Nhau s gostima predstavlja novi album „Look What I Found in the Forest“ u Malom kazalištu

B. V.

23.12.2025.

Pulska kan­ta­uto­ri­ca Nuša Hauser, koja svoj rad pred­stav­lja pod ime­nom Nhau, lje­tos je obja­vi­la svoj dru­gi, viso­ko oci­je­njen album, „Look What I Found in the Forest“ (Little Black Mountain, 2025) koji sadr­ži deset glaz­be­nih dija­lo­ga, dueta (Dialogues 01 – 10). Uz nju (vokal, piano), auto­ri­cu glaz­be i tek­s­to­va, novi će cik­lus na labin­skoj pro­mo­ci­ji u Malom kaza­li­štu, na Badnjak, 24. pro­sin­ca, s počet­kom u 20 sati, pred­sta­vi­ti s gos­ti­ma: trom­bo­nis­tom Mironom Hauserom, uda­ralj­ka­šem Mattijom Miolijem, gita­ris­tom Gabrielom Radovićem i Blackhillom (pro­gram­ske inter­ven­ci­je, obli­ko­va­nje zvu­ka). Četvrta je to pro­mo­ci­ja u nizu- nakon Pule (Dom hrvat­skih bra­ni­te­lja), Novigrada (Muzej-Museo Lapidarium), Rovinja (Kazalište A. Gandusio) i Vodnjana (Dom mladih).

Ovo dru­go izda­nje dola­zi nakon zapa­že­nog debi­ja s albu­mom “Vetva” (Little Black Mountain, 2023) i nji­me Nhau otva­ra novo autor­sko poglav­lje. Riječ je o glaz­be­nom cik­lu­su koji se ins­pi­ra­ci­jom nado­ve­zu­je na pos­ljed­nju pje­smu s prvog albu­ma, u kojoj mono­log iz “Vetve” pre­ras­ta u dija­log- glaz­be­ni susret dva­ju izvo­đa­ča. Album je sni­mao, mik­sao, pro­gra­mi­rao i mas­te­ri­zi­rao Blackhill. O novom cik­lu­su Nhau kaže:

“I datum obja­ve i nas­lov albu­ma osla­nja­ju se na moj prvi album – Vetva – koji je mono­lo­škim izra­zom pos­lu­žio kao temelj i ins­pi­ra­ci­ja za novu for­mu, komu­ni­ka­ci­ju. Dijalozi su nas­ta­li kao iza­zov potak­nut ohra­bre­njem, ide­ja da se mono­lo­gu pri­dru­ži Drugi, bez una­pri­jed pos­tav­lje­nih okvi­ra. Reakcije mojih glaz­be­nih sugo­vor­ni­ka dola­zi­le su iz raz­nih pozi­ci­ja: fizič­kih, emo­ci­onal­nih, zvuč­nih. U nekim slu­ča­je­vi­ma naši su odno­si bli­ski, u neki­ma jedva dodir­nu­ti. Negdje su deli­kat­ni, drug­dje i kon­flik­t­ni. Željela sam ogo­li­ti zvuč­nu komu­ni­ka­ci­ju, sves­ti je na odnos jedan-na-jedan. Bez kon­tro­le, bez oče­ki­va­nja – ali s pros­to­rom za reak­ci­ju. Nisam ima­la una­pri­jed zamiš­ljen plan oda­bi­ra onog Drugog, odus­ta­la sam od toga kad sam shva­ti­la da ga je kri­vo pret­pos­tav­lja­ti i da to opet (valj­da zbog iste te šte­te jed­no­s­mjer­ne komu­ni­ka­ci­je) neri­jet­ko vodi u neže­lje­nom smje­ru, pre­ma kon­tro­li koju sam želje­la izbje­ći u ovom cik­lu­su. Svaka pje­sma ima pros­tor, ima i atmo­sfe­ru koju sam pret­pos­ta­vi­la dok sam gra­di­la taj isti pros­tor, a ima i moju pro­vo­ka­ci­ju za poče­tak Dijaloga. Sljedeći je korak intu­itiv­no pre­poz­na­va­nje Drugog- oso­be, ins­tru­men­ta, zvu­ka, sen­zi­bi­li­te­ta, pa i samog iza­zo­va (pre)ispitivanja našeg odno­sa. Dijalog ne mora biti ni ugo­dan ni kons­truk­ti­van. On može uni­je­ti novo razu­mi­je­va­nje ili pot­vr­di­ti nera­zu­mi­je­va­nje. Može pro­bu­di­ti igru, iza­zva­ti pro­mje­nu, ili samo stvo­ri­ti novi pros­tor. Ja se nadam da sam stvo­ri­la novi prostor“.

Koncertna pro­mo­ci­ja odr­ža­va se uz pot­po­ru Grada Labina i uz podr­šku Zajednice Talijana “Giuseppina Martinuzzi” Labin i Turističke zajed­ni­ce Grada Labina. Ulaz na kon­cert je slo­bo­dan, a dje­lom je ovo­go­diš­njeg labin­skog advent­skog pro­gra­ma. Otvaranje Teatrina, naj­sta­ri­je pos­to­je­će kaza­liš­ne zgra­de u Istri, na Badnjak, dopri­no­si poseb­noj vri­jed­nos­ti prik­lad­nog ugo­đa­ja kon­cer­ta. Bajkovito Malo kaza­li­šte smje­šte­no je na ula­zu u Stari grad, na mjes­tu sta­rog fon­ti­ka (skla­di­šta žita) iz 1539. godi­ne, a dje­lu­je kao kaza­li­šte od 1844. godine.

teško­ća­ma Istre (UOITI) i Centar za ink­lu­zi­ju i podr­šku u zajed­ni­ci oži­vje­li su u petak, 19. pro­sin­ca, pul­ski Park gra­da Graza, gdje je odr­ža­na tra­di­ci­onal­na „Božićna priredba“.

S 15 živah­nih toča­ka pred­sta­vi­li su se koris­ni­ci polud­nev­nog borav­ka UOITI-ja te orga­ni­zi­ra­nog sta­no­va­nja Centra, koji su na ovaj način poz­dra­vi­li Staru i odas­la­li u Novu godi­nu svo­je želje za zajed­niš­tvom, lju­ba­vi i među­sob­nim razu­mi­je­va­njem. Voditelj veče­ri bio je Alen Čaušević, dok su se na pozor­ni­ci pope­li i svo­je talen­te poka­za­li Miranda Matijašić, Anamarija Mikolaučić, Emin Bašić i Lino Matijaš, Kristina Smiljanić, Alen Mehić, Valter Raunić, Hrvoje Zangl, Vanja Balaško, Jadran Balenović, Alen Melkić, Neven Kresina, Katarina Staničić, Nikolina Lupetina i Sara Milani.

Bilo je tu solo nas­tu­pa, dueta te grup­nih kore­ogra­fi­ja, a kon­cept i reali­za­ci­ju pri­red­be pot­pi­su­je Marta Tilinger, struč­na surad­ni­ca UOITI-ja.

Prisutnima se obra­tio i pred­sjed­nik udru­ge Ozren Catela, koji je zahva­lio svi­ma na podr­š­ci pru­že­noj u pro­tek­loj godi­ni te se osvr­nuo na važ­nost ink­lu­zi­je i bogat­stvo koje druš­tvo njo­me dobi­va. Priredba je pro­tek­la u izra­zi­to vese­loj atmo­sfe­ri, čemu je dopri­ni­je­la duho­vi­tost i srča­nost izvo­đa­ča koji su osvo­ji­li publi­ku i zauz­vrat dobi­li veli­ki i topli aplauz.