Dodijeljena književna nagrada “Edo Budiša” Ivani Simić Bodrožić

19.10.2015.

Godišnja knji­žev­na nagra­da Istarske župa­ni­je “Edo Budiša” dodi­je­lje­na je proš­log tjed­na auto­ri­ci Ivani Simić Bodrožić u Kući za pis­ce – Hiži od besid. Nagrada „Edo Budiša“ dodje­lju­je se auto­ru do 35 godi­na sta­ros­ti koje­mu je u proš­loj godi­ni objav­lje­na zbir­ka krat­kih pri­ča. U kon­ku­ren­ci­ju ula­ze auto­ri iz zema­lja iz kojih nije potre­ban pri­je­vod na hrvat­ski jezik, a to su Hrvatska, Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina, ali i auto­ri iz zema­lja Srednje i Južne Europe čiji je pri­je­vod zbir­ke objav­ljen na nave­de­nom području.

 Screen Shot 2015-10-19 at 09.39.40

“Ove godi­ne sam bio poseb­no pono­san što sam bio član žiri­ja i bilo je uži­tak radi­ti. Ove godi­ne smo ima­li jako puno, moram to reći, dobrih pri­ča, dobrih zbir­ki pri­ča i bili smo odu­šev­lje­ni pro­duk­ci­jom ove godi­ne. Pokazalo se da su zais­ta, pri­je sve­ga, hrvat­ski pis­ci u izu­zet­noj for­mi i izne­na­di­li su nas kva­li­te­tom tih rado­va”, istak­nuo je Neven Ušumović pred­sjed­nik Programskog vije­ća Kuće za pis­ce i član žiri­ja nagrade.

Ivana Simić Bodrožić u hrvat­sku knji­žev­nost ušla je kao pjes­ni­ki­nja, a veću je medij­sku pozor­nost pri­vuk­la svo­jim prvim roma­nom “Hotel Zagorje” za kojeg je osvo­ji­la i knji­žev­nu nagra­du Kiklop. Nakon poezi­je i roma­na Ivana Simić Bodrožić odlu­či­la se i na pisa­nje krat­kih pri­ča. “U svo­joj sva­kod­ne­vi­ci poče­la sam, što svjes­no, što nes­vjes­no, uvi­đa­ti neke situ­aci­je koje su meni bile jako ins­pi­ra­tiv­ne i jako zanim­lji­ve i koje nisu tra­ži­le da od njih nas­ta­ju roma­ni, ali su jako dobro funk­ci­oni­ra­le kao pri­če koje vas, ili barem mene, poga­đa­ju i osta­ve ite­ka­ko trag”, o svo­jim je pri­ča­ma rek­la Ivana Simić Bodrožić.

U zbir­ci “100% pamuk” Ivana Simić Bodrožić svo­je liko­ve smje­šta u real­ni soci­jal­ni kon­tekst, a kroz 15 pri­ča govo­ri ponaj­vi­še o žen­skim liko­vi­ma, a sama je auto­ri­ca rek­la da čes­to u svo­jim tek­s­to­vi­ma reagi­ra na poja­ve u druš­tvu koje tra­že reak­ci­ju iako dje­lo­va­nje u medij­skom pros­to­ru sa sobom nosi dozu odgo­vor­nos­ti. “Smatram da sve ove stva­ri koje mi ima­mo danas i možda ih uzi­ma­mo zdra­vo za goto­vo, kao što je na pri­mjer, dos­tup­nost obra­zo­va­nja, zdrav­s­tve­ne skr­bi, opi­sme­nja­va­nje – sve je to rezul­tat neči­jeg druš­tve­nog anga­žma­na. Ništa to nije doš­lo samo od sebe, za sve to su zas­luž­ni lju­di koji su se nekad odlu­či­li anga­ži­ra­ti zbog druš­tve­nog inte­re­sa i tre­ba toga biti svjes­tan. Ako ima­te neki pros­tor tre­ba govo­ri­ti o stva­ri­ma”, istak­nu­la je autorica.

Jučerašnje knji­žev­no dru­že­nje Ivana Simić Bodrožić zavr­ši­la je čita­ju­ći nas­lov­nu pri­ču iz zbir­ke “100% pamuk”. Nagradu je Ivani uru­čio Filip Budiša, nećak knji­žev­ni­ka čije ime nagra­da nosi, a auto­ri­ca se u pazin­sku Kuću za pis­ce vra­ća slje­de­će godi­ne u srp­nju na rezi­den­ci­jal­ni bora­vak u Kući.

Izvor