Predstavljanje rezultata projekta „L kako libar, L kako Ližnjan“
Predstavljanje projekta „L kao libar, L kao Ližnjan: selo-početnica“ bit će održano u knjižnici ZVONA i NARI u Ližnjanu u utorak, 11. lipnja u 18 sati. U programu će sudjelovati prvaši i drugaši OŠ dr. Mate Demarina PO Ližnjan zajedno s učiteljicama Dubravkom Karčić i Ljiljanom Stanić te voditelji udruge koji su ujedno i nositelji projekta. Na završnoj priredbi u utorak će biti predstavljena digitalna čakavska slovarica ližnjanskoga govora naslovljena „L kako libar, L kako Ližnjan“.
„Krasan je to i plodonosan rezultat niza od 15 radionica na temu očuvanja i revitalizacije jezične baštine našega kraja, radionica održanih tijekom ove godine i ostvarenih u suradnji s raznim književnicima te stanovnicima Ližnjana. Potporu projektu dale su Općina Ližnjan i Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnoga društva“, navode organizatori.
U projektu su kao gosti-predavači sudjelovali: književnici Daniel Načinović, Ljiljana Rotar, Josip Pip Škifić, Ana Marija Pavlović i Lili Jelenaca te poznati svirac na roženicama Zdenko Glavaš.
„U sklopu projekta održana je jedna premijera – naime, prvo predstavljanje knjige poezije za djecu „Dvi male ruke“ Lili Jelenace, dok je Ana Marija Pavlović samo za ovu priliku napisala dramski tekst na ližnjanskom govoru. Josip Pip Škifić, ližnjanski pjesnik, ujedno i jezični savjetnik naše slovarice kazivao je djeci autentične, još „službeno“ nezapisane priče usmene narodne književnosti upravo iz našega sela. Naročito smo ponosni i na dvi ledonje koje smo zahvaljujući donaciji naše općine zasadili uz ližnjansko nogometno igralište čime je još jednom dokazan dugogodišnji ekološki status ližnjanske škole, inače prve područne škole u RH koja je svojedobno bila nagrađena tim naslovom.
„Posebno ćemo pamtiti i našu šetnju kroz Ližnjan kada smo opremljeni olovkama i papirom krenuli u lov na beside ližnjanskega govora. Posjetili smo tetu Miju Jukopila koja nam je pokazala narekamane kuhinjske krpe iz starih vremena te bilježnicu punu recepata od prije gotovo 100 godina, dok nam je teta Ida Bašan govorila o igrama iz njezina djetinjstva; bili su tu i ribari Alen i Graziano koji su s nama podijelili beside iz područja ribarstva.
„Tijekom cijelog polugodišta djeca su poput pravih lingvista i etnologa sakupljala narodno blago, zapisivala riječi i otkrivala tradiciju svoga kraja da bi sada sve to zasjalo u našoj slovarici „L kako libar, L kako Ližnjan““, zaključuju organizatori.
„Naše ča nećemo zabiti, nego ćemo ga vajka s ponoson govoriti!“, poručuju ližnjanska dica.
Pitanje jezika pitanje je opstojnosti jedne zajednice i njezinih vrijednosti, ali isto tako i snažno stvaralačko sredstvo kojim oblikujemo sadašnjost i budućnost, kojim šaljemo važnu poruku o međusobnom poštivanju, miru i ljubavi.
Priredio B. V.
