2. DAN 23. PUF‑a: Od umjetničke kompleksnosti do površne zabave
Drugi dan 23. međunarodnog kazališnog festivala PUF koji se u Puli održava prvih pet dana srpnja bio je u znaku plesa, a sinoćnji program počeo je u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula predstavom „Stop Spot“ Mehdija Farajpoura, iranskog koreografa i plesača, te umjetničkog voditelja međunarodne plesno-kazališne skupine Oriantheatre Dance Company sa sjedištem u Francuskoj.
Skupina je posljednjih godina redoviti gost festivala, a njihove se predstave odlikuju istraživanjem novog koreografskog jezika koji graniči s različitim umjetničkim formama – plesom, kazalištem, poezijom, instalacijom, videom i zvukom. Ovi elementi prisutni su i u „Stop Spotu“, još jednom minimalističkom ostvarenju mračnih tonova i intrigantne hermetičnosti koja ne zapostavlja slikovitu narativnost bogatu asocijacijama.
Prvi snažni dojam gledatelji su dobili već jednostavnom scenografijom – morem zgužvanog novinskog papira koji prekriva plesni pod i na kojemu izvođači Antonio Izquierdo Martínez i Neus Canalias Avila dočaravaju priču o našem „svijetu riječi, fraza, rečenica i slova“, brzih informacija, ali i gladi, ratova i površnih pristupa. Iz tog mora plesači izranjaju i uranjaju, ponavljaju pokrete koji ih lišavaju humanosti i pretvaraju u automate – gole i prazne. „Brinete se o svojoj koži ali ne i o onome što je ispod nje“, kaže izvrsna Gwen Sampé koja im se pridružuje na pozornici kako bi riječima i zvukovima ispunila taj proždirući vrtlog praznine i prizvala ljude pameti.
PUF se potom preselio na Forum, gdje se polusatnom predstavom za djecu i širu javnost „Volim te- ne volim te“ kompanije HURyCAN predstavila Španjolska. Plesači i koreografi Candelaria Antelo i Arthur Bernard Bazin uprizorili su uz ples, glumu i akrobatiku klasičnu (humorističnu) priču o upoznavanju, ljubavi, mržnji, sučeljavanju i razmiricama. U većem dijelu njihovog posljednjeg rada oni se uz korištenje elemenata slapsticka tuku, udaraju, navlače i šamaraju, a povremeno i poljube. Publika je svaki čin nasilja i svaki poljubac popratila prigodnim glasanjem i pljeskom, i tako iskazala svoje simpatije spram ove jednostavne i površne predstave za masu čiji je cilj zabaviti bez pretjerane potrebe korištenja moždanih stanica.
Tekst i fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ











