Bijele večeri – „Opasne veze“ Choderlos de Laclosa i Frearsa u Pulskoj filmskoj tvornici

01.03.2016.

Književno-film­ske Bijele veče­ri Kluba Pulske film­ske tvor­ni­ce nas­tav­lja­ju s pro­gra­mom ovo­ga čet­vrt­ka, 3. ožuj­ka, u 20 sati pro­jek­ci­jom fil­ma „Opasne veze“ Stephena Frearsa (1988.), koji je adap­ta­ci­ja isto­ime­nog roma­na Pierrea Choderlos de Laclosa iz 1782. godine.

Glenn Close Directed by Stephen Frears

„Opasne veze“ („Les Liaisons dan­ge­re­uses“) je fran­cu­ski epis­to­lar­ni roman Pierrea Choderlos de Laclosa u kojem su glav­ni liko­vi Markiza de Merteuil i Vicomte de Valmont. Ovi supar­ni­ci i biv­ši lju­bav­ni­ci koris­te zavo­đe­nje kao oruž­je kojim žele poni­zi­ti i degra­di­ra­ti dru­ge te pri­tom uži­va­ju u svo­jim okrut­nim igra­ma i talen­tu za mani­pu­la­ci­ju. Roman pri­ka­zu­je deka­den­ci­ju fran­cu­ske aris­to­kra­ci­je nepo­sred­no pri­je fran­cu­ske revo­lu­ci­je, no ujed­no je to i amo­ral­na pri­ča. Knjiga je sas­tav­lje­na isklju­či­vo od pisa­ma raz­nih liko­va, Valmonta i Markize te nji­ho­vih žrta­va koji pri­či daju dubinu.

Osnovne pot­ke roma­na su zavo­đe­nje, osve­ta i ljud­ska zlo­ba, a u vri­je­me objav­lji­va­nja sma­tran je skan­da­loz­nim iako su stvar­ne namje­re auto­ra bile nepoz­na­te. Kritičari navo­de da je Laclosova namje­ra ista kao i ona izmiš­lje­nog auto­ra u roma­nu – napi­sa­ti moral­nu pri­ču o korum­pi­ra­nom plem­s­tvu, što je pro­ble­ma­tič­no iz više raz­lo­ga. Kao prvo Laclosov mece­na bio je aris­to­krat Duc d’Orleans, a kao dru­go svi liko­vi u pri­či su aris­to­kra­ti, uklju­ču­ju­ći i kre­pos­nim hero­inu Madame de Tourvel. Jednako tako, naj­ve­ći su obo­ža­va­te­lji knji­ge bili redom aris­to­kra­ti i roja­lis­ti, a una­toč eti­ke­te skan­da­loz­nos­ti obo­ža­va­la ju je i kra­lji­ca Maria Antonietta.

dangerous-liaisons3

Filmska adap­ta­ci­ja roma­na iz 1988. godi­ne u reži­ji Stephena Frearsa („Kraljica“, „Philomena“) teme­lji se na kaza­liš­noj adap­ta­ci­ji roma­na Christophera Hamptona, koji je napi­sao i sce­na­rij za film. Glavne ulo­ge odi­gra­li su izvr­s­ni Glenn Close, John Malkovich i Michelle Pfeiffer, a u fil­mu se pojav­lju­ju i tada mla­di i rela­tiv­no nepoz­na­ti glum­ci Keanu Reeves i Uma Thurman. Posebne pohva­le idu direk­to­ru foto­gra­fi­je Philippeu Rousselotu i kos­ti­mo­gra­fu Jamesu Achesonu koji su na iznim­no uspje­šan i uvjer­ljiv način doča­ra­li epo­hu u kojoj se odvi­ja radnja.

„Opasne veze“ je osvo­jio i publi­ku i kri­ti­ku koja je poseb­no pohva­li­la glu­mu, no na 61. dodje­li Oscara Close i Pfeiffer nisu sla­vi­le (Malkovich nije bio ni nomi­ni­ran). Film je ipak osvo­jio Oscare i to za naj­bo­lji adap­ti­ra­ni sce­na­rij (Christopher Hampton), kos­ti­mo­gra­fi­ju (James Acheson) i naj­bo­lju umjet­nič­ku direk­ci­ju (Stuart Craig i Gerard James).

Bijele veče­ri je pro­gram Kluba PFT‑a kojeg vodi novi­nar Boris Vincek. Iz mje­se­ca u mje­sec on dovo­di ekra­ni­za­ci­je popu­lar­nih (i manje poz­na­tih) roma­na i krat­kih pri­ča, a struk­tu­ri­ran je poput klu­ba čita­te­lja. Projekcijama pret­ho­di kra­tak uvod u film i roman, dok je nakon gle­da­nja na ras­po­re­du disku­si­ja s publi­kom. Koncept Bijelih veče­ri pret­pos­tav­lja da je publi­ka una­pri­jed pro­či­ta­la knji­gu kako bi disku­si­ja o adap­ta­ci­ji i pri­je­la­zu pri­če sa stra­ni­ce na ekran bila zanim­lji­vi­ja i potpunija.

Izvor