Richard III – odnos između karizme i moći kod prototipa političara fašista
U 16. sezoni Kazališta Ulysses u tvrđavi Minor na Malom Brijunu gostovat će 11., 12. i 13. kolovoza britansko kazalište Almeida, koje 400. obljetnicu Shakespearove smrti obilježava predstavom „Richard III“ u režiji Ruperta Goolda, s Ralphom Fiennesom u glavnoj ulozi i oskarovkom Vanessom Redgrave u ulozi kraljice Margaret. O predstavi i počecima suradnje među umjetnicima i dvama kazalištima, a zahvaljujući kojoj je Almeida po prvi put napustila londonsku adresu, govorili su na jučerašnjoj konferenciji za novinare Goold, Fiennes i Redgrave, te osnivač Ulyssesa Rade Šerbedžija, umjetnička direktorica Lenka Udovički i direktor produkcije Duško Ljuština.
Kao jedna od njegovih osnivačica Vanessa Redgrave stalna je gošća Ulyssesa i sudjeluje u njegovim projektima, dok je Fiennesu ovo drugi posjet otoku, no ovog puta radni.
- Osjećam se sretnim. Već tri godine poznajem Radeta i Lenku. Veliki korak u našem prijateljstvu dogodio se prošle godine kada me Rade pozvao da posjetim njega i Lenku, i pogledam „Kralja Leara“. Godinama sam mu odgovarao da mi je žao što ne mogu doći, no tada sam ga iznenadio rekavši da ću doći. Znam da je pokušao pokrenuti i nebo i zemlju kako bi me doveo. Stigao sam prošlog kolovoza i bio duboko ganut i uzbuđen zbog više stvari – prekrasnog otoka, mora i klime, a zatim energijom koju je Lenka stvorila među glumcima, osjećajem umjetničkog pothvata i duha, te važnog traganja za takvom vrstom kazališta koje će nas dirnuti i nadahnuti, započeo je Fiennes, dodajući kako su ga predstava i cijelo iskustvo, počevši od dolaska brodom na otok, oduševili.
Upravo taj osjećaj da će gostovanje na Brijunima biti izuzetno iskustvo potaklo ga je na prihvaćanje Šerbedžijinog poziva da ondje dovede uvijek aktualnog Shakespearea.
- Richard III je vrlo neobičan Shakespearov lik. Naizgled nema savjesti dugo vremena. Vjerujem da je na njega imao utjecaj drugi elizabetijanski dramaturg, Christopher Marlowe, jer to je lik koji želi više nego što može, koji misli da je veći od Boga i više pravde. Puno je takvih ljudi na svijetu. Također, on je istovremeno privlačan i odbojan. U britaniji smo imali političara koji je bio jedan od vođa kampanje za Brexit, na kojemu se vidjelo da je komični ridikul, ali je istovremeno bio opasan zato što vodi zemlju u crnu rupu bez sagledavanja posljedica. Donald Trump u Americi izgleda isti takav ridikul. Političke karakteristike lika su isto tako iznimno relevantne, kazao je Goold, koji je ujedno i umjetnički direktor Almeide.
On smatra da je ovaj potpuno zli lik vrlo karizmatičan, a upravo mu je taj odnos između moći i karizme jedan od najprivlačnijih elemenata predstave.
- Čini mi se da je jasno kako je Shakespeare htio dati ljudima iz bilo kojeg vremena i zemlje prototip političara koji je esencijalno fašist, rekla je Redgrave i dodala kako je osobito sada bitna lekcija koju predstava daje.
Razrađujući ulogu Fiennes nije mogao „ne misliti na neke sramotne i poznate fašiste i totalitarne vođe kao što su Hitler i Staljin“, ali nije temeljio izvedbu na njima.
- Oni su bili samo zanimljive reference. Rano tijekom proba odlučio sam se za tipa Engleza više klase koji ima veze s kraljevskom obitelji. Htio sam to istražiti, ali mi je nakon jedne probe Rupert rekao da ne dopustim da me lik ograniči, nego da dozvolim da stvari izviru iz mene. To je bila izvrsna i oslobađajuća preporuka – da prestanem previše razmišljati i dopustim spontanim impulsima svojih razmišljanja i onih drugih glumaca da izađu vani.
Na pitanje što Shakespeare može pružiti današnjoj publici Redgrave je odgovorila:
- Grci su bili prvi dramatičari koji su istraživali dubinu čovjeka i visinu koju bi mogao doseći kada bi se povezali. To povezivanje bilo je jedna od najbitnijih stvari i kod našeg engleskog pisca. Mi povezujemo sa snagama koje mogu pomoći ljudskim bićima da se uzdignu i izvuku sebe i druge iz tog jadnog kaosa na kojega vlade, institucije i greške drugih osoba pokušavaju svesti ljudska bića. Zato se trudim ugledati na velike, a Shakespeare je bio jedan od njih. On nam pomaže nadići nas same, naše uske granice i ograničeni raspon.
Iako ne može sažeti poruke tako velikih drama i reći što se sve može iz njih naučiti, Fiennes smatra da one sve više i više dokazuju kako imaju kazališno opravdanje zato što se publika dobro povezuje s njima. To se osobito dešava kada redatelji i glumci mogu u njoj pronaći nešto što i sami prepoznaju.
– Politički i obiteljski odnosi, kao i odnosi s drugim ljudima su vječni. Ako se mi kao članovi kazališne skupine možemo identificirati s majčinstvom, djecom, ubojstvom i ambicijama, kojima je u Shakespearovim riječima dan nevjerojatan život, onda će se stvoriti i veza sa suvremenim gledateljima. Znam da je Richard III nevjerojatan kazališni poklon glumcu, ali ono što sam posebice uočio u ovoj produkciji je izuzetan osjećaj za ulogu majke, bol i gubitak djece te agoniju majčinstva, dok se muškarci međusobno masakriraju. Tema majčinskog gubitka i boli je snažna i nadam se da ćete to vidjeti u izvedbi Vanesse Redgrave. Uvijek imam otpor kada trebam reći što drama znači suvremenom gledateljstvu. Postoji bezbroj nivoa, a svaki gledatelj unosi u predstavu vlastitu subjektivnost. Vi i ja imat ćemo drugačiju reakciju na „Richarda III“ i on za nas imati različito značenje. Nekim ljudima Shakespeare ne znači ništa – pretežak im je. Mi smo ovdje jer vjerujemo da postoji neka veza s tom predstavom, zaključio je Fiennes.
Angažirane su bile i riječi Šerbedžije, koji je nakon iskazanog zadovoljstva gostovanjem Almeide uputio umjetnicima apel.
- Naši se snovi ostvaruju jer ovdje imamo jedno od najboljih kazališta na svijetu. Kazalište je bila jedna od glavnih točki u našem životu, osobito u vrijeme građanskog rata u našoj zemlji. Živimo u opasnom svijetu i teškim i mračnim vremenima. Jedna od najbitnijih stvari je da umjetnici upravo sada pokušaju spasiti ovaj svijet, rekao je on.
Tekst i fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ
