27. PUF: Zoran Petrušić – njegova umjetnička poetika i ljubav prema Istri||27. PUF: Zoran Petrušić la sua poetica artistica e il suo amore per l’Istria
[lang_hr] “Nothing to say” (to say everything)[/lang_hr]
[lang_it]“Nothing to say” (to say everything)[/lang_it]
[lang_hr]Tekst i fotografije Luisa SORBONE[/lang_hr]
[lang_it]Testo e fotografie di Luisa SORBONE[/lang_it]
[lang_hr]U umjetnosti je teško reći nešto dobro kao i ništa ne reći.[/lang_hr]
[lang_it]In arte è difficile dire qualcosa che sia altrettanto buono del non dire niente. [/lang_it]
[lang_hr]Ludwig Wittgenstein[/lang_hr]
[lang_it]Ludwig Wittgenstein[/lang_it]
[lang_hr]”Nothing to say ” naziv je samostalne izložbe Zorana Petrušića koja je otvorena u četvrtak, 16. rujna u galeriji Cvajner u Puli. Autor se predstavio s petnaest crteža tušem u boji i jedna slika na platnu. Hiperrealizam, vješta znakovitost i bitnost – to su najizraženije stilske karakteristike izloženih djela.[/lang_hr]
[lang_it]“Nothing to say” è il titolo della personale di Zoran Petrušić inaugurata giovedì 16 settembre alla Galleria Cvajner di Pola. Quindici disegni a china colorata su carta e un dipinto su tela. Iperrealismo, abilità segnica, essenzialità. Sono queste le caratteristiche stilistiche più evidenti dei lavori esposti.[/lang_it]
[lang_hr]“Što godine više prolaze“, komentira Petrušić, „sve manje volim koristiti previše riječi, a prije svega ne volim razgovarati o umjetnosti s umjetnicima. Moji crteži i moja umjetnost moji su sugovornici “. Zoran Petrušić, rođen u Podgorici, nagrađivani je umjetnik u Crnoj Gori i inostranstvu: nagrada na Podgoričkoj umjetničkoj izložbi 1988. i 2004. godine, nagrada za najbolji rad na izložbi “Bay of visual artists” 2014., nagrada “Caravaggio” na Art Expou u Rimu 2017., posebno priznanje u Milanu 2017., nagrada “Tiziano ”U Veneciji i nagrada “Art Expo Venezia”2018. godine.[/lang_hr]
[lang_it]“Più gli anni passano – commenta – e sempre meno amo usare troppe parole, soprattutto non mi piace parlare di arte con gli artisti. I miei disegni e la mia arte sono i miei interlocutori”. Zoran Petrušić, nativo di Podgorizza, è un artista pluripremiato in Montenegro e all’estero. Premio al Salone d’arte di Podgorica nel 1988 e nel 2004, Premio per il miglior lavoro nella mostra “Bay of visual artists” 2014. In Italia Premio “Caravaggio” all’Art Expo Rome 2017, speciale riconoscimento a Milano nel 2017, premio “Tiziano” a Venezia e premio “Art Expo Venezia” nel 2018.[/lang_it]
[lang_hr]Od ulja do crteža[/lang_hr]
[lang_it]Dall’olio al disegno[/lang_it]
[lang_hr]“Nakon što sam završio Fakultet likovnih umjetnosti u Cetinju 1994. godine, počeo sam slikati na platnu – geometrijske apstrakcije i hiperrealistične figurativne slike, ali nakon nekoliko godina osjetio sam potrebu isprobati i druge tehnike. Ponajviše je to bio crtež – ne kao nacrt ili skica koja prethodi realizaciji slike, već kao konačni projekt. Danas je to moje izražajno istraživanje i duboko me zadovoljava.”[/lang_hr]
[lang_it]“Nel 1994, dopo la laurea presso la Facoltà di Belle arti di Cetinje, ho iniziato a dipingere su tela, astrazioni geometriche e figurativo iperrealista, ma dopo alcuni anni ho sentito il bisogno di prendere in esame altre tecniche. Soprattutto quella del disegno, non come bozza o schizzo che precede la realizzazione del quadro ma come progetto finale. Oggi la mia ricerca espressiva è questa e mi appaga profondamente.”[/lang_it]
[lang_hr]Umjetnička poetika[/lang_hr]
[lang_it]La poetica artistica[/lang_it]
[lang_hr]“Kad započnem novi crtež ili sliku, počinje i moje istraživanje. Pregledam fotografije koje sam snimio, promatram objekte i odatle se, malo po malo, oblikuju impulsi koje želim izraziti. Eksplozije, mir, implozija. Moja se umjetnost ne može nazvati ugodnom ili lijepom, ne, jako je teška. Za mene umjetnost mora gristi kako bi izrazila istinu – želim isprovocirati one koji gledaju moje crteže. Ljudi često lažu sami sebe, ne žele vidjeti stvarnost, a ja ih svojim radovima pozivam da to učine. Kontrasti poput punine i praznine, prisutnosti i odsutnosti dio su života. Nema razloga za poricanje, jer nema svjetla bez tame i nema se smisla bojati toga.”[/lang_hr]
[lang_it]“Quando inizio un nuovo disegno o un dipinto ha inizio anche la mia ricerca. Rivedo foto che ho scattato, osservo gli oggetti e da lì, a poco a poco, prendono forma le pulsioni che voglio esprimere. Esplosioni, pace, implosione. La mia arte non può essere definita piacevole o bella, no, è molto dura. L’arte per me deve essere graffiante per esprimere la verità, voglio provocare chi guarda i miei disegni. Spesso le persone mentono a sè stesse, non vogliono vedere la realtà e io le invito a farlo. I contrasti come il pieno e il vuoto, la presenza e l’assenza fanno parte della vita. Non c’è ragione di negarlo, perché non c’è luce senza buio e non ha senso averne paura”[/lang_it]
[lang_hr]Simbolika kontrasta[/lang_hr]
[lang_it]La simbologia dei contrasti[/lang_it]
[lang_hr]Tama i praznina, svjetlo lampe. Alegorija ljuljačke, ravnoteža koju treba pronaći. Crteži ili slike rezultat su izražajnog istraživačkog procesa ove provokacije.[/lang_hr]
[lang_it]Il buio e il vuoto, la luce di una lampada. L’allegoria di un’altalena, l’equilibrio da trovare. Disegni o dipinti sono il risultato del processo di ricerca espressiva di questa provocazione.[/lang_it]
[lang_hr]“U sve što sam učinio uložio sam sebe. No, postoji jedan poseban crtež naziva “Speechless, the last temptation”, koji je povezan s posebno teškim trenutkom u mom životu i kad ga ponovno vidim osjećam snažnu emociju. Reproducirao sam prazninu, odsutnost, ali i svjetlost, jer sam se sa svim suočio s povjerenjem.[/lang_hr]
[lang_it]“In tutto ciò che ho fatto ho messo tutto me stesso. Ma c’è un disegno particolare, “Speechless, the last temptation”, che è collegato ad un momento particolarmente difficile della mia vita e quando lo rivedo provo una forte emozione. Ho riprodotto il vuoto, l’assenza ma anche la luce, perché ho affrontato tutto con fiducia.[/lang_it]
[lang_hr]Prazne stolice ili fotelje? Volio bih da smo svi iskoristili svoj um da učinimo nešto, bilo što umjetničko, napustivši udobne stolice mentalne lijenosti. Nedavno sam držao tečajeve umjetnosti u ustanovama za starije osobe, mnogi od njih su bili s invaliditetom ili lošeg zdravlja, proveli su dan sjedeći na stolici čekajući nešto ili nekoga. Potaknuo sam ih da koriste svoju energiju za stvaranje slikanjem ili igrom. Naučimo se koristiti svoj um, za sebe i za druge.”[/lang_hr]
[lang_it]Le sedie o le poltrone vuote? Vorrei che tutti usassimo la nostra mente per fare qualcosa, qualunque cosa di artistico, abbandonando le comode poltrone della pigrizia mentale. Recentemente ho tenuto corsi d’arte in istituti per anziani, molti di loro erano disabili o in cattive condizioni di salute, passavano la giornata seduti su una sedia in attesa di qualcosa o di qualcuno. Li ho stimolati ad usare la loro energia per creare, dipingendo o suonando. Addestriamoci a usare la nostra mente, per noi e per gli altri.”[/lang_it]
[lang_hr]Ljubav prema Istri[/lang_hr]
[lang_it]L’amore per l’Istria[/lang_it]
[lang_hr]Ovo je treća izložba Zorana Petrušića u Istri. Njegov prvi susret s Pulom dogodio se prije četiri godine u galeriji Cvajner, a prije tri godine imao je samostalnu izložbu Vodnjanu u galeriji El Magazein Germana Fiorantija. „Imam jako duboku i intimnu vezu s Istrom, ovdje se uvijek osjećam dobrodošlim. Mislim da su ljudi koji tu žive nekako posebni i uopće mi nije čudno što je zovu čarobnom zemljom. Ova zemlja nije samo lijepa, već ima i posebnu energiju. Zato sam vrlo rado prihvatio poziv Gorke Ostojić i Branka Sušca i bila je to izvrsna prilika da sudjelujem, makar i samo mali dio, u PUF‑u – Međunarodnom kazališnom festivalu.”[/lang_hr]
[lang_it]Zoran Petrušić è alla sua terza mostra in Istria. Quattro anni fa il suo primo incontro con Pola, alla Galleria Cvajner, e tre anni fa una personale a Dignano alla Galleria El Magazein di Germano Fioranti. “Ho un legame molto profondo e intimo con l’Istria, qui mi sento sempre ben accolto. Penso che le persone che ci vivono siano in un certo senso speciali e non trovo affatto strano che la definiscano terra magica. Questa terra non è solo è bella, ha un’energia particolare. Per questo ho accettato molto volentieri l’invito di Gorka Ostojić e di Branko Sušac ed è stata una grande opportunità essere parte, anche solo una piccola parte, del Festival Internazionale del Teatro”.[/lang_it]
[lang_hr]Crteži Zorana Petrušića bit će izloženi u galeriji Cvajner do sredine listopada. Sljedeća izložba bit će u studenom u Budimpešti, no vjerojatno ćemo ga sljedećeg proljeća ponovno vidjeti u Puli s novim radovima.[/lang_hr]
[lang_it]I disegni di Zoran Petrušić saranno esposti alla Galleria Cvajner fino a metà ottobre. La sua prossima mostra sarà a Budapest in novembre, ma probabilmente lo rivedremo a Pola la prossima primavera con nuovi lavori.[/lang_it]











