Nova poezija na portalu Besplatne elektroničke knjige

31.08.2016.

Društvo za pro­mi­ca­nje knji­žev­nos­ti na novim medi­ji­ma obja­vi­lo je u okvi­ru pro­jek­ta Besplatne elek­tro­nič­ke knji­ge tri zbir­ke pje­sa­ma: „Ljiljan u trnju“ Fikreta Cacana, „Uzimaj sve što te smi­ru­je“ Ivice Prtenjače i „Zbogom, fašis­ti“ Marka Tomaša. Novi su nas­lo­vi dos­tup­ni u četi­ri naj­ra­ši­re­ni­ja for­ma­ta za e‑knjige (HTML, ePub, PDF i MOBI), omo­gu­ću­ju­ći onli­ne čita­nje i/ili pre­uzi­ma­nje na vlas­ti­te ure­đa­je, čime je zajam­če­no opti­mal­no čita­telj­sko iskus­tvo na svim tre­nut­no pos­to­je­ćim raču­nal­nim ure­đa­ji­ma, neza­vis­no od dija­go­na­le zas­lo­na na koji­ma se e‑knjige čita­ju, kao i moguć­nost ispi­sa na kuć­nim pisačima.

CacanFikret Cacan rođen je 1958. u Zenici. Na Filozofskom fakul­te­tu u Zadru zapo­či­nje stu­dij kom­pa­ra­tiv­ne knji­žev­nos­ti, filo­zo­fi­je i rusis­ti­ke da bi diplo­mi­rao na zagre­bač­kom Filozofskom fakul­te­tu 1983. godi­ne. Strukovnu nagra­du za naj­bo­lji pri­je­vod poezi­je dobi­va 1989. (Društvo hrvat­skih knji­žev­nih pre­vo­di­la­ca; za pri­je­vod „Pjesama i ese­ja“ Osipa Mandeljštama). Godine 1999. vodi pros­la­vu 200. obljet­ni­ce A. Puškina u Hrvatskoj te pos­tav­lja veli­ku izlož­bu u NSK‑u o pjes­ni­ko­vu živo­tu i djelu.

„Fikret Cacan je dobio okla­du zauzi­ma­ju­ći se za jedan nesva­ki­daš­nji poet­ski kon­cept obno­ve veza­ne for­me. U njoj on nala­zi moguć­nost da suvre­me­nost pre­ci­zi­ra svi­ješ­ću uzne­mi­re­nog inte­lek­tu­al­ca onkraj aktu­al­nih jezič­nih pre­s­vla­ka. Nastavljajući se na nikad sasvim pre­ki­nut sli­jed mato­šev­skog artiz­ma, Cacanova for­ma zvu­či pri­rod­no kako u pri­dr­ža­va­nju pra­vi­la tako i u svjes­nom odstu­pa­nju od njih“, kaže Zvonimir Mrkonjić.

prtenjačaIvica Prtenjača rođen je 1969. u Rijeci. Piše poezi­ju, pro­zu, dram­ske tek­s­to­ve, novin­ske kolum­ne, a čes­to vodi i knji­žev­ne fes­ti­va­le, pro­mo­ci­je i knji­žev­ne saj­mo­ve. Pojedine pje­sme, cik­lu­si ili knji­ge pre­ve­de­ni su mu na dva­de­se­tak jezi­ka. Sudjelovao na dva­de­se­tak europ­skih poet­skih fes­ti­va­la i susre­ta kao pozva­ni hrvat­ski pred­stav­nik. Uvršten u više anto­lo­gi­ja, izbo­ra, pre­gle­da i povi­jes­ti hrvat­ske knji­žev­nos­ti. Predsjednik je odbo­ra Goranova pro­lje­ća. Na Trećem pro­gra­mu Hrvatskog radi­ja vodi i autor­ski pot­pi­su­je emi­si­je Moj izbor.

„Prtenjača je posve­ma bli­zak iskus­tvi­ma svo­je epo­he: svje­to­na­zo­rom, sti­lom i moder­noš­ću. Prva će ga karak­te­ris­ti­ka veza­ti za urba­nost a dru­ga uz lir­sko Ja koje nika­da neće biti potis­nu­to. Upražnjeno mjes­to osob­nos­ti zauzi­ma sam pjes­nik koji ima funk­ci­ju sre­diš­njeg struk­tur­nog fak­to­ra. Spoznajni ritu­al sva­kod­ne­vi­ce za nje­ga je rutin­ski posao i on ga ispi­su­je spon­ta­no, sve do uni­ver­zal­ni­jih zona zna­če­nja. Treća karak­te­ris­ti­ka toga pjes­niš­tva odno­si se na pro­tu­rje­čja od kojih je saz­dan ovaj svi­jet, a koje Prtenjača intu­itiv­no osje­ća i koris­ti, to jest, on ih demi­to­lo­gi­zi­ra na način kao da pro­pit­ku­je vlas­ti­ti život. Stoga se ne može­mo ote­ti doj­mu da je on pjes­nik koji s lako­ćom piše, bez obzi­ra na gus­to­ću izri­ča­ja i „reskih veza“ koje zago­va­ra­ju neiz­re­ci­vo“, piše Sead Begović.

tomašMarko Tomaš je rođen 1978. u Ljubljani. Jedan od pokre­ta­ča i ured­ni­ka časo­pi­sa Kolaps i pri­pa­da­ju­će bibli­ote­ke. Novinske tek­s­to­ve objav­lji­vao u Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kul­t­nu split­sku knji­ža­ru Utopia. Poeziju i pro­zu objav­lji­vao u bosan­sko­her­ce­go­vač­koj, hrvat­skoj i srp­skoj peri­odi­ci. Pjesme su mu pre­ve­de­ne na tali­jan­ski, fran­cu­ski, nje­mač­ki, engle­ski itd. Živio je, stu­di­rao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru.

„Njegovi sti­ho­vi ne mogu oko­šta­ti. Jer ih piše čovjek nepres­ta­no zapi­tan kako je mogu­će živje­ti i što uop­će zna­či biti živ među toli­kim smr­ti­ma. Jer ih piše čovjek nepres­ta­no zaljub­ljen među toli­kim mrž­nja­ma. Čovjek smrt­no živ i smrt­no zaljub­ljen. Marko Tomaš. Čovjek koji pred vas izno­si svo­je rane i svo­ju sol. Bez namje­re da pje­sma­ma olak­ša bilo čiji život. Pa tako ni ovaj svoj koje­ga je samom sebi pošte­dio da bi ga živio i pisao ona­ko kako to radi Marko Tomaš. Bespoštedno“, tvr­di Predrag Lucić.

Izvor