Razgovor: Silvia Guerra – umjetnička direktorica Media Mediterranea 18 festivala
Festival Media Mediterranea ove će se godine održati po 18. put i to na novoj lokaciji – u Titovom parku 19. i 20. kolovoza od 18 do 1 sat. Tema festivala je „Post-it!“, a tim povodom razgovarali smo s umjetničkom direktoricom ovogodišnjeg festivala Silviom Guerra koja je zajedno s Anselmom Tumpićem osmislila samu temu programa i odabrala međunarodne umjetnike koji će se na festivalu predstaviti sa svojim radvima. Od nje smo prvo htjeli doznati kako je došla do same ideje za festival.
- O okvirnoj temi festivala razgovarala sam s Anselmom Tumpićem, a pala mi je na pamet kada sam putovala za Pariz jer sam tada u rukama imala Art Forum Magazine na kojem je bila naslovnica Barbare Kruger. Na njoj je Kruger razmatrala o smislu riječi post u današnje vrijeme. Što znači post u složenicama post-ljudski, post-gender, post-kolonijalističko? Mislim da je danas post riječ koja se tiče svih nas jer svi koristimo društvene mreže poput facebooka. Ideja je bila istražiti smisao riječi koja označava nešto što se događa nakon nečega, ali i objavu kratke ideje onoga što želimo učiniti. Dakle, upotrijebila sam taj tekst Barbare Kruger kojeg je naručio časopis za svoju naslovnicu i uklopila ga u festival jer se radi o ideji koja je danas jako aktualna i povezuje dizajn i umjetnost.
Koji je bio najveći izazov u razvoju te ideje?
- Za mene je to bilo, a još uvijek čekam da vidim kako će se to razviti, povezivanje spekulativnog dizajna i umjetnosti u okviru jednog festivala koji se odvija na otvorenom. Ta međusobna veza između razvoja spekulativnog dizajna, promišljanja budućnosti i umjetnosti koja na to gleda na drugačiji način je meni vrlo zanimljiva. Budući da uglavnom radim u polju umjetnosti, a ne u sferi dizajna, ta me veza zaista zanima. Dakle, jedan od najvećih problema kada radite u tako opsežnom polju kakav i jest ovaj kojeg istražujemo pod imenom „Post-it!“ je to što uvijek želite dodati još stvari. Želite da ljudi diljem svijeta pošalju svoje „objave“. Sama struktura ograničena je dvodnevnim trajanjem festivala dakle ne možete učiniti sve ono što bi zapravo htjeli.
Jednom kada je ideja razvijena kako odabirete autore koji su za nju najbolji?
- Na raspolaganju imate uvijek one umjetnike s kojima ste već surađivali, a ideja koga angažirati vam dođe na jednostavan način jer poznajete njihov rad i znate što bi se od toga moglo uklopiti. Moja ideja je bila koristiti radove koji imaju poveznicu s prošlošću, ali su usmjereni prema budućnosti. Na primjer: umjetnik Ignacio Uriarte ima rad koji je zvučni zapis pisače mašine što je po meni arheološki predmet iz 20. stoljeća. Ja sama nisam nikad radila s pisaćim mašinama – u moje vrijeme već smo koristili računala. Moj sin, na primjer, nije nikad ni vidio pisaću mašinu. Dakle Uriarte radi sa zvučnim sjećanjem predmeta iz 20. stoljeća, a mi koji smo duboko u 21. stoljeću možemo uvijek pitati našeg djeda ili baku koji su taj predmet poznavali – to je za mene vrsta povezivanja dizajna i umjetnosti. Isto tako, umjetnica Ceal Floyer koristi obrnuto odbrojavanje lansiranja rakete Apollo 11, no pitajmo se: tko je to vidio? Možda moji roditelji jer ja sigurno nisam. To je također veza s prošlošću koja donosi nešto budućnosti. Francisco Queirós donosi video koji je možda i poveznica s Pulom koju je, kao što sam doznala nakon svog istraživanja, duboko obilježila punk glazba i u kojem se između ostalog vrte i popularni marševi što je znakovito budući da se festival održava u Titovom parku. Budući da festival ima tradiciju suradnje i dijeljenja s mnogim drugim projektima i udrugama donijela sam i kipara koji voli dijeliti svoje radove s publikom, a to je njemački umjetnik Gereon Krebber. On je stvorio konstrukcijske setove zahvaljujući kojima možete sami napraviti njegovu skulpturu i odnijeti ju doma besplatno. Inače imate Krebberovu skulpturu koja košta 30 tisuća eura, ali možete posjedovati i jednu besplatnu budući da se radi o autoru koji voli dijeliti to što radi. Za njega je to važan stav jer čak i na njegovoj Internet stranici imate mogućnost preuzimanja takvog rada. To je također rad koji može povezati generacije jer stariji mogu pomoći mlađima u izradi skulptura ili obratno. Mislim da je to jedna od glavnih potki ovogodišnjeg festivala – povezivanje različitih generacija, a to je vidljivo i po radionicama za djecu – dakle, razmišljamo o prošlosti i budućnosti i povezujemo ih.
Kao što smo već rekli ovogodišnja festivalska lokacija je Titov park, no kako sam odabir lokacije uvjetuje njegovu formu?
- Vidjela sam park, ali na samoj lokaciji je radio tim iz udruge Metamedij zajedno s Anselmom. Svi radovi će pokušati stvoriti dijalog između onoga što u parku već postoji, dakle centralna skulptura, biste, stabla, dječje igralište. S tim ćemo radovima povezati prošlost i budućnost – javni prostor i umjetnička i dizajnerska djela.
Na koji način bi pozvali ljude na festival – zašto je važno da dođu i vide ono što ste im pripremili?
- Voljela bih da ljudi dođu i razmisle o samoj ideji „posta“ dakle objave – jer to već svakodnevno rade. Idu na putovanje i objavljuju: „Ovdje sam na prekrasnoj plaži“ ili „Evo me u Puli – vidio sam Arenu“. Dođite na festival i podijelite to s nama – ostavite pravi post-it i zalijepite ga zajedno s djecom. Dakle rekla bih im: „Come and Post-it!“
Razgovarao Boris VINCEK
