Dumont i epidemija samoubojstava
18. MOTOVUN FILM FESTIVAL – 2. I 3. DAN
Budući da je ovogodišnji motovunski gost i znameniti glumac i redatelj Jerzy Skolimowski, preksinoć je na trgu prikazan njegov jezoviti film „Krik“ (1978) o tajanstvenom došljaku (Alan Bates) koji ulazi u život mladog para i tvrdi da može ubijati vlastitim krikom.
U isto vrijeme prikazana je i četverodijelna serija „Mali Quinquin“ (ukupno 200 min), francuskog redatelja Bruna Dumonta, koja prati policijskog inspektora zauzetog istragom bizarnog zločina u dubokoj provinciji. Pomalo neobično ostvarenje za Dumonta, budući da sadrži elemente komedije, ali poklonici klasičnog Dumonta mogli su doći na svoje prilikom projekcije njegovog izvrsnog filma „Humanost“ (1999).
Riječ je o psihološkoj drami prožetoj elementima trilera u kojoj redatelj sjajno prikazuje mentalitet francuske provincije i likove koji se grčevito bore s vlastitom krivnjom i unutarnjim demonima. Jučer smo mogli pogledati i vijetnamski film „Veliki otac, mali otac i druge priče“ u kojemu redatelj Phan Dang Di prati skupinu mladih ljudi u Sajgonu krajem 1990-ih, koji je vješto režiran i predivno snimljen, ali ostavlja pomalo suhoparan dojam prototipa azijskog filma namijenjenog festivalima.
Kontroverzni film „Bridgend“, čija se priča o ritualnim samoubojstvima tinejdžera temelji na stvarnim događajima u istoimenom velškom gradiću, ipak nije uspio parirati tragičnoj temi kojom se bavi. Redatelj Jeppe Rønde usredotočio se na dolazak mlade djevojke i njezinog oca policajca u spomenuti gradić, nakon čega djevojka vrlo brzo ulazi u sumnjivo lokalno društvo što sve više zabrinjava njezinog oca. Filmom dominira očekivano tmurno raspoloženje, sveprisutni darkerski i sektaški ugođaj, ali redatelj ne uspijeva prikazati puno više od toga i dodatno privući gledateljevu pažnju. Čini se da je postao žrtvom samog odabira teme, koja je u stvarnosti toliko šokantna i tragična da film ne uspijeva biti ni sjena toga.
Elvis Lenić
