Vlatka Škoro i Josip Tirić izlažu u galeriji Poola

16.09.2020.

Izložba skul­p­tu­ra Vlatke Škoro pod nazi­vom ” Čopor – stu­di­ja jedin­ke” i izlož­ba sli­ka  Josipa Tirića “The bene­fits of pessi­mism” bit će otvo­re­ne u subo­tu, 19. ruj­na u 20 sati u pul­skoj gale­ri­ji Poola. Izložba osta­je otvo­re­na do 8. listopada.

Često se govo­ri da su Prvi svjet­ski rat i situ­aci­ja u svi­je­tu pri­je nje­ga, odnos­no osje­ćaj čovje­čans­tva da sje­di na bure­tu baru­ta, bili poti­ca­ji za eks­pre­si­onis­tič­ke i aps­trak­t­ne ten­den­ci­je u umjet­nos­ti počet­ka 20. sto­lje­ća. Isprepletenost umjet­nos­ti i druš­tva je nemi­nov­na, a i jed­no i dru­go možda su mani­fes­ta­ci­je istog duha vre­me­na ili mjes­ta. Na malo sli­ka u današ­njoj hrvat­skoj likov­noj umjet­nos­ti može­mo vidje­ti toli­ko eks­pre­si­je i div­lji­ne kao na oni­ma Josipa Tirića. Ne bih ovdje htio uspos­tav­lja­ti nateg­nu­te para­le­le s glo­bal­nom situ­aci­jom, tre­nu­tač­nim broj­nim rato­vi­ma i kri­za­ma u svi­je­tu. Vojna tema­ti­ka (lju­di u raz­li­či­tim uni­for­ma­ma, s raz­li­či­tim naoru­ža­nji­ma, te para­lel­no s nji­ma inte­lek­tu­al­ci i teolo­zi koji pro­miš­lja­ju apsurd svi­je­ta) sva­ka­ko čini poseb­nu ins­pi­ra­ci­ju za ovog sli­ka­ra, ali pri­je nego­li komen­tar neke poli­tič­ke stvar­nos­ti, ona je tu jer odgo­va­ra nje­go­vom sli­kar­skom habi­tu­su. Drugim rije­či­ma, ništa kao rat­ni ima­gi­na­rij, opas­nos­ti, adre­na­li­nom nabi­je­ni juri­ši na nepri­ja­te­lja i suoča­va­nje sa smr­ću ne odgo­va­ra nje­go­voj inten­ziv­noj pale­ti, liko­vi­ma koji se gube u masi boje, uzbur­ka­noj poput one na Munchovu Kriku“, piše Feđa Gavrilović o rado­vi­ma Josipa Tirića.

„“Čopor“ kipa­ri­ce Vlatke Škoro sku­pi­na je od 12 novih skul­p­tu­ra afrič­ko­ga div­lje­ga psa idej­no okup­lje­nih oko Alfe, skul­p­tu­re afrič­ko­ga div­lje­ga psa iz ras­tu­ćeg cik­lu­sa Životinja (2019.) izlo­že­nog proš­le godi­ne u Zagrebu i, u pro­ši­re­nom izda­nju, Osijeku. Čopor je nas­ta­vak, odnos­no svo­je­vr­s­ni pro­du­že­tak, reče­nog cik­lu­sa. Pasmina afrič­kih div­ljih pasa auto­ri­ci je, kako svje­do­či, vrlo fas­ci­nant­na radi druš­tve­nog ure­đe­nja i soci­jal­nih veza unu­tar čopo­ra, lovač­kih vje­šti­na, a ponaj­vi­še radi činje­ni­ce kako se radi o jedi­noj pasmi­ni iz poro­di­ce pasa koju je nemo­gu­će pri­pi­to­mi­ti. Upravo se taj nji­hov ani­mo­zi­tet i nepo­vje­re­nje pre­ma lju­di­ma auto­ri­ca tru­di pre­ni­je­ti ovom sku­pi­nom rado­va te su karak­te­rom u suprot­nos­ti s ostat­kom skul­p­tu­ra Vlatkinog živo­tinj­sko­ga cik­lu­sa koje radi svo­ga šar­ma i dopad­lji­vos­ti teško odo­li­ja­va­ju zna­ti­želj­nim dodi­ri­ma pro­ma­tra­ča“, piše Ivan Roth.

Priredio B. V.