Odlazak velikih redatelja

Tijekom proteklog vikenda napustila su nas dvojica velikana europske (i američke) kinematografije.
Riječ je o češko-američkom redatelju Milošu Formanu (rođen 1932) i talijanskom redatelju Vittoriju Tavianiju (rođen 1929), starijem članu znamenitog bratskog autorskog dueta. Vittorio i Paolo Taviani režirali su svoj zadnji film prije nekoliko godina, uspijevajući ostati kreativno vitalni do duboke starosti. Iako je u poznim godinama života njihov umjetnički naboj oslabio, veliki opus koji su ostavili iza sebe (Gospodar otac, Noć svetoga Lovre, Sveti Mihovil je imao pijetla, Kaos) svjedoči o iznimnom humanističkom i estetskom angažmanu unutar novije europske kinematografije.
Čeh Forman zabljesnuo je tijekom 1960-ih zahvaljujući iznimno cijenjenim igranim filmovima (Crni Petar, Ljubavi jedne plavuše, Gori, moja gospođice!), u kojima pruža nadahnutu društvenu kritiku pomiješanu s humanističkim pristupom, zahvaljujući vještom baratanju humorom koji društveno nepodobne elemente čini benignijim. Nakon sovjetske intervencije Forman odlazi živjeti u Ameriku i tamo režira niz cijenjenih filmova: „Kosa“, „Svlačenje“, „Let iznad kukavičjega gnijezda“, „Amadeus“, „Narod protiv Larryja Flinta“.
Forman ne samo da uspijeva nastaviti zapaženu karijeru u Americi, što većini europskih redatelja ne polazi za rukom zbog kulturološke barijere, nego režira nekoliko filmova koji će postati općim mjestima popularne američke kulture. U tom smislu je doista jedinstvena pojava novije filmske povijesti.
E. L.





