27. PUF: Zoran Petrušić – njegova umjetnička poetika i ljubav prema Istri||27. PUF: Zoran Petrušić la sua poetica artistica e il suo amore per l’Istria

23.09.2021.

[lang_hr] “Nothing to say” (to say everything)[/lang_hr]

[lang_it]“Nothing to say” (to say everything)[/lang_it]

[lang_hr]Tekst i fotografije Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]Testo e fotografie di Luisa SORBONE[/lang_it]

[lang_hr]U umjet­nos­ti je teško reći nešto dobro kao i ništa ne reći.[/lang_hr]

[lang_it]In arte è dif­fi­ci­le dire qual­co­sa che sia altret­tan­to buono del non dire nien­te. [/lang_it]

[lang_hr]Ludwig Wittgenstein[/lang_hr]

[lang_it]Ludwig Wittgenstein[/lang_it]

[lang_hr]”Nothing to say ” naziv je samos­tal­ne izlož­be Zorana Petrušića koja je otvo­re­na u čet­vr­tak, 16. ruj­na u gale­ri­ji Cvajner u Puli. Autor se pred­sta­vio s pet­na­est crte­ža tušem u boji i jed­na sli­ka na plat­nu. Hiperrealizam, vje­šta zna­ko­vi­tost i bit­nost – to su naj­iz­ra­že­ni­je stil­ske karak­te­ris­ti­ke izlo­že­nih djela.[/lang_hr]

[lang_it]“Nothing to say” è il tito­lo del­la per­so­na­le di Zoran Petrušić ina­ugu­ra­ta giovedì 16 set­tem­bre alla Galleria Cvajner di Pola. Quindici diseg­ni a chi­na colo­ra­ta su car­ta e un dipin­to su tela. Iperrealismo, abi­lità seg­ni­ca, essen­zi­alità. Sono ques­te le carat­te­ris­tic­he sti­lis­tic­he più evi­den­ti dei lavo­ri esposti.[/lang_it]

[lang_hr]“Što godi­ne više pro­la­ze“, komen­ti­ra Petrušić, „sve manje volim koris­ti­ti pre­vi­še rije­či, a pri­je sve­ga ne volim raz­go­va­ra­ti o umjet­nos­ti s umjet­ni­ci­ma. Moji crte­ži i moja umjet­nost moji su sugo­vor­ni­ci “. Zoran Petrušić, rođen u Podgorici, nagra­đi­va­ni je umjet­nik u Crnoj Gori i inos­trans­tvu: nagra­da na Podgoričkoj umjet­nič­koj izlož­bi 1988. i 2004. godi­ne, nagra­da za naj­bo­lji rad na izlož­bi “Bay of visu­al artis­ts” 2014., nagra­da “Caravaggio” na Art Expou u Rimu 2017., poseb­no priz­na­nje u Milanu 2017., nagra­da “Tiziano ”U Veneciji i nagra­da “Art Expo Venezia”2018. godine.[/lang_hr]

[lang_it]“Più gli anni passa­no – com­men­ta – e sem­pre meno amo usa­re trop­pe paro­le, soprat­tut­to non mi piace par­la­re di arte con gli artis­ti. I miei diseg­ni e la mia arte sono i miei inter­lo­cu­to­ri”. Zoran Petrušić, nati­vo di Podgorizza, è un artis­ta plu­ri­pre­mi­ato in Montenegro e all’estero. Premio al Salone d’ar­te di Podgorica nel 1988 e nel 2004, Premio per il migli­or lavo­ro nel­la mos­tra “Bay of visu­al artis­ts” 2014. In Italia Premio “Caravaggio” all’Art Expo Rome 2017, spe­ci­ale rico­nos­ci­men­to a Milano nel 2017, pre­mio “Tiziano” a Venezia e pre­mio “Art Expo Venezia” nel 2018.[/lang_it]

[lang_hr]Od ulja do crteža[/lang_hr]

[lang_it]Dall’olio al disegno[/lang_it]

[lang_hr]“Nakon što sam zavr­šio Fakultet likov­nih umjet­nos­ti u Cetinju 1994. godi­ne, počeo sam sli­ka­ti na plat­nu – geome­trij­ske aps­trak­ci­je i hiper­re­alis­tič­ne figu­ra­tiv­ne sli­ke, ali nakon neko­li­ko godi­na osje­tio sam potre­bu ispro­ba­ti i dru­ge teh­ni­ke. Ponajviše je to bio crtež – ne kao nacrt ili ski­ca koja pret­ho­di reali­za­ci­ji sli­ke, već kao konač­ni pro­jekt. Danas je to moje izra­žaj­no istra­ži­va­nje i dubo­ko me zadovoljava.”[/lang_hr]

[lang_it]“Nel 1994, dopo la laurea pre­sso la Facoltà di Belle arti di Cetinje, ho ini­zi­ato a dipin­ge­re su tela, astra­zi­oni geome­tric­he e figu­ra­ti­vo iper­re­alis­ta, ma dopo alcu­ni anni ho sen­ti­to il bisog­no di pren­de­re in esa­me altre tec­nic­he. Soprattutto quel­la del diseg­no, non come bozza o schi­zzo che pre­ce­de la reali­zza­zi­one del quadro ma come pro­get­to fina­le. Oggi la mia ricer­ca espre­ssi­va è ques­ta e mi appa­ga profondamente.”[/lang_it]

[lang_hr]Umjetnička poetika[/lang_hr]

[lang_it]La poeti­ca artistica[/lang_it]

[lang_hr]“Kad započ­nem novi crtež ili sli­ku, poči­nje i moje istra­ži­va­nje. Pregledam foto­gra­fi­je koje sam sni­mio, pro­ma­tram objek­te i oda­tle se, malo po malo, obli­ku­ju impul­si koje želim izra­zi­ti. Eksplozije, mir, implo­zi­ja. Moja se umjet­nost ne može nazva­ti ugod­nom ili lije­pom, ne, jako je teška. Za mene umjet­nost mora gris­ti kako bi izra­zi­la isti­nu – želim ispro­vo­ci­ra­ti one koji gle­da­ju moje crte­že. Ljudi čes­to lažu sami sebe, ne žele vidje­ti stvar­nost, a ja ih svo­jim rado­vi­ma pozi­vam da to uči­ne. Kontrasti poput puni­ne i praz­ni­ne, pri­sut­nos­ti i odsut­nos­ti dio su živo­ta. Nema raz­lo­ga za pori­ca­nje, jer nema svje­tla bez tame i nema se smis­la boja­ti toga.”[/lang_hr]

[lang_it]“Quando ini­zio un nuovo diseg­no o un dipin­to ha ini­zio anc­he la mia ricer­ca. Rivedo foto che ho scat­ta­to, osser­vo gli ogget­ti e da lì, a poco a poco, pren­do­no for­ma le pul­si­oni che voglio espri­me­re. Esplosioni, pace, implo­si­one. La mia arte non può esse­re defi­ni­ta piace­vo­le o bel­la, no, è mol­to dura. L’arte per me deve esse­re graf­fi­an­te per espri­me­re la verità, voglio pro­vo­ca­re chi guar­da i miei diseg­ni. Spesso le per­so­ne men­to­no a sè ste­sse, non vogli­ono vede­re la real­tà e io le invi­to a far­lo. I con­tras­ti come il pieno e il vuoto, la pre­sen­za e l’assenza fan­no par­te del­la vita. Non c’è ragi­one di negar­lo, per­c­hé non c’è luce sen­za buio e non ha sen­so aver­ne paura”[/lang_it]

[lang_hr]Simbolika kontrasta[/lang_hr]

[lang_it]La sim­bo­lo­gia dei contrasti[/lang_it]

[lang_hr]Tama i praz­ni­na, svje­tlo lam­pe. Alegorija lju­ljač­ke, rav­no­te­ža koju tre­ba pro­na­ći. Crteži ili sli­ke rezul­tat su izra­žaj­nog istra­ži­vač­kog pro­ce­sa ove provokacije.[/lang_hr]

[lang_it]Il buio e il vuoto, la luce di una lam­pa­da. L’allegoria di un’altalena, l’equilibrio da tro­va­re. Disegni o dipin­ti sono il risul­ta­to del pro­ce­sso di ricer­ca espre­ssi­va di ques­ta provocazione.[/lang_it]

[lang_hr]“U sve što sam uči­nio ulo­žio sam sebe. No, pos­to­ji jedan pose­ban crtež nazi­va “Speechless, the last temp­ta­ti­on”, koji je pove­zan s poseb­no teškim tre­nut­kom u mom živo­tu i kad ga ponov­no vidim osje­ćam snaž­nu emo­ci­ju. Reproducirao sam praz­ni­nu, odsut­nost, ali i svje­tlost, jer sam se sa svim suočio s povjerenjem.[/lang_hr]

[lang_it]“In tut­to ciò che ho fat­to ho messo tut­to me ste­sso. Ma c’è un diseg­no par­ti­co­la­re, “Speechless, the last temp­ta­ti­on”, che è col­le­ga­to ad un momen­to par­ti­co­lar­men­te dif­fi­ci­le del­la mia vita e quan­do lo rive­do pro­vo una for­te emo­zi­one. Ho ripro­dot­to il vuoto, l’assenza ma anc­he la luce, per­c­hé ho affron­ta­to tut­to con fiducia.[/lang_it]

[lang_hr]Prazne sto­li­ce ili fote­lje? Volio bih da smo svi isko­ris­ti­li svoj um da uči­ni­mo nešto, bilo što umjet­nič­ko, napus­tiv­ši udob­ne sto­li­ce men­tal­ne lije­nos­ti. Nedavno sam držao teča­je­ve umjet­nos­ti u usta­no­va­ma za sta­ri­je oso­be, mno­gi od njih su bili s inva­li­di­te­tom ili lošeg zdrav­lja, pro­ve­li su dan sje­de­ći na sto­li­ci čeka­ju­ći nešto ili neko­ga. Potaknuo sam ih da koris­te svo­ju ener­gi­ju za stva­ra­nje sli­ka­njem ili igrom. Naučimo se koris­ti­ti svoj um, za sebe i za druge.”[/lang_hr]

[lang_it]Le sedie o le pol­tro­ne vuote? Vorrei che tut­ti usa­ssi­mo la nos­tra men­te per fare qual­co­sa, qualunque cosa di artis­ti­co, abban­do­nan­do le como­de pol­tro­ne del­la pigri­zia men­ta­le. Recentemente ho tenu­to cor­si d’arte in isti­tu­ti per anzi­ani, mol­ti di loro era­no disa­bi­li o in cat­ti­ve con­di­zi­oni di salu­te, passa­va­no la gior­na­ta sedu­ti su una sedia in atte­sa di qual­co­sa o di qual­cu­no. Li ho sti­mo­la­ti ad usa­re la loro ener­gia per cre­are, dipin­gen­do o suonan­do. Addestriamoci a usa­re la nos­tra men­te, per noi e per gli altri.”[/lang_it]

[lang_hr]Ljubav pre­ma Istri[/lang_hr]

[lang_it]L’amore per l’Istria[/lang_it]

[lang_hr]Ovo je tre­ća izlož­ba Zorana Petrušića u Istri. Njegov prvi susret s Pulom dogo­dio se pri­je četi­ri godi­ne u gale­ri­ji Cvajner, a pri­je tri godi­ne imao je samos­tal­nu izlož­bu Vodnjanu u gale­ri­ji El Magazein Germana Fiorantija. „Imam jako dubo­ku i intim­nu vezu s Istrom, ovdje se uvi­jek osje­ćam dobro­doš­lim. Mislim da su lju­di koji tu žive neka­ko poseb­ni i uop­će mi nije čud­no što je zovu čarob­nom zem­ljom. Ova zem­lja nije samo lije­pa, već ima i poseb­nu ener­gi­ju. Zato sam vrlo rado pri­hva­tio poziv Gorke Ostojić i Branka Sušca i bila je to izvr­s­na pri­li­ka da sudje­lu­jem, makar i samo mali dio, u PUF‑u – Međunarodnom kaza­liš­nom festivalu.”[/lang_hr]

[lang_it]Zoran Petrušić è alla sua ter­za mos­tra in Istria. Quattro anni fa il suo pri­mo incon­tro con Pola, alla Galleria Cvajner, e tre anni fa una per­so­na­le a Dignano alla Galleria El Magazein di Germano Fioranti. “Ho un lega­me mol­to pro­fon­do e inti­mo con l’Istria, qui mi sen­to sem­pre ben accol­to. Penso che le per­so­ne che ci vivo­no siano in un cer­to sen­so spe­ci­ali e non tro­vo affat­to stra­no che la defi­nis­ca­no ter­ra magi­ca. Questa ter­ra non è solo è bel­la, ha un’energia par­ti­co­la­re. Per ques­to ho accet­ta­to mol­to volen­ti­eri l’invito di Gorka Ostojić e di Branko Sušac ed è sta­ta una gran­de oppor­tu­nità esse­re par­te, anc­he solo una pic­co­la par­te, del Festival Internazionale del Teatro”.[/lang_it]

[lang_hr]Crteži Zorana Petrušića bit će izlo­že­ni u gale­ri­ji Cvajner do sre­di­ne lis­to­pa­da. Sljedeća izlož­ba bit će u stu­de­nom u Budimpešti, no vje­ro­jat­no ćemo ga slje­de­ćeg pro­lje­ća ponov­no vidje­ti u Puli s novim radovima.[/lang_hr]

[lang_it]I diseg­ni di Zoran Petrušić saran­no espos­ti alla Galleria Cvajner fino a metà otto­bre. La sua pro­ssi­ma mos­tra sarà a Budapest in novem­bre, ma pro­ba­bil­men­te lo rive­dre­mo a Pola la pro­ssi­ma pri­ma­ve­ra con nuovi lavori.[/lang_it]