IZLOŽBA SANJE IVEKOVIĆ „BISERI REVOLUCIJE“ U MMC‑U LUKA
Izložba Sanje Iveković „Biseri revolucije“ bit će otvorena u petak 2. rujna u 20 sati u Galerijama Luka, MUL i Anex Multimedijalnog centra Luka. Kustosice izložbe su Sanja Iveković i Dorina Vlakančić.
„Biseri revolucije“ je svojevrsna mini retrospektiva Sanje Iveković koja je nastajala i razvijala se tijekom posljednje dvije godine. Od inicijalne zamisli po svemu ograničene na prednji prostor Galerije Luka, razvio se uzbudljiv projekt koji zauzima sva tri galerijska prostora u Istarskoj 30 i koji obuhvaća Sanjine radove u rasponu od 1974. do 2010. godine. Izložba objedinjuje povijesno značajnu grupu jednokanalnih video radova uključujući između ostalog Slatko nasilje (1974) i Gledanje (1974), Osobne rezove (1982) i Svjetionik (1987−2001), instalaciju Nada Dimić File (2000) i Rohrbach Living Memorial (2005), te seriju konceptualnih fotomontaža GENXX (1997 – 1998) i Nevidljive žene Solidarnosti (2009). Biseri revolucije premijerno će biti prikazan hrvatskoj publici, kao i Nevidljive žene Solidarnosti (6 od 5 milijuna), a također po prvi puta će na ovim prostorima biti moguće doživjeti rad Rochbach Living Memorial.
Kako ističe povjesničarka umjetnosti Vesna Vuković, ˝Sanja Iveković od svojih prvih radova, iz ranih 1970-ih, propituje i provocira dihotomiju javnog i privatnog (koncepti koji još od antičke Grčke vezuju privatno uz nužnost, i – ne treba naglasiti – prostor koji nastanjuju žene, djeca i robovi, a javno kao sferu koja počinje upravo tamo gdje svaka nužnost prestaje i u kojoj građani raspravljaju o stvarima mimo i s onu stranu pukog života, stvarima lišenima osobnih ili privatnih interesa), i sve svoje radove konstruira na razvalinama ovog mita.
(..) Obrat koji u formatu Sanjinih radova nastupa nakon sredine 1990-ih, vremena kad ona sve više istupa u javni prostor (onako kako se on konvencionalno shvaća, dakle kao demokratska, postojana sfera u kojoj građani ravnopravno sudjeluju u racionalnoj diskusiji, kao sfera opće inkluzivnosti i dostupnosti), čini se odlučujućim za njezinu umjetničku proceduru. Važnost ovog obrata ne leži u činjenici da se njezin rad tada «premješta» u javnu sferu, nego u činjenici da se njezini radovi od tada bave jugoslavenskom antifašističkom poviješću koja je u konstrukciji novog nacionalnog identiteta potisnuta poput traume, protjerana iz javnog diskursa, javnog prostora, školskih udžbenika… sve u nacionalnoj euforiji u kojoj je povijest počela iznova. Upravo ovu protjeranu prošlost, potisnute političke borbe, Sanja Iveković uporno izlaže: «GEN XX je uistinu ‘site-specific’ javni događaj (Hrvatska, kasne 1990-te), no on je i ‘time-specific’ pokušaj da se razotkriju procesi koji su se dogodili u svim drugim postkomunističkim ‘demokracijama’ koje su bez iznimke težile brisanju svake moguće veze s prošlošću.
Analize bi se mogle nastaviti i proširiti na čitav opus Sanje Iveković posvećen temama roda, identiteta i memorije u kojem se one umjetničkom procedurom «osobnih rezova» dekonstruiraju i nanovo montiraju, sve kako bi se p®okazala njihova društvena uvjetovanost. U svim radovima Sanje Iveković te tri velike teme isprepletene su i prokazane kao potpornji istog mita o tobože neutralnoj javnoj sferi. «Rezovi» ove umjetnice rasparali su površinu i razotkrili tragove isključivanja koji zamućuju harmoničnu sliku javnog prostora.˝
Sanja Iveković, rođena 1949. u Zagrebu gdje je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagala je na mnogim grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Paris Bienale, Manifesta, Dokumenta, Liverpool Bienale, Prag Bienale, Istanbul Bienale i dr.), a retrospektivne izložbe imala je u Innsbrucku, Berlinu, Koelnu, Geotheburgu, Barceloni, New Yorku, Luxembourgu i Londonu. Video radovi i video instalacije su joj prikazivane na brojnim međunarodnim festivalima i manifestacijama u Europi, SAD‑u, Kanadi, Japanu i Tajlandu. Simpoziji o radu Sanje Iveković održani su u TaxisPalais (Insbruck, 2001), Koelenischer Kunstverein (Koeln 2006), Antoni Tapies Foundation (Barcelona 2007), Van Abbemuseum (Eindhoven, 2009), MoMA (New York, 2011), Royal College of Art (London, 2013).
U svom umjetničkom djelovanju istražuje i propituje društveno-političke teme, usredotočujući se na strategije i metode otpora vladajućim odnosima moći, a zajednička je karakteristika njezinih radova govor s pozicije ženskog subjekta. Uz umjetničku aktivnost bavi se ženskim aktivizmom te je osnivačica i članica nekoliko ženskih nevladinih udruga.
U okviru izložbe u četvrtak 6. rujna u podne bit će organiziran susret i razgovor s umjetnicom dok će isti dan u 20 sati biti održana i promocija kataloga za kojeg je tekst napisala povjesničarka umjetnosti Vesna Vuković.
B. V.
