11. festival Arterija u Novigradu: “SPASIMO UGROŽENE VRSTE”
U organizaciji Muzeja Lapidarium iz Novigrada održano je, u razdoblju od 21. do 23. kolovoza, 11. izdanje Međunarodnog festivala vizualnih umjetnosti – Arterija, ove godine posvećenog temi “Spasimo ugrožene vrste”. Prostori Muzeja Lapidarium, Galerije Rigo, atrija i parka Muzeja bili su tako kulise izložbi, scensko-glazbenih performansa te interaktivnih i edukativnih instalacija brojnih umjetnika.
Kustosica Jerica Ziherl kazala je kako sudionici ovogodišnje Arterije primjerima vlastitih radova potvrđuju da je suvremena umjetnost itekako društveno relevantna. “Snagom proizvodnje subjektivnosti i njezinim povlaštenim prenositeljima i djelima, promišljaju o identitetu, podrijetlu, o dubokoj vezi između čovjeka i prirode, čovjeka i znanosti, o bioetičkom konceptu ravnoteže, sklada i neprekidnoga ponovnoga rađanja, no prije svega o autentičnoj ljudskoj egzistenciji kao činu slobode. A ona ne samo da je i danas aktualna već poprima karakter vizije onog što suvremenu umjetnost čini tako istodobno bliskom svakodnevnom životu u globalnim okvirima brige za istinsku zajednicu, ali i imaginarnom činu nadilaženja samoga života u traganju za utopijskim mjestom jednakosti i pravednosti. Svjesni toga da je naša civilizacija uspjela narušiti – a i dalje se korporativno trudi da uništi još više – osnovne vrijednosti prava i jednakosti svih oblika života na našem planetu, ipak i usprkos toj poraznoj zbilji, naši umjetnici, bez obzira na to o kojem je mediju umjetničkoga izražavanja riječ, ustrajno i opetovano dokazuju i sebi i drugima da su mentalni svjetovi drugačijega svijeta ipak mogući, doduše malo drugačiji (raznovrsniji), malo neobičniji, malo sastavljeni jednim boljim redom. Stoga smo u fokus ovogodišnje Arterije postavili koncept matrie za koju je čitav svijet dom, čitav planet Zemlja kao pravo na život svih oblika života temeljenog na civilizacijskom narativu o skladu i ravnoteži te slobodi. I ljudskog i životinjskog i biljnog”, istakla je Ziherl.
Na ulazu u muzejski izložbeni prostor dominira slika Zlatana Verhabovića naziva „Rock Bottom Riser“, naslikana 2014. godine kao jedna iz serije “Prokleta posada”, u tehnici ulje na platnu, dimenzija 170 sa 243 cm i koja prikazuje nasukanu mrtvu ulješuru.
Denis Krašković predstavlja seriju linoreza iz grafičke mape i 26 skulptura, u tehnici bojana epoksidna smola zajedničkog naziva „Kritično ugrožene vrste“, gdje možemo prepoznati brojne morske i kopnene životinjske vrste u nestajanju, o čemu govore i njegovi radovi iz muzejskog fundusa naziva „Nemoj me prekidati“, iz 2004., te „Koza na brodu“, 2015, akril na platnu, dimenzija 190 x 140 cm.
Đanino Božić autor je recentnih radova „Klonirani slonovi s genom mrava“, te „Smeće s mog stola, smeće s mog poda“, a Maša Bajc izlaže tri fotografije naziva „Vepar“, „Dim“ i „Jelen“. Iz muzejskog fundusa predstavljeni su fotografi Luko Piplica s tri fotografije u boji, dimenzija 20 x 40 cm, naziva „Užasi zavičaja“, Pero Dabac s fotografijom iz serije posvećene zagrebačkim grafitima iz 2001. godine, dimenzija 27,7 x 49,4 cm, Dalibor Martinis s dvije crno-bijele fotografije iz 2003. godine iz serije „100 postaja“. „Obraćam vam se kao čovjek čovjeku“ koja pokazuje prazne, porušene kućice na autobusnim postajama u Istri, te Anđelo Božac s crno-bijelom fotografijom 80 x 97 cm naziva „Naomi“ iz 1999. godine iz serije posvećene motivima transseksualaca.
Petra Mrša snimila je video rad „Tako je mirno, nigdje žive duše“ boraveći tijekom 2018. godine na rezidenciji AiR Kuberton, a dvojac Markus Hanakam & Roswitha Schüller predstavlja seriju Instagram efekata OIKOS nastalu ove godine.
Filip Borelli autor je interaktivne kinetičke skulpture naziva „Nevidljiva ljepota“ koja je predstavljena u atriju Muzeja te izazvala veliku pažnju, posebno najmlađih posjetitelja. Glavna komponenta je pokretan, opipljiv i prilagodljiv 3D objekt. Model je konstruiran od fluorescentnih niti različitih dužina postavljenih na rotirajući propeler. Uz pratnju autorske ambijentalne glazbe, skulptura se ljudskim dodirom pokreće i mijenja imitirajući interakciju prirodnih sila.
Veliku pozornost izazvale su i dvije interaktivne instalacije čiji je autor mladi umjetnik Vitar Drinković. U galeriji Rigo predstavio je rad nastao 2017. godine naziva „Konduktivnost percepcije“, te demonstrirao posjetiteljima kako naše tijelo reagira na naše okružje, misli i komunikaciju. Zakačivši remen sa senzorom i 3D printanu kvačicu za prst uređaj je, prateći tjelesne i psihološke procese i stanja, mijenjao boju svjetlosti na zidu galerije.
Instalacija „Biljno sljepilo“, nastala 2018. godine, predstavljena u prostoru muzeja, na sličan način pokušava kroz interakciju stvoriti veću svijest i senzibilitet za biljni svijet. Na listovima fikusa pričvršćene su medicinske elektrode te se ljudskim dodirom akrtiviraju promjene boja svjetlosti neonske lampe.
Brojnu publiku u parku Muzeja Lapidarium oduševio je glazbeno-scenski nastup „Car je gol u Cittanovi: Jože Veli je liber bil“, autora scenarija i tekstova za songove Stanislava Habjana, koji dočarava nepoznate detalje iz života Velog Jože prije i poslije njegova nestanka, a ostali sudionici su Mary May, pjevačica, skladateljica i psihologinja Marija Butirić, Ante Perković, gitarist i skladatelj i arheolog, te etnolog i rizničar melodija, slikar, kritičar, kustos, glazbenik, a sada i Veli Jože, Marko Golub. Festival je završio multi-instrumentalanim, elektro-akustičnim koncertnim performansom Equilibrium 0.2 porečkog bubnjara, skladatelja i programera Alexa Brajkovića.
Program je ostvaren sredstvima Grada Novigrada – Cittanova, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova / Mi+ platforma.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
