(Ne)etički dokumentarac

11.01.2016.

KINO: NE OSTAVLJAJ ME, reda­te­lji Sabine Lubbe Bakker i Niels van Koevorden

Ne ostavljaj me

Gledajući recent­ni nizo­zem­sko-bel­gij­ski doku­men­ta­rac „Ne ostav­ljaj me“ (reda­telj­ski tan­dem Sabine Lubbe Bakker i Niels van Koevorden), teško je zane­ma­ri­ti etič­ke dvoj­be veza­ne uz sni­ma­nje tog filma.

Životna sud­bi­na liko­va pri­lič­no je gubit­nič­ki pre­poz­nat­lji­va, budu­ći da reda­te­lji pra­te čovje­ka (zove se Marcel) koje­ga izne­na­da napu­šta žena s tro­je dje­ce. Tešku situ­aci­ju koja ga je snaš­la Marcel ubla­žu­je litra­ma alko­ho­la, dru­že­ći se s pri­ja­te­ljem Bobom, koji tako­đer obo­ža­va čaši­cu i ne može se pohva­li­ti uzor­nim obi­telj­skim živo­tom. Svjestan koli­ko je dubo­ko zagli­bio, Marcel u jed­nom tre­nut­ku čak kre­će s poku­ša­jem lije­če­nja alko­ho­liz­ma, iako je i u tom pogle­du iznim­no neuspješan.

Autori doku­men­tar­ca nas­to­je stvo­ri­ti dojam sni­ma­nja u sti­lu fil­ma isti­ne, iako su poje­di­ni pri­zo­ri oči­to izre­ži­ra­ni jer ih je goto­vo nemo­gu­će uhva­ti­ti u stvar­nos­ti, ali veći pro­blem pred­stav­lja­ju spo­me­nu­te etič­ke kon­tro­ver­ze veza­ne uz pos­tu­pak sni­ma­nja. Redatelji pušta­ju liko­ve da žive svoj život čak i kada se pod utje­ca­jem alko­ho­la dovo­de u vrlo opas­ne situ­aci­je (pri­mje­ri­ce, vož­nja moto­rom noću po sni­je­gom zame­te­noj ces­ti), što je ipak gra­ni­ca koju ne bi smje­li pre­ći. Unatoč tome, valja istak­nu­ti da je riječ o fil­mu koji se u cje­li­ni s veli­kim razu­mi­je­va­njem i huma­nis­tič­kim anga­žma­nom bavi svo­jim protagonistima.

Autori uop­će ne ismi­ja­va­ju svo­je liko­ve, nego ih pri­ka­zu­ju kao lju­de od krvi i mesa koji nisu ima­li sre­će u živo­tu, to jest kre­nu­li su putem kojim smo svi mogli (ili još uvi­jek može­mo) kre­nu­ti da su nam se kar­te dru­ga­či­je pos­lo­ži­le. „Ne ostav­ljaj me“ je vrlo topla i pris­na pri­ča, natop­lje­na razu­mi­je­va­njem pre­ma gubit­ni­ci­ma i oni­ma koji­ma sud­bi­na nije sklo­na. Bobu i Marcelu ne nudi se kla­sič­ni hap­py end, ali to ne zna­či da smi­ju odus­ta­ti od bor­be i nas­to­ja­nja da pro­na­đu bolji život­ni put.

 

Elvis Lenić