Bijele večeri: „Kad jaganjci utihnu“ Thomasa Harrisa i Jonathana Demmea

31.05.2017.

Književno-film­ske Bijele veče­ri s Borisom Vincekom vra­ća­ju se ovog se čet­vrt­ka, 1. lip­nja, u Klub Pulske film­ske tvor­ni­ce u 20.30 sati, a na pro­gra­mu će biti osca­rom nagra­đe­na ekra­ni­za­ci­ja roma­na „Kad jaganj­ci utih­nu“ Thomasa Harrisa (1988.) u reži­ji nedav­no pre­mi­nu­log Jonathana Demmea iz 1991. godi­ne. Ulaz je slobodan!

hero_SIlence-Lambs-image

Kriminalistički nas­tro­je­ne Bijele veče­ri nas­tav­lja­ju s por­tre­ti­ma serij­skih ubo­ji­ca, a ovog su čet­vrt­ka na tape­tu „Buffalo Bill“ i nje­gov dok­tor Hanibal Lecter – glav­ni zli­kov­ci iznim­no uspješ­nog roma­na Thomasa Harrisa iz 1988. godi­ne. Radi se o dru­gom Harrisovom roma­nu u kojem se pojav­lju­je lik dok­to­ra lju­do­žde­ra, no kao i u „Crvenom zma­ju“ dr. Lecter nije glav­ni lik već poma­gač agen­ta koji „ganja“ nekog dru­gog ubo­ji­cu. U „Jaganjcima“ je to mla­da i još uvi­jek neiskus­na FBI agen­ti­ca Clarice Sterling koja posje­ću­je čuve­nog dok­to­ra u zatvo­ru i iz nje­ga poku­ša­va izvu­ći koris­ne infor­ma­ci­je o mani­ja­ku koji ubi­ja žene da bi od nji­ho­ve kože skro­jio savr­še­no odi­je­lo. No dr. Lecter (po stru­ci psi­hi­ja­tar) to ne čini iz altru­is­tič­nih pobu­da – nje­go­va cije­na su intim­ni deta­lji i mrač­ne taj­ne iz Clariceinog života…

Nakon uspje­ha „Crvenog zma­ja“ Harris se vra­tio Lecteru (čiju je osob­nu pri­ču ispri­čao u knji­ga­ma „Hannibal“ i Hannibalov pos­ta­nak“) i roma­nom „Kad jaganj­ci utih­nu“ osvo­jio i publi­ku i kri­ti­ku. Harrisova maj­sto­ri­ja u ple­te­nju rad­nje kao i u stva­ra­nju iznim­ne atmo­sfe­re nape­tos­ti i neiz­vjes­nos­ti je bez prem­ca, a roman su volje­li i žan­rov­ski i „ozbilj­ni“ pis­ci – od Stephena Kinga do Davida Fostera Wallacea. Budući da je „Crveni zmaj“ doži­vio ekra­ni­za­ci­ju („Manhunter“ Michaela Manna) bilo je samo pita­nje vre­me­na kada će se to dogo­di­ti i s „Jaganjcima“.

Tog se pos­la pri­hva­tio reda­telj Jonathan Demme („Philadelphia“, „Stop Making Sense“) nakon što je pro­jekt napus­tio Gene Hackman koji je film tre­bao reži­ra­ti te u nje­mu igra­ti ulo­gu dr. Lectera. Zvijezde fil­ma su Jodie Foster i Anthony Hopkins, a zanim­lji­vo je da oni nisu bili prvi Demmeov izbor budu­ći da je on u tim ulo­ga­ma želio Seana Conneryja i Michelle Pfeiffer. „Kad jaganj­ci utih­nu“ ozna­čio je uzbud­ljiv poče­tak ame­rič­ke kine­ma­to­gra­fi­je 90-ih godi­na proš­log sto­lje­ća. Nakon eks­ce­sa iz 80-ih, tril­ler i hor­ror pri­če su poče­le popri­ma­ti puno real­ni­je i okrut­ni­je obri­se, a kva­li­te­ta pro­duk­ci­je je osjet­no naras­la. Ozbiljan pris­tup izvor­nom mate­ri­ja­lu glav­na je odli­ka ovog fil­ma koji upra­vo zahva­lju­ju­ći tome osta­je i dalje jed­nim od naj­bo­ljih ostva­re­nja u ovom spe­ci­fič­nom žanru.

Anthony Hopkins as Dr. Hannibal ?The Cannibal? Lecter in the 1991 film ?Silence of the Lambs.? Photo Courtesy: MGM Home Entertainment

Bijele veče­ri pro­gram je Kluba PFT‑a kojeg vodi novi­nar Boris Vincek i koji iz mje­se­ca u mje­sec dovo­di ekra­ni­za­ci­je popu­lar­nih (i manje poz­na­tih) roma­na i krat­kih pri­ča. Strukturiran je poput klu­ba čita­te­lja, a pro­jek­ci­ja­ma pret­ho­di kra­tak uvod u film i roman, dok je nakon gle­da­nja na ras­po­re­du disku­si­ja s publi­kom. Koncept Bijelih veče­ri pret­pos­tav­lja da je ona una­pri­jed pro­či­ta­la knji­gu kako bi disku­si­ja o adap­ta­ci­ji i pri­je­la­zu pri­če sa stra­ni­ce na ekran bila zanim­lji­vi­ja i potpunija.

Klub Pulske film­ske tvor­ni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audi­ovi­zu­al­ni centar.

Izvor