Otvorenje izložbe Petera Kargera „Parenzana“ u muzeju Lapidarium

19.09.2018.

Njemački umjet­nik Peter Karger autor je izlož­be koja je u petak 14. ruj­na otvo­re­na u novi­grad­sko­me Muzeju Lapidarium. „Parenzana – Series“ sas­to­ji se od 18 sli­ka na pod­lo­zi pre­uze­toj od sta­rih foto­gra­fi­ja, a motiv je vezan za usko­trač­nu željez­ni­cu koja je bila u funk­ci­ji od 1902. do 1935. godi­ne i koja je pove­zi­va­la Trst pre­ko niza kolo­dvo­ra s Porečom kao kraj­njim ciljem pro­la­ze­ći kroz tri drža­ve: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku.

Autor je stva­rao pod­lo­ge spa­ja­ju­ći raz­ne moti­ve kola­ži­ra­njem, a uz istar­ske dodao je i neko­li­ko pri­mje­sa iz nje­go­vog rod­nog Berchtesgadena u Bavarskoj. Našle u se tako osli­ka­ne pati­ni­ra­njem topo­graf­ske kar­te koje su ozna­ča­va­le polo­žaj pru­ge, željez­nič­ke kar­te, put­ni­ci, loko­mo­ti­ve i dru­gi moti­vi. Element koji obi­lje­ža­va ovu izlož­bu je foto­gra­fi­ja kom­bi­ni­ra­na s raz­li­či­tim teh­ni­ka­ma sli­ka­nja, a u ovom slu­ča­ju za sli­ka­nje je kori­šte­na i crve­na istar­ska zem­lja kojom je autor ne samo moti­vom nego i mate­ri­ja­lom iska­zao pove­za­nost s Istrom.

Ravnateljica muze­ja Lapidarium Jerica Ziherl poz­dra­vi­la je mno­go­broj­nu publi­ku te rek­la neko­li­ko rije­či o umjet­ni­ku, a večer je glaz­bom otvo­rio nas­tup vokal­no-ins­tru­men­tal­ne sku­pi­ne iz Nove Vasi pored Brtonigle koja je uljep­ša­la večer izved­bom tra­di­ci­onal­nih istar­skih narod­nih pje­sa­ma. O izlož­bi je govo­rio povjes­ni­čar umjet­nos­ti i arhe­olog Marino Baldini isti­ču­ći da je Karger sli­kar ambi­jen­ta, umjet­nik koji koris­ti teh­ni­ke koje nisu nuž­no sli­kar­ske, te da nje­go­vi pri­ka­zi urba­nih okru­že­nja s bojom koja je pati­ni­ra­na daju ugo­đaj sta­ri­ne. A boje koje se mogu naći u Istri su po Baldinijevom miš­lje­nju naj­ljep­še na svi­je­tu, poseb­no u suton koji je i nazvan po tome jer se stje­če dojam da na zapad­noj oba­li sun­ce pri zala­sku tone u more.

Autora je pred­sta­vio i poz­na­ti istar­ski pisac i sli­kar Claudio Ugussi koji zbog zdrav­s­tve­nih raz­lo­ga nije mogao biti pri­su­tan pa je tekst koji je on napi­sao pro­či­ta­la nje­go­va supruga.

Ugussi je pri­mi­je­tio da je Kargerovo stva­ra­laš­tvo u počet­ku pro­is­tek­lo od fran­cu­skih impre­si­onis­ta kao pri­mje­ri­ce Cezanna, ali je kas­ni­je na nje­go­vo stva­ra­laš­tvo pre­sud­ni utje­caj imao nje­mač­ki eks­pre­si­oni­zam, pogla­vi­to čuve­na gru­pa iz Münchena nazva­na “Plavi vitez” (Blau Reiter) po uzo­ru na naj­poz­na­ti­ju sli­ku Kandinskog, koji ju je tije­kom 1912. godi­ne osno­vao s Franzom Marcom, a iz te su gru­pe pro­is­tek­la poz­na­ta ime­na, pri­mje­ri­ce Paul Klee, August Macke i Gabriele Munter. To antik­la­si­cis­tič­ko sli­kar­stvo bilo je suprot­stav­lje­no zapad­njač­ko­me raci­ona­liz­mu, dak­le pro­tiv­no tro­di­men­zi­onal­noj umjet­nos­ti, te time i kubiz­mu, stav­lja­ju­ći nagla­sak na tek­s­tu­ru i boju.

Kargerova umjet­nič­ka posve­će­nost dovo­di ga do kori­šte­nja poseb­ne teh­ni­ke u kojoj  autor upo­treb­lja­va lokal­nu zem­lju, ras­pr­ska­va­ju­će zid­ne boje, akril­ne i tem­pe­ra boje u nijan­sa­ma karak­te­ris­tič­nim za buj­sku zem­lju. Tehnika koju autor koris­ti daje nje­go­vim sli­ka­ma vje­ro­dos­toj­nost, te pro­ma­tra­ju­ći ih stje­če­mo auten­ti­čan osje­ćaj magič­ne atmo­sfe­re kojom je zra­či­la arhi­tek­tu­ra koja je obi­lje­ža­va­la željez­ni­cu, što je dodat­no obo­ga­će­no nas­li­ka­nim ljud­skim liko­vi­ma toga doba.

U pos­ljed­njem dije­lu ove umjet­nič­ke veče­ri pjes­nik Valter Turčinović nadah­nu­to je pro­či­tao svo­ju pje­smu na istro-mle­tač­kom dija­lek­tu koju je ova izlož­ba nadah­nu­la i kojoj je ona posve­će­na. Turčinović je svo­jom poezi­jom na sli­ko­vit način opi­sao povi­jest Parenzane, uklju­ču­ju­ći nje­nu lije­pu, ali i tuž­nu stranu.

Izložba osta­je otvo­re­na do 7. lis­to­pa­da 2018.

Peter Karger je rođen u bavar­skom gra­du Berchtesgadenu, u bli­zi­ni aus­trij­ske gra­ni­ce i Salzburga. Vlasnik je uspješ­ne umjet­nič­ke gale­ri­je “Galerie GANGHOF”. Akademsko obra­zo­va­nje je ste­kao na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Münchenu. Ubrzo je zapo­čeo eks­pe­ri­men­ti­ra­ti s foto­gra­fi­ja­ma i kom­bi­ni­ra­ti ih s raz­li­či­tim teh­ni­ka­ma sli­ka­nja. Njegova dubo­ka pove­za­nost s Istrom zapo­če­la je pri­je dva­de­set godi­na. Danas u svo­joj sta­roj kući u Bujama pro­vo­di neko­li­ko mje­se­ci godiš­nje. Izuzetno ga je impre­si­oni­ra­la crve­na istar­ska zem­lja koju je zapo­čeo koris­ti­ti kao mate­ri­jal za svo­je sli­ke u kom­bi­na­ci­ji sa “sli­ka­ma svje­tla” (foto­gra­fi­ja­ma): “ERD-LICHT-BILDER” (“zem­lja-svi­je­tlo-sli­ke”).

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR