2. DAN 23. PUF‑a: Od umjetničke kompleksnosti do površne zabave

03.07.2017.

Drugi dan 23. među­na­rod­nog kaza­liš­nog fes­ti­va­la PUF koji se u Puli odr­ža­va prvih pet dana srp­nja bio je u zna­ku ple­sa, a sinoć­nji pro­gram počeo je u Istarskom narod­nom kaza­li­štu – Gradskom kaza­li­štu Pula pred­sta­vom „Stop Spot“ Mehdija Farajpoura, iran­skog kore­ogra­fa i ple­sa­ča, te umjet­nič­kog vodi­te­lja među­na­rod­ne ples­no-kaza­liš­ne sku­pi­ne Oriantheatre Dance Company sa sje­di­štem u Francuskoj.

DSC_0151 (1200x803)

Skupina je pos­ljed­njih godi­na redo­vi­ti gost fes­ti­va­la, a nji­ho­ve se pred­sta­ve odli­ku­ju istra­ži­va­njem novog kore­ograf­skog jezi­ka koji gra­ni­či s raz­li­či­tim umjet­nič­kim for­ma­ma – ple­som, kaza­li­štem, poezi­jom, ins­ta­la­ci­jom, vide­om i zvu­kom. Ovi ele­men­ti pri­sut­ni su i u „Stop Spotu“, još jed­nom mini­ma­lis­tič­kom ostva­re­nju mrač­nih tono­va i intri­gant­ne her­me­tič­nos­ti koja ne zapos­tav­lja sli­ko­vi­tu nara­tiv­nost boga­tu asocijacijama.

Prvi snaž­ni dojam gle­da­te­lji su dobi­li već jed­nos­tav­nom sce­no­gra­fi­jom – morem zgu­žva­nog novin­skog papi­ra koji pre­kri­va ples­ni pod i na koje­mu izvo­đa­či Antonio Izquierdo Martínez i Neus Canalias Avila doča­ra­va­ju pri­ču o našem „svi­je­tu rije­či, fra­za, reče­ni­ca i slo­va“, brzih infor­ma­ci­ja, ali i gla­di, rato­va i povr­š­nih pris­tu­pa. Iz tog mora ple­sa­či izra­nja­ju i ura­nja­ju, ponav­lja­ju pokre­te koji ih liša­va­ju huma­nos­ti i pre­tva­ra­ju u auto­ma­te – gole i praz­ne. „Brinete se o svo­joj koži ali ne i o ono­me što je ispod nje“, kaže izvr­s­na Gwen Sampé koja im se pri­dru­žu­je na pozor­ni­ci kako bi rije­či­ma i zvu­ko­vi­ma ispu­ni­la taj pro­ždi­ru­ći vrtlog praz­ni­ne i pri­zva­la lju­de pameti.

DSC_0170 (1200x803)

PUF se potom pre­se­lio na Forum, gdje se polu­sat­nom pred­sta­vom za dje­cu i širu jav­nost „Volim te- ne volim te“ kom­pa­ni­je HURyCAN pred­sta­vi­la Španjolska. Plesači i kore­ogra­fi Candelaria Antelo i Arthur Bernard Bazin upri­zo­ri­li su uz ples, glu­mu i akro­ba­ti­ku kla­sič­nu (humo­ris­tič­nu) pri­ču o upoz­na­va­nju, lju­ba­vi, mrž­nji, suče­lja­va­nju i raz­mi­ri­ca­ma. U većem dije­lu nji­ho­vog pos­ljed­njeg rada oni se uz kori­šte­nje ele­me­na­ta slap­s­tic­ka tuku, uda­ra­ju, nav­la­če i šama­ra­ju, a povre­me­no i polju­be. Publika je sva­ki čin nasi­lja i sva­ki polju­bac popra­ti­la pri­god­nim gla­sa­njem i plje­skom, i tako iska­za­la svo­je sim­pa­ti­je spram ove jed­nos­tav­ne i povr­š­ne pred­sta­ve za masu čiji je cilj zaba­vi­ti bez pre­tje­ra­ne potre­be kori­šte­nja možda­nih stanica.

Tekst i foto­gra­fi­je Ivana-Nataša TURKOVIĆ