pasa, vrtnih radova, prijevoda i instrukcija iz raznih školskih predmeta do savjeta psihologa. Članovi su posebno aktivni u projektima za treću životnu dob u kojima surađuju s Domom umirovljenika Alfredo Štiglić. Autor priručnika „Lokalni novac: Kakva je korist od toga?“ je John Rogers, velšanin koji se već više od deset godina bavi održavanjem sustava lokalne razmjene u Walesu. Jedan je od suosnivača Velškog instituta za valute u zajednici , te znanstveni suradnik pri Institutu za vodstvo i održivost, IFLAS, Sveučilišta Cumbria. (Više o njemu možete doznati na stranici Value for people ili na istoimenoj FB stranici.)
Na početku predstavljanja priručnika, Nenad Maljković je istaknuo da se koncept lokalnog novca poklapa s principima permakulture, kao praktične vještine dizajniranja održivih prostora. Njena tri etička principa su: briga za planet, briga za ljude i pravedna raspodjela resursa (ne samo ljudima nego i svim drugim bićima na planetu), a svi se oni mogu zadovoljiti primjenom lokalnog novca. Premda bi se po nekim pretpostavka modernog života sve potrebe trebale zadovoljavati isključivo „službenim“ novcem, mreže međusobnih odnosa kakve se razvijaju kroz sajmove razmjene, banke vremena i volonterske aktivnosti dokazuju da su i drugačiji, učinkovitiji i pravedniji načini mogući i sve prisutniji. U knjižici „Lokalni novac“ Rogers navodi praktične razlike između službenih i lokalnih valuta, objašnjava kako lokalne funkcioniraju, koje su im prednosti u odnosu na službene valute, te zašto nam je lokalni novac potreban. Aktualna „kreditna kriza“, naglašava Rogers, nastala je tako što su banke stvarale previše „lakog novca“ (ni iz čega), koji nije imao pokriće u stvarnoj proizvodnji, a kada se novac koristi za špekulacije radi profita, umjesto prvenstveno kao sredstvo trgovinske razmjene , cijeli se sustav kvari i postaje nalik na kockanje. Kada dođe do smanjenja broja raspoloživih radnih mjesta i nedostatka novca, to se uvelike događa zato jer 97% službene valute u opticaju kontroliraju privatne financijske institucije, koje njome trguju i ulažu tamo gdje očekuju najveću dobit.
Za razliku od toga, lokalne valute pripadaju zajednicama, osmišljene su tako da podržavaju lokalna poduzeća, lokalno zapošljavanje, lokalne proizvode i uslužne djelatnosti, lokalne obrtnike i umjetnike, lokalne inicijative, dobrotvorne djelatnosti, volontere itd. One jačaju odnose među ljudima i podržavaju dobro funkcioniranje zajednice čak i u recesiji, a zadržavanjem valute u opticaju u lokalnoj zajednici ujedno je i štite od špekulanata usmjerenih isključivo na profitabilna ulaganja. Rogers ističe da, u konačnici, ni sama lokalna valuta nije bitna toliko koliko povezanost zajednice koja se njome gradi. Smatra da je najbolji model kombinacija u kojoj službena i lokalna valuta koegzistiraju. Naime, Rogers misli da nije moguće potpuno prestati s upotrebom službene valute, jer se njome zadovoljavaju složene potrebe u suvremenoj državi, ali se zato s lokalnom valutom mogu zadovoljiti potrebe ljudi u lokalnoj zajednici. Među uspješnim primjera takve koegzistencije u knjižici se navode Brixtonska funta londonskog kvarta Brixton, švicarska Wir banka s dvostrukom valutom za mala poduzeća, brazilsko samoorganizirano bankarstvu s dvostrukom valutom za siromašne, Banco Palmas, te američka valuta za volontere i volontiranje, Equal dollars. Maljković je na prezentaciji naveo i Chiemgauer, regionalni novac njemačke pokrajine Bavarska, TALENTE-Vorarlberg – sustav razmjene austrijske pokrajine Vorarlberg, Bristolsku funtu, lokalnu valutu u britanskom gradu Bristolu, te najnoviji primjer So-Nantes, digitalnu valutu kojom je gradska uprava francuskog grada Nantesa postala prvom gradskom vlašću s vlastitom valutom. Primjera je mnogo i iz njih su vidljivi veliki potencijali razmjene pomoću lokalnih valuta.
U subotu, na sajmu razmjene Milo za drago, Nenad Maljković je održao i radionicu na kojoj su se sudionici na praktičan način pobliže upoznali s oblicima i principima razmjene bez novca ili pomoću lokalnih valuta.
Tekst i foto Daniela KNAPIĆ
