“NEKA BI ŽIVJELI U ZANIMLJIVIM VREMENIMA” – 58. BIJENALE UMJETNOSTI U VENECIJI
U subotu 11. svibnja Bijenale u Veneciji otvara svoja vrata po 58. put. Ova najstarija i najznačajnija umjetnička izložba ovaj put dolazi pod temom “Neka bi živjeli u zanimljivim vremenima”, a kako kaže predsjednik Bijenala u Veneciji Paolo Baratta, naziv ove izložbe mogao bi se protumačiti kao neka vrsta prokletstva – gdje izraz “zanimljiva vremena” evocira ideju izazovnog ili čak “prijetećeg” vremena, ali bi se također mogao shvatiti kao poziv da sagledamo i razmatramo tijek ljudskih događanja u svoj njihovoj kompleksnosti. To je poziv koji je posebno važan u vremenima kada se čini da prevladava pretjerana simplifikacija, generirana konformizmom ili strahom. Ipak, Baratta konstatira: “Ali ja vjerujem da je ovakva umjetnička izložba vrijedna naše pažnje, prije svega, kada nam namjerava predstaviti umjetnost i umjetnike kao odlučujući izazov svim ovim pojednostavljujućim stavovima.”
“Neka bi živjeli u zanimljivim vremenima” (“May you live in interesting times”) je engleski izraz navodno preuzet iz drevne kineske izreke, a iako naizgled blagoslov, obično se koristi ironično, s jasnim implikacijama da su “nezanimljiva vremena” mira i spokojstva ona koja poboljšavaju život više od “zanimljivih vremena” koja, s povijesne perspektive, obično uključuju nered i sukob. Miranda Levanat-Peričić govoreći o tome spominje Slavoja Žižeka koji vidi najdražu mentalnu vježbu intelektualaca XX. stoljeća, kada “nesretni intelektualci ne mogu podnijeti zapravo to da vode život koji je u osnovi sretan, siguran i ugodan, pa su prisiljeni konstruirati scenarij radikalne katastrofe kako bi opravdali svoj viši poziv”. U iskušenju da ponudi radikalno čitanje aktualnog trenutka, i sâm pod utjecajem spomenutoga sindroma, Žižek preinačuje ovaj izraz u usklik “Dobrodošli u zanimljiva vremena!” te zaključuje da se približavamo novom dobu povijesno zanimljivih vremena, odnosno razdoblju nemira, rata i borbe za vlast u kojemu stradavaju milijuni nevinih.
Kako bilo, Ralph Rugoff u svojstvu umjetničkog ravnatelja, pod ovim je nazivom osmislio i organizirao glavnu izložbu koja se održava u središnjem paviljonu na Giardinima te početnom dijelu Arsenala u Veneciji. Izložba uključuje radove koji odražavaju prekarne aspekte današnje egzistencije, uključujući različite prijetnje ključnim tradicijama, institucijama i odnosima “poslijeratnog poretka”. Objašnjavajući svoj pristup Rugoff napominje: “…na početku moramo priznati da umjetnost ne ispoljava svoju snagu u području politike. Umjetnost ne može zaustaviti uspon nacionalističkih pokreta i autoritarnih vlasti u različitim dijelovima svijeta, niti može ublažiti tragičnu sudbinu raseljenih ljudi (čiji broj sada predstavlja gotovo jedan posto svjetske populacije).” Međutim, na neki neizravan način, umjetnost možda može biti neka vrsta vodiča kako živjeti i razmišljati u „zanimljivim vremenima.“
58. međunarodna izložba umjetnosti neće imati temu sama po sebi, već će istaknuti opći pristup stvaranju umjetnosti i specifičan pogled na društvenu funkciju umjetnosti kao prihvaćanje kako ugode tako i kritičkog mišljenja. Izložba će se fokusirati na rad umjetnika koji propituju postojeće navike mišljenja i otvaraju nova čitanja objekata i slika, gesta i situacija. Umjetnost ove vrste proizlazi iz prakse usvajanja višestrukih perspektiva: naizgled kontradiktornih i nekompatibilnih predodžbi, ali i žongliranje različitim načinima uočavanja smisla u svijetu. Umjetnici koji razmišljaju na ovaj način nude alternative značenju “činjenica”, sugerirajući drugačije načine povezivanja i kontekstualizacije. Rugoff još dodaje: “Animirani bezgraničnom znatiželjom njihov rad nas ohrabruje da budemo iskreni prema svim neupitnim kategorijama, konceptima i subjektivnostima. On nas poziva da razmotrimo višestruke alternative i nepoznate prednosti i ukazuje na načine na koje je ‘red’ postao istovremena prisutnost raznolikih redova.” Izložba će osim glavne izložbe na kojoj sudjeluje 79 pozvanih međunarodnih umjetnika također uključivati 90 nacionalnih sudjelovanja u paviljonima na Giardinima, u Arsenalu te u povijesnom centru Venecije, a po prvi put svojom zasebnom izložbom na Bijenalu će sudjelovati: Alžir, Gana, Madagaskar, Pakistan, Dominikanska republika i Kazahstan.
Za predstavljanje Hrvatske ove godine odabran je koncept kustosice Katerine Gregos, odnosno projekt Igora Grubića, „Tragovi nestajanja (u tri čina)“. Ovaj projekt nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. godine. Sačinjavaju ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Projekt je započeo 2006. kada umjetnik otpočinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje njegov utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture.
U kustoskoj izjavi Ralph Rugogg zaključuje: “Konačno, ova izložba bit će formulirana u uvjerenju da je čovjekova sreća ovisi o supstancijalnim razgovorima, jer kao društvene životinje mi smo okrenuti i stvaranju i pronalaženju smisla, ali i povezivanju s drugima. U tom smislu, izložba će imati za cilj naglasiti ideju da značenje umjetničkog djela nije suštinski ugrađeno u objekte već u konverzaciju – najprije između umjetnika i umjetničkog djela, zatim između umjetničkih djela i publike, te naposljetku između različitih javnosti. U konačnici, Biennale Arte 2019 teži idealu da to što je najvažnije nije ono što je izloženo, već kako publika može koristiti svoje iskustvo izložbe nakon nje, da bi se suočila sa svakodnevnim stvarnostima, proširenih stajališta i s novim energijama. Izložba bi trebala otvoriti oči ljudima prema novim načinima postojanja u svijetu i tako promijeniti njihov pogled na taj isti svijet.”
Tekst pripremio: Boris Bogunović / Konstruktiva
Fotografije: Courtesy of La Biennale
