Šetnje liminalnim prostorima – Izložba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 10.0 udruge Metamedij

B. V.

13.04.2026.

Udruga Metamedij i Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre orga­ni­zi­ra­ju otvo­re­nje izlož­be fina­lis­ta nagra­de za mla­de umjet­ni­ke Zlatna lube­ni­ca 10.0 pod nazi­vom ”Šetnje limi­nal­nim pros­to­ri­ma”, koje će se odr­ža­ti u petak, 17. trav­nja u 20 sati, u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre.

Žiri nagra­de Zlatna lube­ni­ca 10.0, u sas­ta­vu Ketrin Milićević Mijošek, Pavle Mijuca, Olga Majcen Linn i Oleg Šuran, oda­brao je 10 fina­lis­ti­ca i fina­lis­ta koji će izla­ga­ti svo­je rado­ve u Muzeju od 17. trav­nja do 18. svib­nja 2026. godi­ne: Antonela Beli, Fotina Duni i Nastasja Miletić, Nina Maria Milotić, Lucija Ostrogović, Gaia Radić, Dora Ramljak, RiBo kolek­tiv (Zdenko Pavičić, Tin Heljić i Mira Tomić), Filip Smrekar, Karlo Štefanek i Nataša Takač.

Proglašenje dobitnika/ce nagra­de Zlatna lube­ni­ca 10.0 odr­žat će se na otvo­re­nju izložbe.

„Jeste li se ika­da zatek­li u pros­to­ri­ma koji pos­to­je izme­đu stvar­nog i nes­tvar­nog, na pra­go­vi­ma koji dije­le poz­na­to od nepoz­na­tog, izme­đu ‘’ovdje’’ i ‘’tamo’’, ili na sje­ci­šti­ma gdje izvanj­sko pro­di­re u unu­traš­nje? Bilo da su to fizič­ki pros­to­ri maglo­vi­tih željez­nič­kih kolo­dvo­ra kas­no uve­čer, osam­lje­ne ben­zin­ske crp­ke, labi­rin­ti praz­nih hotel­skih hod­ni­ka, pus­ti aero­dro­mi koji naj­ed­nom dje­lu­ju para­nor­mal­no, ili pak meta­fo­rič­ka mjes­ta pri­je­laz­nos­ti i odva­ja­nja. Istovremeno su ispraž­nje­ni od živo­ta i ispu­nje­ni jezi­vim osje­ća­jem pri­sut­nos­ti. Kad ih pro­ma­tra­mo, sli­ka se pre­tva­ra u zrna­ti, titra­ju­ći pri­kaz, a sva­ki se jasan zvuk pri­gu­šu­je u zuja­nje i šum. Prisutnost u tak­vom pros­to­ru pod­sje­ća više na igra­nje vide­oigre u prvom licu, nego kao stvar­no iskus­tvo. Upravo u tak­vim pros­to­ri­ma, rađa­ju se zamr­še­ne i ambi­va­lent­ne emo­ci­je koje osci­li­ra­ju izme­đu nos­tal­gi­je i nela­go­de. Istovremeno fizič­ki i meta­fo­rič­ki, ovak­vi limi­nal­ni pros­to­ri mjes­ta su koja ozna­ču­ju među­pros­to­re, pra­go­ve i mjes­ta pri­je­laz­nos­ti. To su mjes­ta koja izne­vje­ra­va­ju oče­ki­va­nja od nje­go­ve stvar­ne namje­ne ili kon­tek­s­ta, pa čak i oče­ki­va­nja same stvarnosti. (…)

„U pos­ljed­njih dese­tak godi­na, limi­nal­ni pros­to­ri ins­pi­ri­ra­ju este­ti­ku koja nas­ta­nju­je bes­pu­ća digi­tal­nog svi­je­ta. (…) Ovi feno­me­ni pos­ta­ju spe­ci­fi­čan inter­net­ski fol­k­lor koji je obli­ko­van logi­kom plat­for­mi na koji­ma izvor­no nas­ta­je (4Chan, Reddit, Discord i YouTube) i pro­di­re u vide­oigre, fil­mo­ve, tele­vi­zij­ske seri­je, glaz­bu, knji­žev­nost i vizu­al­ne umjet­nos­ti. Jednako kao što limi­nal­ni pros­to­ri iza­zi­va­ju osje­ćaj dezo­ri­jen­ti­ra­nos­ti, ovi su mul­ti­me­dij­ski feno­me­ni ”neuhvat­lji­vi, kom­plek­s­ni, teško odre­di­vi, … [a] brzi­na kojom se mije­nja­ju i evo­lu­ira­ju čini ih nemo­gu­ći­ma za defi­ni­ra­ti” (Tanni 2024: 12). Fascinacija limi­nal­nim pros­to­ri­ma mani­fes­ti­ra se kao kolek­tiv­na kons­truk­ci­ja sje­ća­nja na pre­din­ter­net­sko doba: roman­ti­zi­ra­na ver­zi­ja proš­los­ti koju mla­đe gene­ra­ci­je, para­dok­sal­no, nas­ta­nju­ju kao pros­tor vlas­ti­te nos­tal­gi­je, iako u nje­mu nika­da nisu fizič­ki boravile.

„(…) U okvi­ri­ma ovih neiz­vjes­nih i pro­mje­nji­vih okol­nos­ti, pos­tav­lja se pita­nje kako se nave­de­ne pro­mje­ne reflek­ti­ra­ju na nas, koje nove afek­tiv­ne reak­ci­je iza­zi­va­ju? Koji su to novi estet­ski tren­do­vi i umjet­nič­ke for­me koje nas­ta­ju u kon­tek­s­tu sve veće pri­sut­nos­ti u vir­tu­al­nom? Kako pro­miš­lja­ti te pros­to­re i s nji­ma pove­za­ne emo­ci­je izvan okvi­ra dvo­di­men­zi­onal­nih sli­ka, u medi­ju zvu­ka, svje­tla, videa, pokre­ta, pro­ce­sa, hibrid­nim spo­je­vi­ma raz­li­či­tih ele­me­na­ta…? U ovo­go­diš­njem 10. izda­nju nagra­de Zlatna lube­ni­ca tra­ga­mo za ana­kro­nim pred­me­ti­ma koji poku­ša­va­ju uhva­ti­ti sje­ća­nja i emo­ci­je na izma­ku, dezo­ri­jen­ti­ra­ju­ćim pros­to­ri­ma i nos­tal­gič­nim zvu­ko­vi­ma, kime­ra­ma ana­log­nog i digi­tal­nog. Pozivamo vas na istra­ži­va­nje i mapi­ra­nje pute­lja­ka, fizič­kih ili neural­nih, gdje supos­to­je nepo­du­dar­na sta­nja diso­ci­ja­ci­je i pri­sut­nos­ti, nos­tal­gi­je za nepro­živ­lje­nim, nepot­pu­nih sje­ća­nja i sve­ga ono­ga što leb­di izme­đu opip­lji­vog i neuhvat­lji­vog“, piše Marijeta Bradić u ras­pi­su teme ovo­go­diš­nje jubi­lar­ne Zlatne lubenice.

Organizator izlož­be su udru­ga Metamedij i Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre, uz finan­cij­sku podr­šku Grada Pule, Turističke zajed­ni­ce Grada Pule, Istarske župa­ni­je, Zaklade ”Kultura nova” i Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske.

Izložba se može raz­gle­da­ti do 18. svib­nja 2026. godi­ne rad­nim danom, osim pone­djelj­ka i blag­da­na, u rad­nom vre­me­nu Muzeja: u trav­nju od 10 do 19 sati te u svib­nju od 10 do 20 sati.