„Sve o muškarcima“ i „Hinkemann“ u Istarskom narodnom kazalištu

20.09.2021.

Istarsko narod­no kaza­li­šte Gradsko kaza­li­šte Pula ovog tjed­na ugoš­ću­je dvi­je pred­sta­ve: „Sve o muškar­ci­ma“ u uto­rak, 21. ruj­na u 20 sati te „Hinkemann“ u petak, 24. ruj­na tako­đer u 20 sati.

„Sve o muškar­ci­ma“ je iz pro­duk­ci­ja Teatra Gavran. Autor je Miro Gavran, a reda­te­lji­ca Mladena Gavran . U pred­sta­vi igra­ju: Vedran Komerički, Tomislav Krstanović i Rade Radolović.

„Muški svi­jet u ovoj se pri­či razot­kri­va s puno humo­ra i neo­če­ki­va­nih suko­ba, dok sva­ki od glu­ma­ca igra po neko­li­ko raz­li­či­tih ulo­ga. Radnja je smje­šte­na u današ­nji Zagreb, a pred nama pro­la­ze pre­poz­nat­lji­vi suvre­me­ni liko­vi s koji­ma se sva­ki gle­da­telj može lako pois­to­vje­ti­ti. U ovoj dina­mič­noj pred­sta­vi, glum­ci su odlu­či­li pru­ži­ti vam istin­sko teatar­sko zado­volj­stvo pro­pi­tu­ju­ći kraj­nje gra­ni­ce glu­mač­kog umi­je­ća. Brzi dija­lo­zi, te izmje­na dram­skih i humor­nih pasa­ža karak­te­ris­ti­ka su ovog tek­s­ta koji pru­ža veli­ke moguć­nos­ti za glu­mač­ke tran­sfor­ma­ci­je“, piše u opi­su predstave.

„Hinkemann“ je pro­duk­ci­ja Zagrebačkog kaza­li­šta Mladih. Autor je Ernst Toller, a reda­telj je Igor Vuk Torbica. U pred­sta­vi igra­ju Rakan Rushaidat, Mia Melcher, Frano Mašković, Doris Šarić Kukuljica, Dado Ćosić,  Petar Leventić, Jasmin Telalović, Vedran Živolić, Marica Vidušić, Nadežda Perišić Radović, Milivoj Beader, Milica Manojlović i Ozren Grabarić.

„„Spoznali smo“, napi­sao je nekom pri­li­kom slav­ni nje­mač­ki pisac i dra­ma­ti­čar Ernst Toller, „da nas tišti dvos­tru­ka nevo­lja: nevo­lja dana ljud­skim živo­tom i nevo­lja dana neprav­dom druš­tve­nog sis­te­ma.“ U tome se, rek­li bismo, do danas ništa nije pro­mi­je­ni­lo, jer i malo­gra­đan­ski, naci­onal­ni kapi­ta­li­zam nje­go­va doba i neo­li­be­ral­ni reži­mi današ­nji­ce zadi­ru čovje­ku (sasvim neo­prav­da­no) u puki život i tamo, a što bi dru­go i mogli, iza­zi­va­ju ili pro­dub­lju­ju nevo­lje. Upravo ta dvoj­nost nevo­lje naj­zor­ni­je dola­zi do izra­ža­ja u Tollerovoj tra­gič­noj tro­čin­ki „Hinkemann“ (Der deut­s­c­he Hinkemann, 1923), što je kri­tič­ka i znans­tve­na recep­ci­ja dije­lom svr­sta­va u sam kraj nje­go­ve eks­pre­si­onis­tič­ke dra­ma­ti­ke, dok dru­gim u njoj tra­ži prve zna­čaj­ke radi­kal­no realis­tič­ke „nove stvar­nos­ti“, što je sva­ka­ko važ­no za povi­jes­nu kla­si­fi­ka­ci­ju, dok će za real­nost biti pri­lič­no sve­jed­no gura li autor pred nje­zi­ne iske­že­ne očnja­ke eks­pre­si­onis­tič­ko ili realis­tič­ko zrca­lo. Jer nevo­lja osta­je nevo­lja, a ono što je snaš­lo i sna­la­zi rat­nog inva­li­da Eugena Hinkemanna, nevo­lja je u naj­bo­ljoj mani­ri gore nave­de­ne dvos­tru­kos­ti. U ratu metak mu je odnio muškost, u miru kri­za mu je, kao i toli­ki­ma dru­gi­ma, odni­je­la egzis­ten­ci­ju, oko­li­na ga mahom isko­ri­šta­va ili u naj­ma­nju ruku sla­bo razu­mi­je (sve­jed­no jesu li u pita­nju obi­telj, tobož­nji pri­ja­te­lji ili stra­nač­ki dru­go­vi), a on, da pre­hra­ni sebe i nevjer­nu ženu, ne samo da se mora bavi­ti čovje­ka nedos­toj­nim pos­lom, nego bave­ći se nji­me gazi i vlas­ti­te naj­in­tim­ni­je ide­je i ide­ale. Predstava je dobi­la niz nagra­da na emi­nent­nim fes­ti­va­li­ma u RH i regi­ji te Nagradu hrvat­skog glu­mi­šta za naj­bo­lju pred­sta­vu u cje­li­ni i naj­bo­lju glav­nu mušku ulo­gu 2016. godi­ne“, piše u opi­su predstave.

Priredio B. V.