Konferencija Business 2 Culture – Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture
Razvoj partnerskih odnosa između poslovnog sektora i kulture
• Konferencija Business 2 Culture održava se u petak, 8. lipnja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci u sklopu programa Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture, a namijenjena je kulturnim djelatnicima i gospodarstvenicima. Njen je cilj potaknuti dijalog, razmijeniti iskustvo obiju strana i primjere dobre prakse te prepoznati izazove vezane uz financiranje kulture iz privatnog profitnog sektora.
Teme kojima se konferencija baviti su: kako izgleda prikupljanje sredstava iz perspektive onih koji traže sredstva?; kako sponzori i donatori odlučuju koje projekte podržati; što očekuju jedni od drugih?
Predkonferencijski program čiji je cilj bio pripremiti kulturnjake na „razgovor“ s predstavnicima poslovnog sektora održan je 30. svibnja i 6. lipnja u Delta Labu te 7. lipnja u OKC‑u Palach.
Agata Etmanowicz, predsjednica Fondacije „Impact“, suosnivačica Fondacije „Poljska bez granica“ i Art Inkubatora u Tvornici umjetnosti u Łódźu u Palachu je održala predavanje na temu „Kultura i poslovni sektor. Razvoj partnerskih odnosa“ te radionice „Uspostava partnerskih odnosa s poslovnim sektorom“.
- Trebamo se osloboditi predrasude da smo mi kulturnjaci jedan veliki kreativni nered, jer se u svemu tome krije veliki broj kompetencija koje možemo koristiti ne samo za stvaranju dobrih projekata već i za zaraditi novac kojeg možemo ponovo uložiti u nove projekte. S druge strane mi poslovni sektor doživljavamo kao nešto skupno i ne vidimo pojedince u svemu tome. Zamišljamo ih kao robote u kravatama, bijelim košuljama ili visokim petama sa savršenom frizurom – zamišljamo ih kao ozbiljne ljude dok o nama samima mislimo da smo neozbiljni. S druge strane oni nas doživljavaju kao slobodne duše koje potpuno nespremno dolaze tražiti novac. Misle da ne znamo odgovoriti za što nam novac treba, što bi s njim napravili i koja je dobrobit našeg djelovanja za „drugu stranu“, rekla je Etmanowicz.
Ona smatra da traženje novaca nije jedini oblik suradnje kojeg možemo imati s poslovnim sektorom. Prvo moramo dobro shvatiti tko smo i koji je smisao našeg postojanja, a potom moramo napraviti popis svih naših potreba i sposobnosti. Što nam sve treba da dobro djelujemo – od manualne pomoći za tehničke stvari sve do intelektualne pomoći koje nam nedostaju, a to su najčešće baratanje financijama, pravni savjeti, menadžment, marketing i tome slično. Sve se te sposobnosti mogu naći na „drugoj strani“ te bi se biznisu trebali približiti iz te perspektive.
- Dakle možemo tražiti specifičnu pomoć od njihovih ljudskih resursa – možemo to nazvati biznis volonterstvo ili korporativno volonterstvo jer veliki broj kompanija ima posebne programe volontiranja za svoje djelatnike. Nekad je u pitanju korištenje njihovog vremena ili sposobnosti koje nam trebaju u našem projektu. Katkad nam ne treba novac već određeni proizvod koji te kompanije stvaraju ili prostor kojeg možemo zajedno stvarati. Potom moramo shvatiti i koje su naše sposobnosti jer mi i jesmo super-heroji kulturnog sektora i imamo znanja i vještine koje poslovni sektor nema. Možda nismo tako dobri u knjigovodstvu, ali smo, primjerice, jako dobri u vođenju radionica s djecom i odraslima o izvedbenim i vizualnim umjetnostima. Dobri smo jer imamo umjetničke vještine koje tim poslovnim subjektima možemo ponuditi. Možemo naići i na neke etičke probleme kada surađujemo s tim sektorom i moje je pravilo ne surađivati s određenim kompanijama koje ne stoje iza svojih vrijednosti u smislu korporativne društvene odgovornosti, zaključila je Etmanowicz.
Robert Blaško je akter u procesu preobrazbe derutnih i starih zgrada u Žilini (Slovačka) u kulturne centre. Suosnivač je Stanice i Nove Sinagoge, a ujedno ima i bogato iskustvo u crowd-funding kampanjama, i suradnji s poslovnim sektorom. U predavanju jednostavnog naziva „Primjeri dobre prakse/ naučene lekcije“ Blaško je s polaznicima podijelio iskustva uspješne i kreativne suradnje s poslovnim sektorom ali i individualnim donatorima u radu kulturalnih centara Stanica i Nova Sinagoga.
- Moje je mišljenje da je najbolji pristup ići na veliko i riskirati u samom startu, pa makar to bile gerilske akcije. Što se obnove Stanice i Nove Sinagoge tiče uspjeli smo sakupiti 1,5 milijuna eura od individualnih donacija i od poslovnih subjekata. Surađivali smo i s jednom marketinškom kućom koja je osmislila kampanju putem koje su donatori mogli „kupiti besmrtnost“ u smislu klesanja njihovog imena na zidu galerije što je bilo jako uspješno. S druge strane nagovorili smo i umjetnike da doniraju svoje radove koje smo prodali putem aukcije i sakupili čak 20.000 eura, kazao je Blaško.
On je dodao da je biti aktivan u nerazvijenim zemljama dobro jer to znači da je većina onoga što se radi novo i inovativno, dok je u razvijenim zemljama to teže postići jer puno toga već odavna postoji. Što se članstva u različitim međunarodnim platformama tiče Blaško kaže da tu osim povezivanja i stvaranja partnerstva baš i nema neke velike koristi.
Igor Bajok, trener i konzultant u riječkoj Udruzi za razvoj civilnog društva SMART održao je predavanje o inovativnim oblicima financiranja. Bajok je osobito ponosan na svoj petnaestogodišnji angažman na Liburnia Film Festivalu – Festivalu hrvatskog dokumentarnog filma kojeg je pokrenuo i donedavno vodio.
- Kao prvo i prvo moramo se boriti da se javne potrebe financiraju iz javnog sektora jer to je početna točka od koje moramo krenuti. S druge strane crowdfunding kampanje su dobre za testiranje solidarnosti pojedinaca, a prošle smo godine pokrenuli jednu takvu kampanju kako bi sakupili sredstva za nagrade pobjedničkih filmova Liburnia Film Festivala. Cilj je bio sakupiti 3,5 tisuća dolara, a uspjeli smo doći do 60 posto tog iznosa. Zanimljivo je u tome što smo dobili na puno većoj vidljivosti i javnoj podršci, no precijenili smo naše poznavanje takve vrste kampanje, koliko je ljudi naviknuto na plaćanje on-line, a i sam termin održavanja kampanje u ljetnim mjesecima se pokazao lošim. Ta nam je kampanja oduzela i mnogo vremena tijekom samog organiziranja festivala što nije bilo idealno, kazao je Bajok.
On je budućim pokretačima takvih kampanja savjetovao da pokažu društvenu odgovornost, da prvi uplate novac u nju te da na njoj rade javno i da se direktno i redovito javljaju mogućim donatorima.
Alma R. Selimović, članica tima Bunkera, slovenske neprofitne organizacije za organizaciju kulturnih događaja i produkcijskog tima festivala Mladi levi, Drugajanje, Festivala pisama i slovenske plesne platforme Gibanica, ima bogato iskustvo u skupljanju sredstava, razvoju projekata i održavanju veze s publikom. Ona je u svom predavanju „Sponzorstvo i donacije u kulturi“ govorila o razlikama, sličnostima i značenjem termina donacija i sponzorstvo, kao i njihovom praktičnom upotrebom i marketinškim učinkom.
- Često nemamo dovoljne kapacitete pa se sponzorstvima ne stignemo dovoljno baviti, a rezultat toga je da sponzori najčešće surađuju samo s odabranim, provjerenim i sigurnim parterima. Ako smo nepripremljeni, vrijeme i trud uloženi u sponzorstvo privatnog sektora manje se isplate nego vrijeme investirano u javni sektor, no budući da se kulturi proračuni na europskoj razini smanjuju primorani smo tražiti sredstva od privatnog sektora jer će nam to trebati sve više, kazala je Selimović.
Tekst B. VINCEK i M. JURCAN
Fotografije M. JURCAN
