(Ne)etički dokumentarac
KINO: NE OSTAVLJAJ ME, redatelji Sabine Lubbe Bakker i Niels van Koevorden
Gledajući recentni nizozemsko-belgijski dokumentarac „Ne ostavljaj me“ (redateljski tandem Sabine Lubbe Bakker i Niels van Koevorden), teško je zanemariti etičke dvojbe vezane uz snimanje tog filma.
Životna sudbina likova prilično je gubitnički prepoznatljiva, budući da redatelji prate čovjeka (zove se Marcel) kojega iznenada napušta žena s troje djece. Tešku situaciju koja ga je snašla Marcel ublažuje litrama alkohola, družeći se s prijateljem Bobom, koji također obožava čašicu i ne može se pohvaliti uzornim obiteljskim životom. Svjestan koliko je duboko zaglibio, Marcel u jednom trenutku čak kreće s pokušajem liječenja alkoholizma, iako je i u tom pogledu iznimno neuspješan.
Autori dokumentarca nastoje stvoriti dojam snimanja u stilu filma istine, iako su pojedini prizori očito izrežirani jer ih je gotovo nemoguće uhvatiti u stvarnosti, ali veći problem predstavljaju spomenute etičke kontroverze vezane uz postupak snimanja. Redatelji puštaju likove da žive svoj život čak i kada se pod utjecajem alkohola dovode u vrlo opasne situacije (primjerice, vožnja motorom noću po snijegom zametenoj cesti), što je ipak granica koju ne bi smjeli preći. Unatoč tome, valja istaknuti da je riječ o filmu koji se u cjelini s velikim razumijevanjem i humanističkim angažmanom bavi svojim protagonistima.
Autori uopće ne ismijavaju svoje likove, nego ih prikazuju kao ljude od krvi i mesa koji nisu imali sreće u životu, to jest krenuli su putem kojim smo svi mogli (ili još uvijek možemo) krenuti da su nam se karte drugačije posložile. „Ne ostavljaj me“ je vrlo topla i prisna priča, natopljena razumijevanjem prema gubitnicima i onima kojima sudbina nije sklona. Bobu i Marcelu ne nudi se klasični happy end, ali to ne znači da smiju odustati od borbe i nastojanja da pronađu bolji životni put.
Elvis Lenić





