Indirekt Warm-up u muzeju Lapidarium u Novigradu

22.05.2019.

Nezavisni Indirekt music & art fes­ti­val koji će se odvi­ja­ti u peri­odu od 6. do 8. lip­nja došao je do svog sed­mog izda­nja, a 18. svib­nja se u novi­grad­skom Muzeju Lapidarium po tre­ći put odr­ža­lo svo­je­vr­s­no “zagri­ja­va­nje” odnos­no Warm-up. Indirekt orga­ni­zi­ra udru­ga “Manufaktura sno­va” iz Umaga i do sada je pro­mo­vi­rao mno­go mla­dih neafir­mi­ra­nih umjet­ni­ka koji se bave knji­žev­noš­ću, glaz­bom i likov­nim umjet­nos­ti­ma, a trag koji naj­du­že osta­je vid­ljiv sas­to­ji se od mura­la koji iz godi­ne u godi­nu mije­nja­ju sli­ku gra­da, osli­ka­va­ju­ći fasade .

Indirekt Warm-up pro­gram se ove godi­ne odr­žao na dvos­tru­ku obljet­ni­cu: Međunarodni dan muze­ja i godiš­nji­cu ute­me­lje­nja novi­grad­skog Lapidariuma, pa je za tu pri­go­du pri­prem­ljen boga­ti sadr­žaj koji se sas­to­jao od pred­stav­lja­nja rado­va tro­ji­ce likov­nih umjet­ni­ka, dva kon­cert­na nas­tu­pa kan­ta­uto­ri­ce i doma­ćeg dueta, kao i degus­ta­ci­je doma­ćih gas­tro pro­izvo­da. Program su pred­sta­vi­li kus­to­si­ca-pri­prav­ni­ca mag.cult. Dina Kamber, rav­na­te­lji­ca i muzej­ska savjet­ni­ca dr.sc. Jerica Ziherl i jedan od tro­ji­ce auto­ra Dominik Vuković koji je izra­dio mural na ula­zu u Muzej, dok sli­kar Igor Taritaš i foto­graf Bojan Mrđenović nisu bili prisutni.

Mural Dominika Vukovića (1990.) nosi naziv “Sjećanje na ulje­šu­re” i kako autor kaže pred­stav­lja stva­ran, goto­vo zabo­rav­ljen, doga­đaj koji se odvio kra­jem 19. sto­lje­ća kada su se tri ulje­šu­re nasu­ka­le na pla­ži Karpinjan u bli­zi­ni Novigrada. Događaj kojeg bismo u današ­nje vri­je­me okra­rak­te­ri­zi­ra­li tuž­nim u onim vre­me­ni­ma zna­čio je spas za narod koji je gla­do­vao. Kosturi ulje­šu­ra danas su izlo­že­ni u Civico Museo di Storia Naturale u Trstu i u osnov­noj ško­li “Rivarella” u Novigradu.

Vuković i Ziherl na počet­ku su veče­ri pre­zen­ti­ra­li rado­ve u opu­šte­noj atmo­sfe­ri u for­mi dija­lo­ga, a umjet­nik je nagla­sio da je raz­li­ka izme­đu ilus­tra­ci­je i sli­ke samo u pri­mje­ni gdje je ilus­tra­ci­ja kon­kret­ni­ja. “Ovdje se radi o mura­lu, no ujed­no i o ilus­tra­ci­ji jed­nog doga­đa­ja”, rekao je Vuković.

Fotograf Bojan Mrđenović (1987.) sni­mio je seri­ju od devet foto­gra­fi­ja veli­kog for­ma­ta u peri­odu izme­đu 2011. i 2017. godi­ne, koje natu­ra­lis­tič­ki pri­ka­zu­ju nekret­ni­ne trgo­vač­kog lan­ca nazi­va “Budućnost” iz Pakraca, te je ta riječ vid­lji­va na sva­koj od foto­gra­fi­ja. Firma osno­va­na 1954. u ste­čaj je otiš­la 2006. godi­ne, a sve što je od nje osta­lo su oro­nu­le zgra­de na koji­ma ime sim­bo­li­zi­ra, uz poma­lo gor­ku iro­ni­ju, oči­tu naiv­nost ili mrač­no proročanstvo.

Motivi na realis­tič­nim rado­vi­ma zajed­nič­kog nazi­va “Otuđeni prostori“slikara Igora Taritaša (1987.) pred­stav­lja­ju eks­te­ri­je­re Zagreba koji obič­no zbog svog derut­nog sta­nja osta­ju namjer­no ili nena­mjer­no neza­mi­je­će­ni. Glavna karak­te­ris­ti­ka ovih sli­ka je odsut­nost sme­ća koje je obič­no pri­sut­no na tak­vim mjes­ti­ma, a lini­je su eks­trem­no ured­ne i rav­ne. Umjetnost ono­me što je nepo­želj­no dalje vri­jed­nost i čini ga estet­ski prihvatljivim.

“Ovom izlož­bom želje­li smo pove­za­ti tri umjet­ni­ka koji se slu­že raz­li­či­tim, ali ipak vrlo slič­nim medi­ji­ma”, kaza­la je rav­na­te­lji­ca isti­ču­ći da je zna­čaj ana­log­nih foto­gra­fi­ja Bojana Mrđenovića u tek­s­tu odnos­no nat­pi­su “Budućnost” koji ih pra­ti i odsut­nos­ti lju­di u kadru. U sadaš­nje vri­je­me može­mo s odma­kom gle­da­ti na ime­na fir­mi tak­ve vrste, pri­mje­ri­ce Pobjeda, Mladost, Naprijed i slič­no, koji su u ona vre­me­na bila uobi­ča­je­na, a danas ostav­lja­ju sasvim dru­ga­či­ji dojam. I Taritaševe sli­ke tako­đer pri­ka­zu­ju zgra­de bez lju­di i može­mo zamis­li­ti kako ljud­ska rasa isto­vre­me­no može biti jako kre­ativ­na i izra­zi­to des­truk­tiv­na, zaklju­ču­je Jerica Ziherl.

Još jedan zanim­lji­vi gost Warm-up‑a bio je pisac iz Savičente Darko Pekica, čije su soč­ne pri­če na čaka­vi­ci i čud­no­va­te dogo­dov­šti­ne, koje pod­sje­ća­ju na neki način na dje­la slav­no­ga Miljenka Smoju, godi­na­ma zabav­lja­le čita­te­lje dnev­ni­ka Glas Istre. U ovoj pri­li­ci, među­tim, Pekica je došao pred­sta­vi­ti vlas­ti­te eko­lo­ške pro­izvo­de i odu­še­vio posje­ti­te­lje craft pivom Kampanjola, izvr­s­nim doma­ćim sirom i odlič­nim humo­rom. A naj­sla­đe te veče­ri bila je poseb­na i izu­zet­na tor­ta. Marina Gashi, kul­t­na “šefi­ca” hrvat­ske gas­tro­no­mi­je, vlas­ni­ca res­to­ra­na “Marina” iz Novigrada, za Lapidarium ispek­la je poseb­nu tor­tu (čoko­la­da, lješ­njak, mali­ne). Torta je ima­la oblik jed­nog od spo­me­ni­ka iz muzej­skog pos­ta­va, a nes­ta­la je u tre­nut­ku… Na broj­na pita­nja “čija je” i ” koji je recept”, Marina je pos­la­la poru­ku “Nema recep­ta, sve na pamet”.

Na kra­ju veče­ri pred mno­go­broj­nom publi­kom nas­tu­pi­li su mla­da, talen­ti­ra­na, trš­ćan­ska kan­ta­uto­ri­ca Fiore Lazzerini i duet Feelit kojeg sači­nja­va­ju Filip Pauletić i Toni Bassanese.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR