Izložbe Petre Pletikos i Ive Horvat otvorene u novigradskoj Galeriji Rigo

24.06.2021.

U orga­ni­za­ci­ji Muzeja Lapidarium, u maloj novi­grad­skoj gale­ri­ji Rigo, otvo­re­ne su u petak 18. lip­nja dvi­je samos­tal­ne izlož­be mla­dih pul­skih umjet­ni­ca Petre Pletikos i Ive Horvat. U pri­sus­tvu auto­ri­ca, izlož­be je otvo­ri­la kus­to­si­ca dr.sc. Jerica Ziherl, a rado­vi će se moći pogle­da­ti do 18. srpnja.

Ove izlož­be dio su već tra­di­ci­onal­nog pred­stav­lja­nja rado­va umjet­ni­ka i umjet­ni­ca nas­ta­lih za vri­je­me nji­ho­vog borav­ka na AiR Kuberton (Artists in Residence), odnos­no na Umjetničkoj rezi­den­ci­ji u malom istar­skom mjes­tu Kuberton na gor­njoj Bujštini. Ovaj pro­jekt zajed­nič­ki je napor Muzeja Lapidarium pod vod­stvom rav­na­te­lji­ce Ziherl koja pred­la­že suvre­me­ne umjet­ni­ke mla­đe gene­ra­ci­je iz Hrvatske i Galerie Krinzinger i Krinzinger Projekte iz Beča koje zas­tu­pa poz­na­ta beč­ka gale­ris­ti­ca Ursula Krinzinger koja oda­bi­re aus­trij­ske umjet­ni­ke, pa tako ove godi­ne tamo bora­ve Ana Sladetić, Milan Šabić, Miljana Babić, Stefanie De Vos i Angelika Wischermann.

Predstavljajući ove dvi­je selek­ci­je iz šireg opu­sa pul­skih auto­ri­ca  koje čes­to zajed­no dje­lu­ju i rade, Ziherl je kaza­la da se radi o dija­lo­gu dva naiz­gled pot­pu­no raz­li­či­ta sen­zi­bi­li­te­ta, ali s vrlo slič­nim strem­lje­nji­ma i vri­jed­nos­ti­ma. “Ova dva ruko­pi­sa, koja zaseb­no karak­te­ri­zi­ra mono­krom­nost i odre­đe­ni mini­ma­li­zam, se u tom dija­lo­gu suprot­stav­lja­ju moti­vi­ma, boja­ma, slo­je­vi­ma zna­če­nja i naiz­gled nes­po­ji­vim kraj­nos­ti­ma. Ono što je zajed­nič­ko nji­ho­vim rado­vi­ma jest pro­pi­ti­va­nje među­od­no­sa tih neiz­gled­nih kraj­nos­ti, pri­je sve­ga digi­tal­nog i ana­log­nog, tra­di­ci­onal­nog i eks­pe­ri­men­tal­nog, osob­nog i javnog.”

Izložba Petre Pletikos je nazva­na „Binary Landscaping“, pre­ma seri­ji kojoj pri­pa­da, a sas­to­ji od četi­ri rada nas­ta­lih u teh­ni­ci vek­tor­ska gra­fi­ka, print na vinil foli­ji, izve­de­nih s mno­go rav­nih i para­lel­nih lini­ja, sa svr­hom da pred­sta­ve stvar­ni ili zamiš­lje­ni, sti­li­zi­ra­ni, pej­zaž. Kustosica je uspo­re­di­la ove sli­ke s geome­trij­skom aps­trak­ci­jom Op Arta, nas­ta­le digi­tal­nom tran­sfor­ma­ci­jom pej­za­ža vode­ći se ide­jom glit­ch – arta (prak­sa kori­šte­nja digi­tal­nih ili ana­log­nih gre­ša­ka u estet­ske svr­he, ili kva­re­nja digi­tal­nih poda­ta­ka, uklju­ču­ju­ći fizič­ko mani­pu­li­ra­nje elek­tro­nič­kim kom­po­nen­ta­ma u svr­hu umjet­nos­ti). Umjetnica medij ana­log­nog crte­ža pre­tva­ra u digi­tal­nu gra­fi­ku pre­ne­se­nu na plat­no vode­ći se este­ti­kom “pogre­ške”. Radovi su uglav­nom aps­trak­t­ne, crno-bije­le gra­fi­ke u koji­ma se auto­ri­ca slu­ži ele­men­ti­ma mono­krom­nih povr­ši­na i linja, nagla­ša­va­ju­ći pri­kri­ve­ne nepra­vil­nos­ti vizu­al­nog voka­bu­la­ra i izri­ča­ja. Motiv pej­za­ža sti­li­za­ci­jom je dove­den do line­ar­nog crte­ža, gdje je sam motiv pre­poz­nat­ljiv samo u naz­na­ka­ma, pre­tva­ra­ju­ći se u povr­ši­ne ispu­nje­ne line­ar­nim ras­te­rom. Radovi su zapra­vo kri­ti­ka poja­ve koju doživ­lja­va­mo pos­ljed­njih godi­na, a koja uzi­ma sve veći mah, odnos­no vir­tu­al­ni svi­jet pos­ta­je za sve više lju­di stvar­nost. Petra Pletikos kaza­la je da nje­ni rado­vi stav­lja­ju u suod­nos pri­rod­no i digi­tal­no, gdje pre­tje­ra­na invol­vi­ra­nost u digi­tal­ni svi­jet stva­ra kri­vu per­cep­ci­ju sva­kod­nev­ni­ce i okoline.“Lajtmotiv u mojim rado­vi­ma je pej­zaž koji je iska­ri­ki­ran, sti­li­zi­ran u crtež, a pojav­lju­ju se ele­men­ti koji su sve­pri­sut­ni u digi­tal­noj gra­fi­ci koja nam je sva­kod­nev­ni alat za rad, jer smo obje izme­đu osta­log i gra­fič­ke dizajnerice.”

Petra Pletikos rođe­na je u 1989. Puli. 2008. godi­ne zavr­ša­va sred­njo­škol­sko obra­zo­va­nje u ško­li pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na u Puli, smjer gra­fič­ki dizajn. Iste godi­ne upi­su­je se na aka­de­mi­ju pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci, gdje zavr­ša­va pred­di­plom­ski i diplom­ski stu­dij 2014. godi­ne. Interes pro­na­la­zi u raz­nim dis­ci­pli­na­ma iako fokus pos­ljed­njih godi­na stav­lja na istra­ži­va­nje među­od­no­sa geome­tri­je, pros­to­ra i svjetla.

“Iva Horvat već dugo godi­na radi na seri­ji koja se zove “Preobražaji” odnos­no „Metamorphosis”” navo­di kus­to­si­ca Ziherl, “zapo­če­la je s obič­nim mate­ri­ja­lom, kar­ton­skim, jed­no­krat­nim tanju­ri­ma i na njih smje­šta­la svo­je crte­že raz­li­či­tih obli­ka, poma­lo nadre­al­ne ali i kon­tem­pla­tiv­ne. Odlučili smo za ovaj put naru­či­ti pra­ve kera­mič­ke tanju­re, koji su ruč­no osli­ka­ni te zape­če­ni.” Iva Horvat istak­la je da je ova seri­ja rado­va raz­li­či­ta od veći­ne dru­gih stva­ri koje radi, te da je ovo njen naj­in­tim­ni­ji pos­tav, a čini ga 18 plit­kih, bije­lih, osli­ka­nih tanju­ra s moti­vi­ma naiz­gled fan­tas­tič­nih bića u mani­ri kuć­nih lju­bi­ma­ca, ili obr­nu­to, ali zapra­vo ništa od toga, objaš­nja­va auto­ri­ca. “To je zapra­vo dnev­nik osje­ća­ja koji nas­ta­je, bez pro­miš­lja­nja, auto­ma­tiz­mom tre­nut­nih emo­ci­ja koje iz nekog aps­trak­t­nog sta­nja pre­la­ze u for­mat crte­ža. Želim nagla­si­ti i to da se Petra i ja bavi­mo dos­ta slič­nim tema­ti­ka­ma na raz­li­či­ti način. Jedna od stva­ri koja nam je zajed­nič­ka je važ­nost te pogre­ške u pro­ce­su stva­ra­nja, gdje pogre­ška u ovom slu­ča­ju ozna­ča­va moguć­nost da rad dobi­je neki novi smjer ili da ta pogre­ška pos­ta­ne sama za sebe dio ruko­pi­sa. Kad nas dvi­je radi­mo zajed­no, a tada su naj­češ­će u pita­nju mul­ti­me­dij­ski rado­vi poput videa, ins­ta­la­ci­ja, ta teh­ni­ka dobi­va jed­nu dodat­nu dimen­zi­ju, jer u dija­lo­gu nas­ta­je puno više slo­je­va i zna­če­nja. Nas dvi­je ima­mo puno više zajed­nič­kih toč­ka u našim poeti­ka­ma nego što to izgle­da na prvi pogled.”

Iva Horvat rođe­na je u Dubrovniku 1986. godi­ne. Školu pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na u Puli, smjer gra­fič­ki dizajn zavr­ša­va 2004. godi­ne, 2010. zavr­ša­va dodi­plom­ski stu­dij pri Accademia di bel­le arti di Venezia, a 2013. pri istoj aka­de­mi­ji i diplom­ski stu­dij, smjer nove umjet­nič­ke teh­no­lo­gi­je – mul­ti­me­dij­sko projektiranje.

Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO

Fotografije Marko ŠORGO