Skupna izložba istarskih umjetnika “CRNO” u Varaždinu

14.11.2018.

Gradski muzej Varaždin i Galerijski cen­tar Varaždin u surad­nji sa Galerijom Zlati ajn­gel i Gradskom gale­ri­jom Labin pred­stav­lja­ju skup­nu izlož­bu istar­skih umjet­ni­ka nazi­va “Crno” koja će biti otvo­re­na u sri­je­du 14. stu­de­nog u 19 sati, u Gradskom muze­ju Varaždin, Palača Sermage, Trg M. Stančića 3, a nakon toga u Galeriji Zlati ajn­gel (Gajeva 15) i u Galerijskom cen­tru Varaždin (Uska uli­ca 7). Selektor i kus­tos izlož­be je Mladen Lučić, a izla­žu auto­ri: Tea Bičić, Đanino Božić, Egidio Budicin, Đani Celija, Matija Debeljuh, Krešimir Farkaš,  Alen Floričić, Fulvio Juričić, Zdravko Milić, Robert Pauletta, Silvo Šarić, Bojan Šumonja, Sanja Švrljuga i Umjetnička gru­pa Labin Art Express.

“U današ­njem druš­tve­no – poli­tič­kom okruž­ju opće glo­ba­li­za­ci­je u kojem domi­ni­ra per­fid­na vla­da­vi­na libe­ral­nog kapi­ta­liz­ma, umjet­nost se naš­la u neza­vid­nom i kauzal­nom odno­su. Pažljivo pro­gra­mi­ran svjet­ski pro­ces, zapo­čet u svib­nju 1954., na taj­nom sas­tan­ku u Hotelu de Bilderbeberg, u nizo­zem­skom Oosterbeeku, napo­kon je pobje­dom neo­li­be­ra­liz­ma ostva­ren, a vla­da­vi­na boga­tih poje­di­na­ca koji pre­uzi­ma­ju apso­lut­nu kon­tro­lu sve­ga na Zemlji je uspos­tav­lje­na. Korporacije su zav­la­da­le svi­je­tom i potis­nu­le naci­onal­nu, druš­tve­nu i indi­vi­du­al­nu svi­jest u zape­ćak zbi­va­nja te su per­fid­no osmis­li­le odgo­va­ra­ju­ću admi­nis­tra­ci­ju koja guši indi­vi­du­ali­zam i sna­gu umjet­nič­kog izra­za koji sve više pos­ta­je efe­mer­nom poja­vom. Pažljivo pro­gra­mi­ran i diri­gi­ran svi­jet mar­ke­tin­ga pos­tav­lja nova pra­vi­la igre i pro­mo­vi­ra Tvornicu sno­va koja je putem super­mar­ke­ta, inter­ne­ta i druš­tve­nih mre­ža u pot­pu­nos­ti namet­nu­la svoj obra­zac jef­ti­ne zaba­ve i pot­pu­no ovla­da­la čovje­ko­vim slo­bod­nim vre­me­nom. Danas se suz­bi­ja sva­ki poje­di­nač­ni inte­lek­tu­al­ni i umjet­nič­ki napor, a kao zamje­nu za kre­ativ­na dru­že­nja izmiš­ljen je Facebook kao poli­gon slo­bod­ne komu­ni­ka­ci­je koji se, kao i sve inter­net­ske stra­ni­ce, arhi­vi­ra u “ser­ve­ri­ma” moć­ni­ka koji s pohra­nje­nim poda­ci­ma mani­pu­li­ra­ju kada i kako odluče.

„Tako i umjet­ni­ci danas, pre­tež­no komu­ni­ci­ra­ju putem kon­tro­li­ra­nih medi­ja, a kako bi dobi­li neka sred­stva ili ostva­ri­li poko­ji rezi­den­ci­jal­ni bora­vak mora­ju ispu­ni­ti bez­broj­ne papi­re te na tak­ve apli­ka­ci­je potro­še više vre­me­na i ener­gi­je nego na kre­aci­ju svog umjet­nič­kog rada. Gašenje indi­vi­du­aliz­ma dovo­di do znat­no sma­nje­nog emo­tiv­nog pris­tu­pa te suvre­me­ni umjet­ni­ci sve češ­će pose­žu za doku­men­tar­nim i akti­vis­tič­kim pos­tup­ci­ma, čime i nes­vjes­no pos­ta­ju dje­lom namet­nu­tog pro­gra­ma jer gube svoj iden­ti­tet i sen­zi­bi­li­tet. Umjetnici jas­no osje­ća­ju puls vre­me­na, a veći­na njih još uvi­jek svoj stav iska­zu­je iskre­nim i emo­tiv­nim izra­zom kojeg reali­zi­ra­ju u medi­ji­ma koji su im bli­ski, a ne namet­nu­ti. Izvedba, eks­pre­siv­na sna­ga i poru­ka tako nas­ta­log umjet­nič­kog dje­la čes­to je znat­no jača i iskre­ni­ja od pro­gram­skih agi­ta­cij­skih istu­pa. Istarski umjet­ni­ci zas­tup­lje­ni na ovoj izlož­bi zadr­ža­li su sna­gu svo­je indi­vi­du­al­nos­ti te pro­go­va­ra­ju, sva­ki na svoj način, o nima­lo opti­mis­tič­nom vre­me­nu u kojem žive. U nji­ho­vim se rado­vi­ma osje­ća pro­test pre­ma druš­tve­noj zbi­lji, ali nagla­še­na je emo­tiv­na uzne­mi­re­nost i tje­sko­ba što se oči­tu­je u izra­žaj­nom i men­tal­nom crni­lu kojim odi­šu nji­ho­vi radovi.

„Ovi istar­ski umjet­ni­ci, ne napu­šta­ju­ći svo­je osob­ne umjet­nič­ke pos­tu­la­te i indi­vi­du­al­nu pre­poz­nat­lji­vost, prem­da meta­fo­rič­no, vrlo snaž­no pro­go­va­ra­ju o suvre­me­nim, druš­tve­nim ano­ma­li­ja­ma, poli­tič­koj zbi­lji te eko­nom­skoj i idej­noj osku­di­ci. Njihova druš­tve­na poru­ka odas­la­na je bez zadr­ške, jez­gro­vi­to i jas­no s pred­z­na­kom crni­la kao kohe­rent­nim fak­to­rom koji ih obje­di­nju­je i ilus­tri­ra nji­hov iden­ti­čan pogled na suvre­me­nu stvar­nost, ali i bez­per­s­pek­tiv­nu sko­ru buduć­nost”, piše Mladen Lučić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Priredio B. V.