Izložbe Dobrilović, Gradski i Paladina u galeriji Fonticus

20.11.2015.

U Gradskoj gale­ri­ji Fonticus u Grožnjanu, u subo­tu, 21. stu­de­no­ga, u 19 sati, otva­ra­ju se tri samos­tal­na izlož­be­na pro­jek­ta: izlož­ba Brune Dobrilović „Ritam ritu­ala“, izlož­ba Željke Gradski „Krici i šapu­ta­nja“ te izlož­ba Bruna Paladina „Sinonimi vremena“.

fonticus

„Niz rado­va Brune Dobrilović karak­te­ri­zi­ra nagla­še­na čis­to­ća pris­tu­pa, stro­ga igra i kon­cen­tra­ci­ja na zaokru­ži­va­nje smis­le­nog istra­ži­va­nja. Autorica kris­ta­li­zi­ra situ­aci­ju. Ona nije zave­de­na moguć­nos­ti­ma teh­no­lo­gi­je koju koris­ti. Naturalni kolor pri­rod­ne, peče­ne gli­ne ople­me­nju­je iskaz i ne opte­re­ću­je oblik. Ova dos­ljed­nost dopri­no­si doživ­lja­ju ele­men­tar­nog obli­ka pred­me­ta jer umjet­ni­ca pose­že za geome­trij­skim obli­ci­ma, zna­ci­ma. Time zadi­re u kon­cep­tu­al­no podru­čje smis­la obli­ko­va­nja. Umjetnička se dje­la ovdje pojav­lju­ju u ide­ji obre­da u izved­bi i pla­sma­nu. Bruna Dobrilović nudi pro­gram kojim pro­pi­tu­je ova područja.

Željka Gradski pred­stav­lja pro­jekt izve­dem crtanjem/slikanjem neko­nven­ci­onal­nim meto­da­ma i pris­tu­pom. Kompozicije veći­ne rado­va funk­ci­onal­ne su i uvi­jek dono­se sadr­žaj. Mnogi poma­ci, necen­tri­ra­nost u kom­bi­na­ci­ji s deta­lji­ma u služ­bi je dra­ma­tur­gi­je. Raspon kolo­ra, u kojem čes­to nala­zi­mo crve­nu, bije­lu i crnu, bogat je ras­te­ri­ra­nim kon­tras­ti­ma i tono­vi­ma. Ponegdje iz uni­so­nog slo­ja zasvi­je­tli obo­je­ni detalj u boji pod­lo­ge koja biva usvo­je­na u pale­tu. Ove decent­ne sli­ko-crte­že karak­te­ri­zi­ra osnov­ni potez ili namaz kojeg nala­zi­mo na pod­lo­zi. Kasnije auto­ri­ca, ovis­no o impre­si­ji, ras­po­lo­že­nju ili emo­ci­onal­noj potre­bi rad nado­gra­đu­je novim slo­jem, lini­jom ili gra­fo­vi­ma. Nerijetko dozvo­lja­va cure­nje boje. Slojevanim činje­njem poja­ča­va ili umi­ru­je inter­ven­ci­je pret­hod­nih faza rada.

Bruno Paladin već se dugi niz godi­na pot­vr­đu­je kao igrač, istra­ži­vač koji uvi­jek tra­ži novo i koji se odri­če svo­jih proš­lih raz­miš­lja­nja da bi na osno­vi tih iskus­ta­va gra­dio nove. Ovaj niz rado­va nas­ta­je tako da se deta­lji mije­nja­ju tem­pom više­go­diš­njeg istra­ži­va­nja. Kao odred­ni­cu, umjet­nik uzi­ma slov­ne zna­ko­ve. Oni pos­ta­ju mate­ri­jal za nove vizu­ali­za­ci­je. Autor cik­lus nazi­va Nova Babilonija. Izabrani rado­vi nado­pu­nja­va­ju se i čine dojm­ljiv niz kom­po­zi­ci­ja. Na raz­me­đi iskus­tve­nog i spon­ta­nog Bruno Paladin nudi izbor kojeg pred­stav­lja­mo ovim pos­ta­vom. Umjetnik oni­rič­ki niže slo­je­ve koji­ma gra­di razi­gra­ne, ali sta­bil­ne kom­po­zi­ci­je. Radovi dje­lu­ju eks­pre­siv­no. On rijet­ko nudi oslo­nac za pogled. Ritam je nagla­šen gus­to­ćom i frek­ven­ci­jom ele­me­na­ta koja se mije­nja od rada do rada i unu­tar kadra poje­di­nog rada. Iskustvo umjet­ni­ka ogle­da se u obli­ko­va­nju, a pro­miš­lje­nost u izbo­ru i kom­bi­na­ci­ji ele­me­na­ta. Razlikuje ih tret­man obra­de povr­ši­na i vanj­ski gaba­ri­ti“, navo­di se u tek­s­to­vi­ma Eugena Borkovskog.

Izvor