83. TEH konferencija: Reformacija svakodnevice – kulturne politike u europskom kontekstu

05.06.2017.

Tekst je reflek­si­ja na dvi­je radi­oni­ce u sklo­pu 83. TEH kon­fe­ren­ci­je: Kultura i zajed­ni­ce dije­lje­nja odr­ža­ne od 25. – 28. svib­nja 2017. TEH kon­fe­ren­ci­ja orga­ni­zi­ra­na je od stra­ne Trans Europe Halles – mre­že europ­skih neza­vis­nih kul­tur­nih cen­ta­ra, a Savez udru­ga druš­tve­nog cen­tra Karlo Rojc poka­zao se kao savr­še­ni doma­ćin s obzi­rom na temat­ske rute kon­fe­ren­ci­je. Naglasak je stav­ljen na 18699279_10213123918443278_3548083131865232386_oorga­ni­za­cij­sku kul­tu­ru i ulo­gu zajed­ni­ca u kon­tek­s­tu naj­bo­ljih prak­si europ­skih druš­tve­no-kul­tur­nih cen­ta­ra, te je nagla­šen širi kon­tekst pro­mo­vi­ra­nja aktiv­nog gra­đans­tva te ino­va­tiv­nos­ti i flek­si­bil­nos­ti pri pro­miš­lja­nju druš­tve­nih pro­mje­na. Načela ink­lu­ziv­nos­ti i zajed­nič­kog stva­ra­nja okos­ni­ca su tak­vog odr­ži­vog razvo­ja gdje zajed­ni­ca aktiv­no sudje­lu­je u stva­ra­nju i rekon­cep­tu­ali­za­ci­ji svo­je svakodnevice.

Radionica Culture Plans Politics, Culture makes Europe! pod vod­stvom Jonasa Buechela, soci­jal­nog rad­ni­ka i kre­ativ­nog urba­nis­ta – suos­ni­va­ča Urban Institutea iz Rige, otvo­re­na je pita­njem o važ­nos­ti glo­bal­nog imi­dža kul­tu­re koji se mani­fes­ti­ra na loka­nim pri­mje­ri­ma, pa su se sto­ga u ras­pra­vi nado­ve­za­li sudi­oni­ci radi­oni­ce, redom pred­stav­ni­ci raz­no­rod­nih europ­skih kul­tur­nih orga­ni­za­ci­ja poput ECOC Novi Sad 2021, te kul­tur­nih cen­ta­ra iz Češke, Finske, Luxembourga, Siska, Verone itd. Urban Institute je plat­for­ma za umre­ža­va­nje koja podr­ža­va istra­ži­va­nje, surad­nju i anga­žman u zajed­ni­ci na pita­nji­ma i pro­jek­ti­ma pove­za­nim s urba­nim živo­tom i urba­niz­mom kao kon­cep­tom. Sa sje­di­štem u Rigi, Urban Institute je nev­la­di­na orga­ni­za­ci­ja, a nje­gov rad pru­ža pot­po­ru svi­ma koji rade na pro­jek­ti­ma ili ini­ci­ja­ti­va­ma s urba­niz­mom kao sre­diš­njom temom. Urbanizam se može shva­ti­ti na raz­li­či­te nači­ne, među­tim Urbani ins­ti­tut ga defi­ni­ra kao holis­tič­ki, inter­dis­ci­pli­nar­ni i među­kul­tur­ni komad jav­ne umjet­nos­ti, dos­tu­pan svi­ma i usmje­ren na stva­ra­nje živih zajednica.

Iz ras­pra­ve o spe­ci­fič­nim pri­mje­ri­ma kul­tur­nog dje­lo­va­nja u sve­ko­li­kom europ­skom kon­tek­s­tu, u prvom dije­lu radi­oni­ce dola­zi­mo do zaključ­ka da se kul­tu­ra nemi­nov­no osla­nja na jav­ne poli­ti­ke, 20170526_125055 (1200x675)odnos­no ovi­si o lokal­nom, naci­onal­nom pa i glo­bal­nom kon­tek­s­tu u kojem se razvi­ja. Upravo je sto­ga važ­na svo­je­vr­s­na pozi­tiv­na „koha­bi­ta­ci­ja“ gdje će poli­tič­ki kon­tekst nje­go­va­ti razvoj raz­li­kov­ne i kri­tič­ke kul­tu­re, te omo­gu­ći­ti tzv. pris­tup „odoz­do“ koji će pri­hva­ti­ti utje­caj gra­đa­na na dono­še­nje odlu­ka u/o jav­nom pros­to­ru. Uz to, važ­no je, daka­ko, poti­ca­nje gra­đa­na na akti­van jav­ni anga­žman kako bi se osi­gu­ra­li pro­gra­mi koji će kores­pon­di­ra­ti upra­vo nji­ho­vim potre­ba­ma. Dakako, ne može­mo govo­ri­ti o savr­še­nom mode­lu funk­ci­oni­ra­nja, ali na nebro­je­nim pri­mje­ri­ma funk­ci­oni­ra­nja druš­tve­no-kul­tur­nih cen­ta­ra zaklju­ču­je­mo da je izra­zi­to važ­no vodi­ti kons­truk­ti­van dija­log sa lokal­nim vlas­ti­ma jer to može nemi­nov­no utje­ca­ti na odr­ži­vost pro­gra­ma ili pak loka­ci­ja na koji­ma se nala­ze. Naposljetku, važ­no je napo­me­nu­ti da se ipak iznad nave­de­nih svo­je­vr­s­nih „mode­la“ surad­nje nala­zi lokal­na zajed­ni­ca, i/ili šira publi­ka za koju se pro­gra­mi stva­ra­ju, a čiji je dopri­nos (bilo pri kre­ira­nju ili sudje­lo­va­nju na pro­gra­mi­ma) iznim­no važan za odr­ži­vost programa.

Respektabilan pri­mjer zala­ga­nja za kolek­tiv­nim uprav­lja­njem lokal­nim resur­si­ma u svr­hu tran­sfor­ma­ci­je lokal­nih poli­tič­kih stra­te­gi­ja, je pri­mjer imple­men­ta­ci­je radi­kal­ne demo­kra­ci­je gra­đan­skog pokre­ta „Guanyem“ (Let’s win!) u Barceloni – kas­ni­je pre­ime­no­va­nog u „Barcelona en Comú“ (Barcelona zajed­no). Radionica pred­stav­lje­na na TEH kon­fe­ren­ci­ji „Organizing & Communicating a radi­cal demo­cracy con­flu­en­ce in Barcelona“ saži­ma upra­vo kon­flu­en­ci­ju, tj. uje­di­nja­va­nje poje­di­na­ca i orga­ni­za­ci­ja iz raz­li­či­tih kuto­va dje­lo­va­nja, 20170526_155757 (1200x675)kako zaklju­ču­je vodi­telj Bruno Sokolowitz Papiol – akti­vist, novi­nar, TV i radij­ski vodi­telj i pred­stav­nik plat­for­me „Barcelona en Comú“. BeC je plat­for­ma gra­đa­na pokre­nu­ta u lip­nju 2014. koja tre­nu­tač­no uprav­lja grad­skim vije­ćem u Barceloni s prvom, do sada, gra­do­na­čel­ni­com u povi­jes­ti. Njihov pro­gram se bazi­ra na obra­ni druš­tve­ne prav­de i pra­va zajed­ni­ce, pro­mi­ca­nju par­ti­ci­pa­tiv­ne demo­kra­ci­je, uvo­đe­nju meha­ni­za­ma za bor­bu pro­tiv korup­ci­je, razvo­ju novog mode­la turiz­ma za Barcelonu, a osim za imple­men­ta­ci­ju radi­kal­ne demo­kra­ci­je, zala­žu se za femi­ni­za­ci­ju poli­ti­ke i pris­tup „odoz­do“ gdje će poje­din­ci aktiv­no sudje­lo­va­ti u osmiš­lja­va­nju i pro­vo­đe­nju aktu­al­nih poli­ti­ka. Nakon reflek­si­ja na pro­tek­lo dvo­go­diš­nje sukre­ira­nje jav­nih grad­skih poli­ti­ka od stra­ne gra­đa­na, Sokolowitz kao pred­stav­nik BeC‑a, a i osta­li sudi­oni­ci radi­oni­ce iz cije­le Europe, zaklju­ču­ju da je za dalj­nje dje­lo­va­nje i odr­ži­vi uči­nak pokre­ta potreb­no dalj­nje udru­ži­va­nje s osta­lim slič­nim orga­ni­za­ci­ja­ma, te svo­je­vr­s­no nadi­la­že­nje poli­tič­ke sfe­re (uko­li­ko nema efek­ta unu­tar poli­tič­kog sus­ta­va, male sku­pi­ne se tre­ba­ju udru­ži­va­ti sa isto­miš­lje­ni­ci­ma „izva­na“). Na taj će način moći utje­ca­ti na pro­mje­ne u jav­noj sfe­ri „iznu­tra“, a i na tere­nu, čime će pot­vr­di­ti posve demo­krat­ski način funk­ci­oni­ra­nja zajednica.

Posljedično na kri­zu europ­skog iden­ti­te­ta, na europ­skoj poli­tič­koj sce­ni već se neko vri­je­me isti­ču radi­kal­ni „des­ni­čar­ski pokre­ti“, a tak­va situ­aci­ja nemi­nov­no poti­če aktiv­ni­je dje­lo­va­nje s dru­ge stra­ne poli­tič­ke „meda­lje“. Nastavno na poli­tič­ke sli­ke izva­na, i u Hrvatskoj svje­do­či­mo sva­kod­nev­nim pri­mje­ri­ma podi­za­nja svi­jes­ti gra­đa­na o jav­nim pita­nji­ma, te nji­ho­voj aktiv­noj par­ti­ci­pa­ci­ji u pred­la­ga­nju pro­mje­na (pr. poli­tič­ka plat­for­ma „Zagreb je naš i pro­s­vje­di za obra­zov­nu refor­mu). Primjeri poto­njih ini­ci­ja­ti­va, iza­zi­va­ju obe­ća­va­ju­ći efekt koji na neki način saži­ma ono što bi tre­ba­lo ozna­či­ti poče­tak dje­lo­va­nja pre­ma odr­ži­voj buduć­nos­ti u europ­skom kontekstu.

Zajednički ele­ment koji uje­di­nju­je zaključ­ke radi­oni­ca (sažet i u samoj temi kon­fe­ren­ci­je) je zajed­niš­tvo unu­tar gra­đan­skih i kul­tur­nih ini­ci­ja­ti­va koje zapra­vo reflek­ti­ra dina­mi­ku soci­okul­tur­nih pro­mje­na u europ­skom kon­tek­s­tu gdje MI, kao (su)kreatori vlas­ti­te sva­kod­ne­vi­ce, može­mo utje­ca­ti na nje­zi­no poboljšanje.

Tekst i Fotografije Maksin PUŽAR